Crni humor ili crna komedija, postupak u književnosti, kazalištu, filmu i dr., kojim se ozbiljne, zastrašujuće ili tabu teme tretiraju na veseo način.
Crni humor združuje morbidne i komične elemente, koji naoko nisu spojivi. Kod čitatelja i gledatelja izaziva nelagodu, promišljanje ili smijeh. Pojam crna komedija se koristi i za čitava književna, scenska i filmska djela, kada u njima prevladava ovakav tip humora.
Obično je vezan za ozbiljne ili jezive teme kao što su kriminal, bolesti i smrt, baveći se njima na satirički ili groteskan način. Često se služi elementima farse i niske komedije kako bi prikazao pojedinca kao žrtvu sudbine i karaktera.
Teme crnog humora su smrt, bolest, rat, mučenje, genocid, terorizam, pedofilija, incest, seksualnost, tragični događaji i dr. Često se bavi aktualnim temama i rabi paradoksne likove. Nerijetko je kontroverzan ili polemičan jer uključuje pitanje koliko je prikladno (i je li uopće prikladno) ismijavati neku stvar i gdje je granica dobrog ukusa. To se posebno odnosi na vjerske, seksualne i tragične događaje.
Pojam je u široj upotrebi od 1960-ih, a uveo ga je francuski nadrealist André Breton svojom "Antologijom crnog humora" iz 1940. Začetnikom ove vrste humora smatrao je Jonathana Swifta. Čest je u suvremenoj američkoj prozi, napose u romanima Nathanaela Westa, Vladimira Nabokova i Josepha Hellera. Roman Kvaka 22 (1961.) J. Hellera istaknuti je primjer crnog humora, kao i "Klaonica pet" Kurta Vonneguta te "V." i "Duga gravitacije" Thomasa Pynchona. Izražen je i u teatru apsurda, napose u dramama Eugenea Ionesca.
Film Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu (1964.) redatelja Stanleyja Kubricka je crna komedija o hladnom ratu: poludjeli američki general naređuje nuklearni napad na Sovjetski Savez i izaziva globalno uništenje.
Pretečama crnog humora u književnosti smatraju se komedije starogrčkog autora Aristofana (5. stoljeće pr. Kr.), komično-satirični roman Pantagruel (1532.) francuskog pisca i svećenika Francoisa Rabelaisa, fiktivni satirični putopis Gulliverova putovanja (1726.) J. Swifta te roman Candide (1759.) francuskog prosvjetitelja Voltairea.
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Crni humor, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.