Naučnik Arthur B. Mcdonald

avgusta 1943.) je kanadski astrofizičar. McDonald je direktor [1]Sudbury Neutrino Observatory Collaboration i vodio je katedru Gordon i Patricia Grey za astrofiziku čestica na Queen's University u Kingstonu, Ontario od 2006. do 2013. godine. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 2015. zajedno sa japanskim fizičarem Takaakijem Kajitom.

Art McDonald je rođen 29. augusta 1943. u Sidneju, Nova Škotska. Diplomirao je fiziku 1964. i magistrirao fiziku 1965. na Univerzitetu Dalhousie u Novoj Škotskoj. Zatim je stekao doktorat iz fizike 1969. na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. McDonald je naveo profesora matematike u srednjoj školi i svog profesora fizike prve godine u Dalhousieju kao svoju inspiraciju za ulazak u polje fizike.

Fizičari istražuju da li neutrini imaju masu ili ne. Od kasnih 1960-ih, eksperimenti su nagovještavali da neutrini mogu imati masu. Teorijski modeli Sunca predviđaju da bi neutrina trebalo biti u velikom broju. Detektori neutrina na Zemlji su više puta vidjeli manji broj neutrina od očekivanog. Budući da neutrini dolaze u tri varijante (elektronski, mionski i tau neutrini), i zato što su detektori solarnih neutrina bili prvenstveno osjetljivi samo na elektronske neutrine, preferirano objašnjenje tokom godina je da su se ti "nedostajali" neutrini promijenili ili oscilirali u sorta za koju su detektori imali malu ili nikakvu osjetljivost. Ako neutrino oscilira, prema zakonima kvantne mehanike, onda mora imati masu.

U augustu 2001. godine, opservatorija za neutrino Sudbury, koju je od 1989. godine vodio McDonald, izvijestila je o zapažanjima koja su direktno sugerirala da elektronski neutrini sa Sunca osciliraju u mionske i tau neutrine. McDonald je sudobitnik medalje Benjamina Franklina za fiziku 2007., Nobelove nagrade za fiziku 2015. i nagrade za proboj u fundamentalnoj fizici 2016. godine za otkriće neutrinskih oscilacija i pokazivanje da neutrini imaju masu.