Kad budem mrtav i beo je jugoslovenski crno-beli igrani film iz 1967.
na filmu">1967. godine. Režirao ga je Živojin Pavlović, a scenario su pisali Ljubiša Kozomara i Gordan Mihić. Često se navodi kao jedno od najpoznatijih ostvarenja Crnog talasa.
Kad budem mrtav i beo | |
---|---|
Žanr | drama |
Režija | Živojin Pavlović |
Producent | Aleksandar Radulović |
Scenario | Ljubiša Kozomara Gordan Mihić |
Uloge | Dragan Nikolić Slobodan Aligrudić Miodrag Andrić Severin Bijelić Dara Čalenić Ljubomir Ćipranić |
Muzika | arhivska |
Fotografija | Milorad Jakšić-Fanđo |
Montaža | Olga Skrigin |
Studio | Servis Filmskih radnih zajednica (FRZ) Beograd |
Datum(i) premijere | 27. 12. 1967 |
Trajanje | 79 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija |
Jezik | srpskohrvatski |
Prema nekim navodima, britanski režiser Džon Šlezindžer je izjavio da je Kad budem mrtav i beo bio jedna od inspiracija za njegov mnogo poznatiji film Ponoćni kauboj.
Uloga Džimija Barke je proslavila Dragana Nikolića. Originalno je namenjena za Borisa Dvornika, koji je tokom snimanja filma bio u vojsci.
Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mora da napusti zajedno sa svojom devojkom Lilicom privremeno zaposlenje kao sezonski radnik. Bez posla, kreće sa Lilicom u neizvesnost. Majka, siromašna pralja, ne može da mu pomogne, a u fabrikama i preduzećima nema mesta. Da bi došao do para, Džimi potkrada radnike na jednom gradilištu i bežeći od gonilaca, izgubi Lilicu. Tada započinje odiseja Džimija Barke. Sreće kafansku pevačicu, Dušku, postaje njen ljubavnik i uči da peva. Peva veoma rđavo, ali to mu ne smeta da putuje po varošicama, peva na vašarima i po zabačenim vojnim garnizonima. U jednoj varošici sreće mladu zubotehničarku Bojanu, i sa njom odlazi u Beograd na takmičenje mladih pevača. Umesto aplauza i afirmacije, dočekuju ga zvižduci i uvrede. Džimi beži sam i na jednom brodu ponovo sreće Lilicu, koja živi od džeparenja i simuliranja trudnoće. Oboje odlaze kod upravnika bivšeg gradilišta Milutina, u pokušaju da ga ucene: mlada žena navodno nosi njegovo dete. Milutin otkriva da su ga prevarili. Pokušava da siluje Lilicu, ali ga Džimi sprečava. Pokušava da ga ubije i ismeva ga pred radnicima. Poniženi i iznervirani direktor, uzima svoju pušku i ubija Džimija.
Glumac | Uloga |
---|---|
Dragan Nikolić | Džimi Barka |
Slobodan Aligrudić | upravnik Milutin |
Miodrag Andrić | Ibro |
Severin Bijelić | oficir |
Dara Čalenić | Mica |
Ljubomir Ćipranić | |
Aleksandar Gavrić | Dule |
Olga Jančevecka | |
Milan Jelić | Džimijev cimer |
Ljiljana Jovanović | Džimijeva majka |
Snežana Lukić | |
Petar Lupa | šofer |
Vojislav Mićović | radnik |
Branislav Ciga Milenković | violinista |
Žika Milenković | Stole, kelner |
Nikola Milić | |
Predrag Milinković | železničar |
Svetolik Nikačević | |
Đorđe Pura | |
Alenka Rančić | |
Ružica Sokić | Duška |
Milorad Spasojević | Novinar |
Neda Spasojević | Lilica |
Borivoje Bora Stojanović | |
Zorica Šumadinac | Bojana |
Milivoje Tomić | Poslovođa |
Janez Vrhovec | |
Vladan Živković | Bubreg |
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Kad budem mrtav i beo, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.