Vlaho Bukovac

srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), hrvatski slikar.

Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. u Zagreb, postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umjetničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.

Od 1903. do smrti živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: Dubravka, Gundulićev san na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalištu.

U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.

 

Vlaho Bukovac na Wikimedijinoj ostavi

•  
  Gundulićev san, Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1897.
•  
  Hrvatski narodni preporod, svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1898.
•  
  Sat engleskog
•  
  Isus prijatelj malenih, Župna crkva u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina
•  
  Sveti Dominik
•  
  Crnogorka
•  
  Guslar
•  
  Isidor Kršnjavi
•  
  U iščekivanju
•  
  Fantazija
•  
  Sanak
•  
  Korta u Cavtatu
•  
  Dub u šumi
•  
  Jesenji pejzaž