Tadao Ando

listopada">13. listopada, 1941.) je japanski arhitekt i dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 1995. godine. Svjetsku slavu je stekao spajanjem tradicionalnih minimalističkim oblika istočnjačke s modernim izričajem zapadnjačke kulture, stilom koji je Francesco Dal Co nazvao „kritički regionalizam”.

Tadao Ando 安藤 忠雄
moderna arhitektura (kritički regionalizam)
Tadao Ando 2004. god.
Rođenje	13. listopada, 1941. Osaka, Japan
Nacionalnost	japansko
Vrsta umjetnosti	arhitektura, dizajn
Praksa	Tadao Ando Architects & Associates
Utjecali	Le Corbusier, Ludwig Mies van der Rohe, Frank Lloyd Wright i Louis Kahn
Poznata djela	Kuća Azuma Crkva svjetla u Osaki Vodeni hram u Awaji
Nagrade	Medalja Alvar Aalto (1985.) Pritzkerova nagrada (1995.) Zlatna medalja AIA (2003.)
Portal o životopisima

 

Ando je samouki arhitekt koji je najprije živio živopisno kao vozač kamiona i profesionalni bokser. No, još od svoje desete do sedamnaeste godine učio je obradu drveta kod jednog tesara i pravio je modele zrakoplova i brodova. Za arhitekturu se zainteresirao kao mladić pročitavši jednu knjigu o Le Corbusieru, koji je na njega ostavio veliki utjecaj. Znanje o arhitekturi stekao je autodidaktičkim putem obilazeći hramove, svetišta i čajane u Japanu i praveći makete brodova i crkava.

Od 1962. do 1969. godine putovao je po Europi, Africi i SAD-u, gdje je proučavao građevine velikana arhitekture kao što su: Alvar Aalto, Le Corbusier, Ludwig Mies van der Rohe, Frank Lloyd Wright i Louis Kahn. Dok je putovao i iskustveno učio arhitekturu, snažno je držao do svoje japanske kulture i jezika. Kao dvadesetoosmogodišnjak se vratio u Osaku gdje 1969. godine osniva svoju tvrtku Tadao Ando Architect & Associates. Prvi nacrti bili su mu male drvene kućice, entrijer i komadi nameštaja. Godine 1975. izgradio je kuću Azuma u Osaki, za koju je dobio priznanje Japanskog arhitektonskog udruženja.

Dobitnik je mnogih značajnih nagrada, među kojima je najvažnija prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu 1995. godine. Tado je odmah 100.000 $ nagrade donirao žrtvama potresa u Kobeu koji se dogodio ranije iste godine.

 

Na Andovu arhitekturu i dizajn snažno utječu japanska umjetnost, religija i stil života. Njegov arhitektonski stil stvara „haiku” učinak, naglašavajući ništavilo i prazan prostor kako bi predstavio ljepotu jednostavnosti. On favorizira projektiranje složenih prostornih ophoda koji zadržavaju izgled jednostavnosti. Kao arhitekt, on vjeruje da arhitektura može promijeniti društvo: „za promjenu nastambe potrebno je promijeniti grad i reformirati društvo”.

 

  »Dobre građevine Tadaa Anda stvaraju znamenit identitet i stoga popularnost, koja na mahove privlači publiku i promiču utjecaju tržišta.«

(Werner Blaser, Tadao Ando, Architecktur der Stille, Birkhäuser, 2001. ISBN 3-7643-6448-3)

Njegov opus je poznat po kreativnoj uporabi prirodnog svjetla i arhitekturi koja slijedi prirodne oblike krajolika (umjesto oblikovanja krajolika da se uskladi s izgrađenim prostorima u zgradi). Njegove zgrade se odlikuju složenim trodimenzionalnim opkružnim stazama koje se prepleću između unutarnjih i vanjskih prostora i unutar velikih geometrijskih oblika, i u razmacima između njih. Njegova betonska "Kuća u nizu u Sumiyoshi" (Kuća Azuma, 住吉 の 長屋), koja ima dva kata i izlivena je na mjestu 1976. god., je njegovo rano djelo u kojemu je pokazao elemente sebi svojstvenog stila. Sastoji se od tri jednako velika pravokutna volumena: dva zatvorena volumena unutarnjih prostorija odvojenih otvorenim dvorištem. Ova kuća je poznata po kontrastu izgleda i prostorne organizacije, koje omogućavaju ljudima da iskuse bogatstvo prostora uutar stroge geometrije.

Ando je stambeni kompleks Rokko, odmah izvan Kobea, izgradio kao složen sustav terasa i balkona s atrijima i šahtovima. Planovi Rokko zgrade 1. (1983.) i Rokko zgrade 2. (1993.) ilustriraju niz elemenata tradicionalnog graditeljskog vokabulara, te međuigra čvrstih i praznih prostora, izmjena otvorenog i zatvorenog i kontrasta svjetla i tame. Što je još važnije, Ando je u tim zgradama koristio narodne načine gradnje koji su preživjeli neoštećeni nakon velikog Kobe potresa iz 1995.

Kronološki popis značajnijih djela

• Kuća Azuma, Osaka, Japan (1976.)
• Rokko stambeni kompleks, Hyōgo, prefektura, Japan (1983.)
• Times galerija, Kyoto, Japan (1983.)
• Crkva svjetla, Osaka, Japan (1989.)
• Vodeni hram, Awaji, Japan (1991.)
• Japanski paviljon za EXPO 92, Sevilla, Španjolska (1992.)
• Prefekturni Chikatsu Asuka muzej u Osaki, Japan (1994.)
• Konvencijski centar Nagaragawa, Gifu, Japan (1995.)
• Pulitzerova zaklada za umjetnost, St. Louis, Missouri, SAD (2001.)
• Prefekturni muzej umjetnosti, Kobe, Japan (2002.)
• Muzej moderne umjetnosti, Fort Worth, Texas, SAD (2002.)
• Muzej umjetnsti Chichu, Naoshima, Kagawa, Japan (2004.)
• Zaklada Langen, Neuss, Njemačka (2004.)
• Svijet insekata Gunma, Kiryū, Gunma, Japan (2005.)
• Muzej slikovnica, Iwaki, Fukushima, Japan (2005.)
• Omotesando, Tokyo, Japan (2006.)
• 21 21 DESIGN SIGHT, Tokyo, Japan (2007.)
• Clark Art Institute, Williamstown, Massachusetts, SAD (2008.)

•  
  Times galerija, Kyoto (1983.)
•  
  Prefekturni Chikatsu Asuka muzej u Osaki, Japan (1994.)
•  
  Konvencijski centar Nagaragawa, Gifu, Japan (1995.)
•  
  Zaklada Langen, Neuss, Njemačka (2004.)
•  
  Clark Art Institute, Williamstown, Massachusetts (2008.)