Ihtis

Rana usmena predaja, koja je kasnije uzela i pisani oblik, pripovijeda da je u vrijeme progona kršćana u Rimskom Carstvu riba korištena kao kršćanski znak raspoznavanja, budući da grčka riječ ἰχθύς u sebi krije početna slova izraza Ιησούς Χριστός Θεού υιός σωτήρ:

ΙΗΣΟΥΣ (Iēsoûs »Isus«)

ΧΡΙΣΤΟΣ (Christós »Krist - Pomazanik«)

ΘΕΟΥ (Theoû »Božiji«)

ΥΙΟΣ (Hyiós »Sin«)

ΣΩΤΗΡ (Sōtér »Spasitelj«)

Kao crtani simbol, koristio se jednostavnan prikaz ribe koji se sastojao od dvije zakrivljene linije, a nađeni su i kružni simboli, za koje se pretpostavlja da uključuju slova grčke riječi ἰχθύς.

 

Historijski nije sigurno da su ga već prvi kršćani koristili kao znak raspoznavanja, to jest kao tajnu lozinku.

Ipak, motiv ribe pojavljuje se već u 2. vijeku u grafitima u katakombama svetog Kalista u Rimu, a kasnije i na mozaicima kršćanskih crkava. Oko 200. godine kršćanski pisac Tertulijan u svome se kršćanskoj pouci o krštenju (De baptismo) poigrava motivom ribe, govoreći da su kršćani »ribice, po primjeru [ΙΧΘΥΣ] Isusa Krista, rođeni u vodi.«

Ta se Tertulijanova usporedba temelji na evanđeoskim izvještajima u kojima Isus čudesno hrani 5.000 ljudi kruhom i ribama (usp. Evanđelje po Marku 6,30-44; Evanđelje po Mateju 14,15-21; Evanđelje po Luki 9,12-17; Evanđelje po Ivanu 6,4-13), ili pak na Isusovu pozivu Petru i njegovu bratu Andriji, kad im kaže da će ih učiniti »ribarima ljudi« (ups. Evanđelje po Marku 1,17).

Među slične rane kršćanske znakove pripadali su i Hi-ro i znak sidra.