Drama

Ovaj članak dio je niza o književnosti

Povijest književnosti

stoljeće • XV. stoljeće • XVI. stoljeće Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo XVII. stoljeće • XVIII. stoljeće Predromantizam i romantizam XIX. stoljeće Moderna književnost XX. stoljeće • XXI. stoljeće

Književni rodovi

Lirika • Epika • Drama

Književne vrste

autobiografija • životopis dječja književnost • dnevnici fantastika • književnost za mlade pjesništvo • publicistika • esejistika

Književnosti po jezicima

albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska belgijska • bugarska • crnogorska • češka engleska (američka • australska • irska) francuska • novogrčka • hebrejska • hrvatska (BiH) indijska • talijanska • japanska kineska • mađarska • makedonska njemačka • perzijska • poljska portugalska • rumunjska • ruska slovenska • srpska • španjolska švedska • ukrajinska

Ovo je glavno značenje pojma Drama. Za grad i prefekturu u Grčkoj pogledajte Drama, Grčka i Prefektura Drama.

Drama obuhvaća sve književne vrste namijenjene izvođenju na pozornici, a koje svoj pravi smisao dobivaju u kazališnoj predstavi.

predložak po kojem je nastala drama, prilagođen je kazališnoj izvedbi. Dijeli se na:

• popis lica ili osoba - stoji na početku dramskog teksta
• didaskalije - kratki opisi i upute redatelju i glumcima
• dijaloge - upravni govor dva lika koji izražava suprotnosti među likovima
• monologe - govor jednog lika bez sugovornika; služi za prikazivanje razmišljanja i idejnih stavova likova

sastoji se od:

• čina (akta) - veća dramska cjelina
• prizora (scene) - manji dijelovi predstave koji se izmjenjuju ulaskom ili izlaskom nekog lika na pozornicu; obično ih ima 10-15 u jednom činu, ali to nije strogo pravilo

sastoji se od:

• dramske radnje koja se ostvaruje izmjenom dramskih situacija
• dramske situacije koja predstavlja odnos među likovima na sceni, najčešće je suprotstavljen
• dramskog sukoba koji se rađa iz suprotstavljenih odnosa među likovima i razvija se tijekom dramske kompozicije
• dramske kompozicije koju čine
  • uvod ili ekspozicija - dio u kojem se upoznaju likovi i okolnosti radnje
  • zaplet ili komplikacija - dio u kojem počinje sukob; naziva se još i točka bez povratka
  • vrhunac ili kulminacija - dio ispunjen napetošću koja proizlazi iz dramskog sukoba
  • preokret ili peripetija - trenutak kad se u radnji dogodi nešto suprotno od onoga što se očekuje
  • rasplet - završni dio drame

Strogo klasično pravilo prema kojem radnja mora teći unutar triju jedinstava: mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo mjesta znači da se radnja odvija na jednom mjestu, jedinstvo vremena znači da se radnja morala dogoditi u jedinstvenom, neprekinutom vremenskom odsjeku, a jedinstvo radnje znači da nema isprepletanja dviju ili više usporednih radnji.

Drama jednočinka

Jednočinkom se naziva drama koja se sastoji od jednoga čina, odriče se razgranate intrige, a može biti svedena na jedan lik; monodrama.

Grčka komedija i tragedija imale su važan utjecaj na razvoj drame u svim europskim književnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u našoj književnosti su to prikazanja. U takvim djelima obrađuju se događaji iz Kristovog života ili života pojedinih svetaca i mučenika. Renesansna komedija slijedi antičku tradiciju. Na nju se naslanja i naš najveći komediograf Marin Držić. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi vezan je uz stvaralaštvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog oživljavanja antičke drame. Razdoblje romantizma oštro se suprotstavlja normama klasicističke drame. Prikazuje se najčešće motiv odmetništva i sukob pojedinca s društvom. U 20. stoljeću javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske drame, razvija se težnja da se iskaže izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog čovjeka (E. Ionesco, S. Beckett).

Tespis je u 6. st. pr. Kr. uveo 1. glumca, Eshil uvodi 2. glumca, Sofoklo uvodi 3. glumca.

• tragedija
• komedija
• drama - u užem smislu

Tragedija je književna vrsta nastala u staroj Grčkoj to jest 'ples jaraca' u čast boga Dioniza .To je drama u stihovima u kojoj glavni junak strada u sukobu s moralnim zakonima ili zbog nesretne sudbine težeći ka idealima. Junaci tragedija su veliki po ciljevima koje sebi postavljaju. Gledatelji se nadahnjuju primjerima njihove borbe i požrtvovnom ponašanju.

Komedija na komičan način prikazuje mane i nedostatke društva i pojedinca, likovi su prirodniji nego u tragedijama i rasplet je uvijek sretan sve se završava pobjedom zdravog razuma u životu. Vrste komedija su: intrige karaktera, društvena karaktera i komedijske situacije.

Drama u užem smislu prikazuje sukob suprotstavljenih stavova od kojih svaki teži pobjedi. Način prikazivanja je ozbiljan.

Ostale dramske vrste:

Monodrama je scensko djelo u kojem jedno lice recitira uz pratnju glazbe

Melodrama je komad s neprirodnom sentimentalnom tematikom ubojstva zbog grižnje savjesti s patetičnim neuvjerljivim raspletom nakon tragično jezivih situacija. Sve završava sretno .

Farsa je podvrsta komedije u kojoj su likovi jednako karikirani, a zapravo se radi na nesporazumu.

Podvig je laka komedija s popularnom melodijom.

Opera je glazbeno umjetničko djelo u kojem je u osnovi dramska radnja libreto.

Opereta ili mala opera je laka komedija sastavljena od dijaloga i pjevanja te praćena glazbom.

Igrokaz je vedra igra za djecu u kojoj se na vedar i humorističan način upoznaje poroke i loše strane života.

Prva hrvatska radiodrama bila je drama pod nazivom Vatra i emitirana je 7. travnja 1927. godine. Pripada začecima europskoga radiodramskog stvaralaštva. Redatelj i autor je Ivo Šrepel, koji je pod pseudonimom Ivo Sanjić pobijedio na natječaju Radio Zagreba za radiodramu. Natječaj je objavljen u književnom časopisu Vijenac.

• Scenska umjetnost
• Kazalište po državama
• Popis glumaca
• Popis redatelja
• Povijest kazališta
• Drama u odgoju