Bios

BIOS postavlja osnovne radne parametare računalnog sklopovlja te pronalazi i učitava operacijski sustav u radnu memoriju (RAM).

Slični programi za početno pokretanje (podizanje) operacijskog sustava (engleski: boot loaders) postoje i na osobnim računalima drugih kategorija (npr. računala Sun i PowerPC).

Pojam BIOS se prvi puta pojavio u operacijskom sustavu CP/M gdje je označavao onaj dio operacijskog sustava koji se učitava tijekom pokretanja računala i koji izravno upravlja sklopovljem. Ova računala imala su u ROM-u jednostavan program koji bi pokrenuo disketnu jedinicu i s umetnute inicijalne (boot) diskete učitao BIOS.

BIOS je obično napisan u assembleru i prilagođen određenom sklopovlju računala, a spremljen je u memorijski čip na matičnoj ploči računala koji čuva sadržaj i kada nema napajanja.

BIOS sadrži i malu softversku biblioteku ulazno-izlaznih funkcija za upravljanje tipkovnicom, zaslonom, diskovnim uređajima itd. Operacijski sustav može koristiti te funkcije za upravljanje sklopovljem ili pak može imati svoje funkcije za tu namjenu. Neki dijelovi računala, npr. grafička kartica, DVD, mrežna kartica i SCSI međusklop, mogu sadržavati svoj BIOS koji proširuje funkcije osnovnog BIOS-a na matičnoj ploči.

BIOS nudi jednostavno korisničko sučelje, obično u obliku skupa izbornika, u kojeg se ulazi pritiskom određene tipke (npr. Delete, F2, F10) nakon uključenja računala, a namijenjeno je za podešavanje nekih parametara računala:

• izbor nekih parametara sklopovlja
• postavljanje sistemskog sata
• omogućavanje ili onemogućavanje nekih dijelova računala
• izbor uređaja za pokretanje sustava (engleski: boot device)
• postavljanje nekih lozinki, npr. lozinke koja omogućuje nastavak podizanja računala i učitavanje operacijskog sustava i lozinke za ulaz u sam BIOS