Naseljavanje Amerikâ počelo je kad su paleolitski lovci-sakupljači prispeli u Severnu Ameriku iz severnoazijskih Mamutskih stepa preko beringijskog kopnenog mosta, koja se formirao između severoistočnog Sibira i zapadne Aljaske zbog snižavanja nivoa mora tokom poslednjeg ledničkog maksimuma.
Ove populacije su se proširile južno od Laurentidine ledene ploče i brzo se raširile na područje Severne i Južne Amerike, pre 14.000 godina. Najranije populacije u Americi, pre otprilike 10.000 godina, poznate su kao Paleoindijanci.
Oljuđivanje Amerike je dugogodišnje otvoreno pitanje, i dok su napredak u arheologiji, pleistocenskoj geologiji, fizičkoj antropologiji i DNK analizi postupno bacali sve više svetla na temu, značajna pitanja ostaju nerešena. Iako postoji opšte saglasnost da su Amerike prvo naseljene iz Azije, obrazac migracije, hronologija i mesta porekla u Evroaziji naroda koji su migrirali u Ameriku ostaju nejasni.
Prevladavajući modeli migracija ocrtavaju različite vremenske okvire za azijsku migraciju iz Beringovog tesnaca i dalje širenje osnivačke populacije širom kontinenta. Autohtoni narodi Amerike bili su povezani sa sibirskim populacijama lingvističkim faktorima, raspodelom krvnih tipova i genetskom kompozicijom, kao što je prikazano molekularnim podacima, poput DNK.
„Prva teorija Klovisa” se odnosi na hipotezu iz 1950-ih da kultura Klovisa predstavlja najranije ljudsko prisustvo u Americi, počevši od pre oko 13.000 godina; dokazi o kulturama pre Klovisa akumulirani su od 2000. godine, što je potisnulo moguće vreme prvog oljuđavanja Amerike na pre približno 13.200-15.500 godina.
Za uvod u tehnike radiougljeničnog datiranja koje koriste arheolozi i geolozi, pogledajte metod radioaktivnog ugljenika.
Tokom Viskonsinske glacijacije, varirajuće porcije Zemljine vode bile su zadržane kao glečerski led. Kako se voda akumulirala u glečerima, količina vode u okeanima se smanjivala, što je rezultiralo snižavanjem globalnog nivoa mora. Varijacija nivoa mora tokom vremena rekonstruisana je korišćenjem kiseonične izotopske analize jezgara iz dubokog mora, datiranja morskih terasa i uzorkovanjem izotopa kiseonika visoke rezolucije iz okeanskih bazena i modernih ledenih kapa. Pad eustatičkog nivoa mora za oko 60 m do 120 m niže od današnjih nivoa, počevši od pre oko 30.000 godina, stvorio je Beringiju, trajno i opsežno geografsko obeležje koji povezuje Sibir sa Aljaskom. S porastom nivoa mora nakon poslednjeg ledenog maksimuma (LGM), Beringijski kopneni most ponovo je potopljen. Procene konačnog ponovnog potapanja Beringijskog kopnenog mosta zasnovane isključivo na sadašnjoj batimetriji Beringovog tesnaca i krivoj eustatskih nivoa mora stavljaju taj događaj na pre oko 11.000 godina. Tekuća istraživanja koja su rekonstruisala Beringijsku paleogeografiju tokom deglaciacije mogla bi promeniti tu procenu, a moguća ranija potapanja mogla bi dodatno ograničiti modele migracije ljudi u Severnu Ameriku.
This article uses material from the Wikipedia Српски / Srpski article Naseljavanje Amerika, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Садржај је доступан под лиценцом CC BY-SA 4.0 осим ако је другачије наведено. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Српски / Srpski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.