Elizabeta Ugarska

srpnja">7. srpnja 1207. – Marburg, 17. studenoga 1231.), ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića.

Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska
Rođena	7. srpnja 1207. Bratislava
Preminula	17. studenoga 1231. Marburg
Kanonizirana	27. svibnja 1235.
Spomendan	17. studenoga
Simboli	ruža i kruh
Zaštitnica	prosjaka, siromaha, udovica, prognanika
Zaštitnica zanimanja	pekari
Portal o kršćanstvu

 

Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205. – 1235.) i Gertrude Andechs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastujući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.

Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat (1227.), Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla svega bogatstva i zavjetovala se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.

 

 

Papa Grgur IX. (1227. – 1241.) proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenoga.

Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe.

Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.

Posebno je časte franjevci. Po njoj se zove selo Jalžabet (kajkavska inačica imena) kraj Varaždina, gdje se nalazi i crkva posvećena njoj. Također, njoj je posvećena kapela u mjestu Čepelovac pokraj Đurđevca u Podravini.

• Zvonimir Zlodi, Sveta Elizabeta Ugarska : pokroviteljica Franjevačkoga svjetovnog reda : životopis, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1985. (142 str.), II. izdanje: 2006. (184 str.), ISBN 9537154173
• Damir Hrelja, Sveta Elizabeta Ugarska : 1207.-2007. : 800-ta obljetnica rođenja, Državni arhiv u Varaždinu : Župa Jalžabet : Općina Jalžabet, Varaždin : Jalžabet, 2007. (56 str.), ISBN 9789536075157
• Ana Kovačević, Žena, majka, svetica: Elizabeta Ugarska u latinskim i hrvatskoglagoljskim izvorima, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1/2015. (elektronička inačica)