Plava Otrovna Žaba

Lokalni nizozemski naziv za ovu podvrstu žabe je blauwe pijlgifkikker, dok je među lokalnim Indijancima poznata kao okopipi. Historijski se ova žaba smatrala zasebnom vrstom, ali je prema recentnim spoznajama klasificirana kao podvrsta žabe Dendrobates tinctorius. Plave otvorne žabe izrazito su sitne, s prosječnom masom od osam grama i duljinom od tri do četiri i pol centimetra.

Plava otrovna žaba
Status zaštite
Status zaštite: Nije procijenjen (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Domena:	Eukarioti
Carstvo:	Životinje
Koljeno:	Svitkovci
Razred:	Vodozemci
Red:	Žabe
Porodica:	Dendrobatidae
Rod:	Dendrobates
Vrsta:	D. tinctorius
Podvrsta:	D. t. "azureus"
Trojni naziv
Dendrobates tinctorius "azureus" (Hoogmoed, 1969.)

Plave otrovne žabe kopnene su životinje, iako im je stanište blizu vodenih površina. Tijekom dana su uglavnom budne. Vrlo su teritorijalne i agresivne, kako prema pripadnicima vlastite podvrste, tako i prema drugim vrstama. Kako bi otjerali uljeze, koriste niz različitih načina glasanja ili hrvanje. Plave otrovne žabe, kao i druge otrovne žabe, imaju otrovnu kožu, ali se njihov otrov ne koristi za izradu otrovnih strelica; u zatočeništvu gube toksičnost zbog drugačije prehrane (u divljni se uglavnom hrane kukcima koji imaju određene toksine, što i njima samima daje toksična svojstva).

Razmnožavaju se uglavnom sezonski, najčešće tijekom veljače i ožujka, kada ima puno kiše. Prilikom jednog parenja nastaje pet do deset jajašaca, koja se odlažu na mužjakovom teritoriju. Mužjaci su zaduženi za zaštitu i skrb o jajašcima, a ponekad im se pridruži i ženka. Punoglavci se izlegnu nakon 14 do 18 dana, a u odrasle žabe razvijaju se nakon 10 do 12 tjedana. Spolnu zrelost dosežu s dvije godine. Očekivana životna dob u divljini im je četiri do šest godina, a u zatočeništvu do deset godina.