Lobiranje

Primjerice sindikati, nevladine organizacije i druge udruge kao i veće tvrtke koriste svoj utjecaj na donošenje specifičnih zakona koju su u njihovom interesu.

Isto tako članovi udruga dobivaju za njih relevantne informacije pomoću kojih se u pravilu mogu predvidjeti neke odluke koje imaju utjecaj na udruge i njihove članove.

Lobiranje je metoda utjecaja na donositelje odluka i procese donošenja odluka uz određenu strategiju.

Radi se o selektivnim utjecajima na donošenje određenih odluka, ali ne i o suradnji na oblikovanju državno-političkih koncepcija.

Stanje u EU

Zakonodavna zbivanja u glavnim gradovima članica Europske unije ne mogu biti odvojeni od zbivanja u Bruxellesu.

Europske direktive zahtijevaju naknadne implementacije u nacionalno zakonodavstvo.

U Bruxellesu prema mnogim procjenama djeluje od 15.000 do 20.000 aktivnih lobista. Brojke nisu sasvim pouzdane, jer (za razliku od SAD-a) u europskim institucijama nije obavezna registracija. U Europskom parlamentu je u listopadu 2007. godine djelovalo 4.570 registriranih lobista.

• Hrvatski Autoklub
• Amnesty International – međunarodna društvena politika
• Helsinki Watch

Lobiranje se temelji na "četvrtoj sili", poznatoj i kao "peta sila", i ima utjecaj na državnu vlast. Za lobiste ne postoji jasna zakonska regulativa.

Lobizam može u nekim slučajevima voditi do korupcije i na taj način na nedopušten način utjecati na vladu.