Centurion je bio britanski glavni borbeni tenk u periodu nakon Drugog svjetskog rata.
Nasljednik je srednjeg tenka Comet. Razvoj je počeo 1943., maketa dovršena 1944., a predstavljen je i bio spreman za testiranje u junu 1945., mjesec dana nakon završetka rata u Europi. U britanskoj vojsci ga je zamijenio Chieftain.
Centurion | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4 |
Dužina | 7.47 m |
Širina | 3.40 m |
Visina | 3.02 m |
Težina | 43.2 tone |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | 101 mm |
Osnovno naoružanje | 76 mm top QF 17 pdr 84 mm top QF 20 105 mm top L7 |
Sekundarno naoružanje | mitraljez .30 M1919 Browning |
Pokretljivost | |
Pogon | Rolls-Royce Meteor 12-cilindrični benzinski motor 650 KS (485 kW) |
Brzina na cesti | 35 km/h |
Snaga/težina | 13 ks/tona |
Domet | 80 km |
Centurion je bio jedan od prvih primjera glavnog borbenog tenka, odnosno univerzalnog tenka. Proizvodio se u tri glavne verzije: Centurion I, Centurion II i Centurion III. Centurion I je bio naoružan 76 mm (Ordnance Quick-Firing 17 pdr) topom uparen s modernijim SUP-om i jednim 7,92 mm Besa mitraljezom. Imao je 4 člana posade. Bio je prvi britanski tenk koji je zahvaljujući ugrađenom žiroskopu mogao precizno gađati u pokretu, a zbog odluke da se granate (strjeljivo) ne skladišti iznad prstena kupole bio je sigurniji (rjeđe je dolazilo zbog eksplozije strjeljiva kada bi tenk bio pogođen). Tokom godina je često mijenjan, a jedna od najvećih izmjena je bila ugradnja 105 mm L7 užlijebljenog topa u Centurion III. Između 1946. i 1962. je proizvedeno preko 4400 primjeraka, od čega 2800 primjeraka u verziji Centurion III i mnogo drugih vozila posebne namjene.
Razvoj Centurion tenka započet je već za vrijeme drugog svjetskog rata, kad je britanska vojska zahtjevala novi tenk koji će biti u stanju da se suprostavi njemačkim Tigar i Panter tenkovima. Do kraja drugog svjetskog rata u maju 1945. godine dovršeno je 6 primjeraka Centuriona, koji su dopremljeni u Njemačku, ali nisu upotrijebljeni u borbi. Nakon završetka tenka razvoj tenka je tekao dalje, tako da je uveden u operativnu upotrebu britanske vojske 1946. kao glavni borbeni tenk. Na osnovu svojih karakteristika po pitanju oklopa, naoružanja, SUP-a smatra se jednim od najboljih tenkova hladnog rata. Tenk je tokom godina upotrebe višestruko modernizovan, njegova osnovna verzija je unaprijeđena čak 12 puta (zadnja verzija Mk 13). Pored toga napravljen je velik broj verzija inžinjerskih vozila kao što su nosači lansirnih mostova, tenkova za izvlačenje i oklopnih transportera. Tokom 1960ih ga je u upotrebi britanske vojske zamijenio moderniji Chieftain.
Centurion je uveliko korišten u oružanim snagama drugih zemalja diljem svijeta, smatrao se naraširenijim zapadnim glavnim borbenim tenkom. Korišten je u brojnim sukobima kao što su jomkipurski rat gdje je koršten od izraelske strane, zatim u vijetnamskom ratu od strane Australije, u angolskom građanskom rata gdje ga je koristila južnoafrička vojska. Tenk je modernizovan ne samo od strane Velike Britanije, već i od drugih zemalja, najviši stepen modernizacije predstavlja južnoafrički Olifant tenk koji se koristi i danas kao glavni borbeni tenk južnoafrčkih nacionalnih odbrambenih snaga.
Prvi britanski Centurion tenkovi su došli u skolpu regimente 8. kraljevskih irskih Husara na korejski poluotok u grad Busan 1950. godine. Prvi zabilježeni pogodak ovim tenkom u borbi je bio protiv Cromwell tenka kojeg su zarobile sjevernokorejske snage. Uslovi borbe na temperaturama ispod nule, podučile su britanske vonjnike zimskom ratovanju, tenkove su parkirali na slamu koja se nalazila između tla i dna čeličnih gusjenica tenka, kako se gusjenice ne bi zaledile. Još jedna mjera bilo je paljenje motora tenkova u razmaku od pola sata. Tokom bitke na rijeci Imjin tenkovi su postali poznati kada su pokrivali povlačenje 29. pješadijske brigade sa gubitkom od 5 tenkova, većina ih je kasnije bila opravljena. Tenkovi 1. kraljevske tenkovske regimente 1953. bili su uključeni u drugu bitke Kuke gdje su odigrali značajnu ulogu prilikom odbijanja kinekog napada.
Za vrijeme sueske krize britanski general Hugh Stockwell je smatrao da će metodičke i sistematske oklopne operacije skoncentrisane na Centurion biti ključ pobijede.
Egipćani su uništili unutrašnju luku Port Said, što je prisililo Britance da improvizuju i koriste ribarsku luku za iskrcavanje svojih snaga, gdje se brodovljem iskrcala padobranska regimenta. Centurioni britanskog 6. kraljevske tenkovske regimente su sletjeli i do 12:00 sati stigli do francuskih padobranaca. Dok su Britanci slijetali, pripadnici padobranske regimente su se borili protiv egipatskih protivnapada u kojima su upotrijebljeni lovci tenkova SU-100.
1967. godine, 1. skvadron oklopnih transportera, kraljevskog australskog oklopnog korpusa, prebačen je u "A" skvadron 3. konjičke regimente u Vijetnam. Iako su uspješno vodili borbena djelovanja u krugu svojih operativnih zona, izvještaji navode da njihovi oklopni transporteri M113A1 nisu mogli probiti svoj put kroz džunglu, ograničavajući tako njihova ofenzivna djelovanja protiv neprijatelja. Australska vlada je pod kritikom parlamenta odlučila poslati skvadron australskih Centurion tenkova u Južni Vijetnam.Naoružani 20 pdr (84 mm) topovima australski Centurion tenkovi "C" skvadrona 1. oklopne regimente su sletjeli u Južni Vijetnam 24. februara 1968. godine, te smješteni u Nui Dat u sklopu III korpusa.
Nakon tri i pol godine borbenih djelovanja, 58 tenkova je korišteno, od kojih su 42 bili oštećeni, 6 opravljenih, te su poginula 2 člana posada ovih tenkova. Posade Centurion tenkova su ukljanjale bočne oklope sa obje strane tenka iz razloga nakupljanja vegetacije i blata. Svaki od ovih Centuriona je nosio 62 granate 20 pdr u borbenom kompletu, 4.000 metaka kalibra 12.7 mm i 9.000 metaka kalibra .30. Tenkovi su bili pokretani benzinskim motorima što je zahtjevalo ugradnju dodatnog vanjskog rezervoara od 100 galona (450 litara) goriva, koji je bio pričvršćen na stražnjem dijelu tenka.
1965. godine većinski dio indijske tenkovske flote predstavljali su već stariji M4 Sherman tenkovi, ali su također korišteni Centurion Mk.7 tenkovi sa 20 pdr topom kao i lahki tenkovi AMX-13 i M3 Stuart. U to vrijeme Centurion Mk.7 je bio jedan od najodernijih zapadnih tenkova. Centurion tenkovi su se pokazali kao uspješni u borbi protiv pakistanskih M47 Patton i M48 Patton tenkova, ali također s druge strane pakistanski Patton tekovi su uspjeli probiti oklop nekoliko indijskih Centurion tenkova. Indijska strana je također koristila uporedo sa Centurionima i sovjetske T-55 tenkove.
Prva zemlja koja je kupila britanske Centurion tenkove je bio Egipat, koji ih je uveo u operativnu upotrebu 1950. godine. Izraelcima su prvi Centurion tenkovi isporučeni 1959. godine. Izarel je vremenom nabavljao mnogo različitih verzija tenka od mnogih zemalja ili ih je zarobljavao u borbi. Izraelci su brzo nakon nabavke Centurion tenkove nadogradili britanskim topom L7 120 mm umjesto 20 pdr topa i preimenovali Centurion tenkove u Sho't (hebr. "bič").. Kada je izbio šestodnevni rat 1967. godine izraelske odbrambene snage (IDF) su raspolagale sa 293 Centurion/Sho't tenka koji su bili spremni za borbu od ukupno 385 tenkova. Na Sinaju Egipat je raspolagao sa 30 Centurion tenkova, svih 30 tenkova je uništeno ili zarobljeno od strane izraela. Izrael je također zarobio 30 Centurion tenkova od Jordana koji ih je imao ukupno 90 u službi.
Svi Sho't tenkovi su nadograđeni sa efikasnijim Continental AVDS-1790-2A dizelskim motorima (koje također koriste M48 i M60 tenkovi) i Allison CD850-6 transmisijom od 1970. do 1974. godine. Daljnje nadogradnje su uključivale deblji oklop, mehanizam rotacije kupole, poboljšan raspored granata sa većim kapacitetom , novi stabilizator topa i povećan rezervoar goriva. Također značajne modifikacije Centuriona su predstavljali novi SUP, protivpožarni sistem, bolji električni sistem, kočnice te mogućnost ugradnje eksplozivno reaktivnog oklopa.
Tokom rata onesposobljeno je 1.063 izraleskih tenkova (više od polovine Centurioni), od čega je oko 600 uništeno ili zarobljeno. Egipat je zarobio 35 izraelskih Centuriona , nekoliko ih je zarobljeno od strane Sirije Iraka. S druge strane, onesposobljeno je 2.250 arapskih tenkova (uključujući 54 jordanska Centuriona), od kojih su 1.274 uništeni ili zarobljeni. Nakon rata kako bi nadomjestili izraelske gubitke, SAD su dostavile 200 tenkova M48 i M60. UK je Izraelu isporučio 400 Centuriona.
Izraelski tenkovi Sho't, opremljeni reaktivnim oklopom, upotrijebljeni su prilikom invazije na Liban 1982. Tokom rata 21 tenk izbačen je iz stroja, od kojih je osam uništeno.
Izraelci su svoje Centurione počeli povlačiti iz upotrebe tokom 1980-ih da bi ih u potpunosti povukli tokom 1990-ih. Mnogi od njih prenamijenjeni su u teška borbena vozila pješadije i borbena inženjerska oklopna vozila Puma.
Tokom Zaljevskog rata 1991. britanska vojska koristila je inženjersku verziju FV4003 Centurion Mk5 AVRE.
Prve Centurione Jordan je nabavio između 1954. i 1965, a 1967. imao ih je 90-ak u upotrebi. Jordanska vojska koristila je Centurione tokom Šestodnevnog rata protiv Izraela, te su imali značajne gubitke. Nakon 1967. godine Jordan je dobavio još Centurion tenkova.
U septembru 1970. tokom Crnog septembra Jordan je Centurione svoje 40. oklopne brigade protiv sirijskih tenkova T-55. Jordan je izgubio od 75 do 90 tenkova od 200 koliko ih je bilo upotrijebljeno. Mnogi od njih su uništeni od strane sirjskih tenkova kod Ar-Ramte. Neke od njih uništio je PLO u Ammanu. Palestinci su koristili zarobljene Centurione protiv jordanske vojske.
Godine 1972. Centurioni su poboljšani topovima kalibra 105 mm. Tokom Jomkipurskog rata jordanska 40. oklopna brigada je učestvovala u borbama na Golanskoj visoravni kako bi podržala sirijske snage.
Od 1982. do 1985. 293 Centurion tenka jordanske vojske su opremljena dizelskim motorom i transmisijom sa M60A1 tenkova, belgijskim SABCA kompjuterskim SUP-om, laserskim daljinomterom, pasivnim noćnim nišanom nišandžije, elektrohidrauličkim sistemom Cadillac Gage, stabilizacijskim sistemom i novom hidropneumatskom suspenzijom Teledyne Continental. Ova nadograđena verzija poznata je pod nazivom Tarik. Nakon preuzimanja već korištenih britanskih tenkova Challenger 1 nekoliko tenkova Tarik konvertirano je u teške oklopne transportere.
Južnoafrička Republika naručila je 1953. od Ujedinjenog Kraljevstva 203 tenka Centurion Mk.3. Južnoafrički Centurioni ušli su u operativnu upotrebu između 1955. i 1958, a uključivali su 17 inženjerskih vozila. Južnoafrčki glavni strateški prioriteti tog vremena su bili ispomoć britanskih oružanih snaga i oružanih snaga drugih zemalja Commonwealtha tokom konvencionalnog rata na Bliskom istoku ili u anglofonoj Africi. Centurioni su nabavljani posebno iz razloga što su bili kompatibilni s tenkovskom taktikom Commonwealtha i postojećim oklopnim snaga Ujedinjenog Kraljevstva.
Nakon što je Južna Afrika istupila iz Commonwealtha 1961, njeni prioriteti postali su unutrašnja sigurnost i diverzifikacija nacionalne nabavke naoružanja izvan dotadašnjih dobavljača, kao što je UK. Nakon toga, 100 tenkova Centurion Mk.3 i 10 inžinjerskih vozila je prodano Švicarskoj 1961. godine. Preostali Centurioni su u velikoj mjeri prebačeni u rezervne uloge, što je rezultirano problemom održavanja zbog nedostatka rezervnih dijelova i sklonosti pregrijavanju usljed visokih temperatura afričke klime. Godine 1972. južnoafrička vojska opremila je nekoliko svojih Centuriona motorima i transmisijom od američkih tenkova M48 Patton u pokušaju poboljšanja tehničkih karakteristika. Ove nadograđene verzije Centuriona nazvane su Skokiaan i bile su nepopularne zbog velike potrošnje goriva i lošeg radnog dosega.
Tenkovi su ponovo dobili na važnosti 1975. nakon operacije "Savana", gdje su lako oklopljenim vozilima južnoafričkih snaga prijetile velike formacije tenkova sovjetske proizvodnje koje je koristila FAPLA i njihovi kubanski saveznici. Ova operacija praćena je daljnjim izmjenama i ispitivanjima modifikacija ovog tenka, tako da je osnovano preduzeće koje se bavila obnovom ovih tenkova, Olifant Manufacturing Company (OMC). Tokom tog perioda JAR je uspjela vratili svoju flotu tenkova u prvobitnu veličinu nabavkom Centuriona iz Jordana i Indije. Donošenjem rezolucije 418 Vijeća sigurnosti UN-a ovoj zemlji je uveden embargo na oružje, tako da je JAR uvozio trupove tenkova bez kupole i naoružanja. OMC je svaki Centurion nadogradio 29-litarskim dizelskim Continental motorom i novim mjenjačem brzine sa tenka M60 Patton. Nadograđeni Centurioni su također bili naoružani južnoafričkom verzijom britanskog topa L7 105 mm. Ova verzija tenka je uvedena u upotrebu u oklopni korpus južnoafrčkih oružanih snaga 1985. godine kao Olifant Mk1A.
Južnoafričke ekspedicijske snage su se sukobile sa T-54/55 tenkovima formacije FAPLA tokom operacije Askari krajem 1983. i početkom 1984. godine, međutim zbog logističkih poteškoća Olifant tenkovi nisu upotrijebljeni u ovoj akciji. Južnoafrička motorizovana pješadija uz pojačanje oklopnih vozila Eland i Ratel uspjevala je uništavati tenkove iako je dolazilo do ozbiljnog kašnjenja zbog nedostatka odgovarajućeg protivoklopnog naoružanja. Mnogobrojne kritike su dovele do raspoređivanja Olifant Mk1A tenkova duž angolske granice u sklopu 61. grupe motorizovanog bataljona. Nakon primirjem iz Lusake, Olifant tenkovi su povučeni u skladišta, a posade su se rotirale. Propadanjem ovoga primirja, te pokretanjem operacije Modular krajem 1987. godine, Olifanti su ponovno aktivirani. 9. novembra 1987. godine Olifanti su u devetominutnoj paljbi uništili dva angolska T-55 tenka, što je prestavljalo prvu upotrebu južnofaričkih tenkova nakon drugog svjetskog rata. Tokom ove operacije južnoafričke snage su obično djelovale u formaciji strelica sa Olifant tenkovima na čelu, oklopnim vozilima Ratel na bokovima, mehanizovanom pješadijom na stražnjem i središnjem dijelu. Neki od ovih tenkova su oštećeni aktiviranjem mina ili tenkovskom vatrom, neki su zarobljeni od strane FAPLA.
Tokom devedesetih godina Olifant Mk1A je zamijenjen je verzijom Olifant Mk1B, koji je imao značajnija poboljšanja po pitanju oklopa, jači motor, dvostruki oklop poda u svrhu zaštite od mina te ojačan ovjes.
Mk V nadograđen sa britanskim topom L7A1 kalibra 105 mm te njemačkim mitraljezom 7.62 mm MG3. Nadograđeno je 106 Mk V tenkova od 1964. godine.
Mk V, 2 opremljen sa laserski daljinometrom i noćnim vizirom. Nadograđeno je 90 komada 1985.
1965. holandski Mk 5 i Mk 5/2 su bili opremljeni IC reflektorima, optičkim instrumentima porijeklom od Philipsa za razliku od britanskih verzija. Također je u to vrijeme i dodan mitraljez kalibra .50 te nosač rezervnog točka na stražnjem dijelu kupole, od 1969. godine mitraljez M1919 Browning je zamijenjen mitraljezom FN MAG. Od 1973. radio uređaj je zamijenjem Philipsovim uređajem.
Između 1962. i 1965 . godine, Mk 5 tenkovi su konvertovani u lansirne mostove (holandski: bruggenlegger), koristeći isti mehanizam i most kao i američki M48 Patton i M60 AVLB.
U periodu 1962-95. Mk 5 verzije sa 20-pdr topo su preuređene u buldožer tenkove sa opremom od starih M4 Sherman tenkova.
Izraelska oznaka za Centurion tenkove.
Verzije tenka sa originalnim Meteor motorom.
Modernizovani Centurion tenkovi sa topom 105 mm iz 1963. i novim Continental AV1790 dizelskim motorom i Allison CD850-6 transmisijom. Uvedeni u upotrebu 1970. godine. 1974. godine izraelski Centurioni su modernizovani na Sho't Kal standard sa oklopom Mk 13, novim SUP-om, stabilizatorom topa, moehanizmom rotacije kupole i pripremom za postavljanje eksplozivno-reaktivnog oklopa.
Izraelski teški oklopni transportteri bazirani na Centurion tenku.
Borbeno inžinjersko vozilo.
Samohodni višecijevni bacač raketa 290 mm postavljen na šasiju Centurion tenka. Također postoji i verzija postavljena na američki M4 Sherman tenk.
Ovaj naziv nose verzije Centuriona koje su modernizovane u službi vojske južnoafričke republike uz pomoć Izraela. Riječ "Olifant" potiče iz Afrikaans jezika što u prevodu znači "slon".
(1978) dizelski motor od 750 KS, poluatomatski mijenjač.
(1985) zadržan SUP od originalne verzije, ali dodan ručni laserski daljinometar, povećana vidljivost nišandžije.
(1991) torzioni ovjes, produženi trup, pojačanje oklopa, dizelski motor V-12 od 950 KS, kompjuterizovani SUP, laserski daljinometar.
Izmjenjena kupola tenka, novi SUP, mogućnost ugradnje LIW 105 mm GT-8 ili 120 mm topa.
Oznaka švedske vosjke za prvih 80 Centuriona Mk 3 i 160 Centuriona Mk 5 kupljenih 1955. godine.
Oznaka za 110 Centuriona MK 10 opremljenih topom 105 mm i radio uređajem švedske proizvodnje.
Oznaka za modernizovane Stridsvagn 81 sa topom 105 mm u periodu od 1964. do 1966. godine.
Modernizovani Stridsvagn 101 tokom 1980tih godina.
Modernizovani Stridsvagn 102.
Modernizovani Stridsvagn 102 sa novom pogonskom grupom i automatskim mjenjačem.
Modernzovani Stridsvagn 102R sa novom suspenzijom i SUP-om. Prototip.
Modernizacija Stridsvagn 101R sa novom suspenzijom, nije niakda izgrađen.
Švedska oznaka za inžinjerske verzije Centuriona.
100 Centuriona Mk 3 poručenih 1955. i dostavljanih od 1956. do 1957. godine.
Švicarska oznaka za Mk 5 i Mk 7 verzije, neki od njih su bili modernizovani sa topom L7 105 mm.
Commons ima datoteke na temu: Centurion (tenk) |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Centurion (tenk), which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.