Kralj Škota ili kralj Škotske je bio vladar Škotskog kraljevstva.
U početku su škotski vladari nosili titulu kralja Pikta, a kruna se nije nasljeđivala po principu primogeniture, nego je prelazila s jedne na drugu liniju potomaka Kennetha I.
Dunkan I je bio sin Bethóc, kćerke Milkolumba II.
Aleksandar III je umro nadživjevši svu svoju djecu, dva sina i jednu kćerku. Njegovi sinovi nisu imali djece, ali kćerka, norveška kraljica Margareta, ostavila je iza sebe istoimenu kćerku, koju su Aleksandar III i škotski plemići priznali za nasljednicu.
Nakon utapanja kraljice Margarete, koja je krunu naslijedila od djeda kada je imala tri godine i "vladala" do svoje smrti u sedmoj godini života a da pri tom nikada nije kročila na škotsko tlo, uslijedio je dvije godine dug interregnum. Nije više bilo potomaka kralja Vilima I i nije bilo jasno ko je zakoniti nasljednik krune. Trinaest osoba je polagalo pravo na krunu. Eduard I, kralj Engleske, je kao arbitar odlučio da kruna pripada Ivanu de Balliol.
Engleski kralj Eduard I je ubrzo prisilio kralja Ivana na abdikaciju. Deset godina je škotsko prijestolje bilo prazno, a Škotskom su upravljali Englezi. Robert Brusije, unuk jednog od pretendenata koji su polagali pravo na krunu nakon Margaretine smrti, započeo je pobunu protiv Engleza i uspio postati kralj.
Prvi kralj iz dinastije Stewart bio je sin Margarete, kćerke Roberta I, koja je u poodmakloj trudnoći pala s konja, rodila nedonošče, budućeg Roberta II, i zatim umrla. Robert II je bio osam godina stariji od vlastitog dajdže, Davida II, kojeg je naslijedio. Nakon Roberta III uslijedio je niz od sedam monarha koji su krunu naslijedili kao maoljetnici, te umjesto kojih su zapravo vladale njihove majke i moćni plemići.
Marija I je bila udata za Henrika Stuarta, koji (uprkos istom prezimenu) nije bio patrilinearni potomak Roberta II. Stoga su njihovi potomci pripadali novoj dinastiji. Jakov VI je naslijedio englesku i irsku krunu od Elizabete I i počeo sebe nazivati kraljem Velike Britanije, ali engleski i škotski parlamenti odbili su njegovu ideju o sjedinjenju kraljevina. Vilim II je pripadao dinastiji Oranje-Nassau, ali kako je bio sin Marije Henrike Stuart i savladar Marije II Stuart, obično se u listama pojavljuje među Stuartima.
Nakon pogubljenja Karla I uslijedio je treći škotski interregnum koji je trajao od 1649. do 1660. godine. Kada je Karlo II postao kralj, parlament je odlučio da je njegova de iure vladavina započela u trenutku smrti Karla I.
Kraljica Ana, posljednji vladar iz dinastije Stuart, je uspjela je ostvariti ono o čemu je prvi Stuart, Jakov VI, sanjao: 1. maja 1707. godine Škotsko i Englesko kraljevstvo su se ujedinili i postali Kraljevina Velika Britanija. Ana je tako postala kraljica Velike Britanije.
Commons ima datoteke na temu: Spisak škotskih kraljeva |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Spisak škotskih kraljeva, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.