Günther Ritter Beck von Mannagetta und Lerchenau (25.
august 1856. u Pressburgu, sadašnjoj Bratislavi – 23. juni 1931. u Pragu) bio je istaknuti austrijski botaničar, autor prvog i dosad najobuhvatnijeg popisa flore Bosne i Hercegovine i Sandžaka.
Günther Beck von Mannagetta und Lerchenau | |
---|---|
Rođenje | Pressburg, današnja Bratislava, Austrougarska | 25. august 1856.
Smrt | 23. juni 1931 | (74 godine)
Druga imena | Günther Beck |
Zanimanje | Naučnik |
Godine aktivnosti | 1878 - 1931. |
Poznat(a) po | Djelima iz floristike i fitosistematike Alpa i Balkana |
Značajna djela |
|
Religija | Rimokatolik |
Potpis | |
Rođen je 25. augusta 1856 u Bratislavi, Čehoslovačkoj republici, kao sin njemačkih rimokatoličkih roditelja, oca državnog odvjetnika. Gimnaziju je pohađao u Brnu i Grazu, a maturirao je 1874. u Beču. Tu je odmah nastavio i prirodnjačke studije, osobito botaničke. Već u šestom semestru uradio je doktorsku disertaciju, a 22. februara 1878. bio je promoviran na čast doktora filozofije. Odmah po položenom doktoratu, u martu 1878. postavljen za volontera u botaničkom dvorskom kabinetu u Beču, a već u novembru iste godine je imenovan za asistenta. Od 1885—1899. bio je načelnik i kustos botaničkog odjeljenje dvorskog muzeja u Beču. Njegovo djelovanje kao kustosa bilo je takvo, da je u nekoliko navrata dobio priznanje i sa najvišeg mjesta. Već od maja 1884., kao privatni docent na bečkom univerzitetu, drži predavanja, koja su svojom kvalitetom, metodom i programom privukla pažnju ne samo njegovih slušatelja, nego i priznatih naučnih krugova. U 1895. izabran je za vanrednog profesora za sistematsku botaniku na bečkom univerzitetu, a 1899. za redovnog profesora na njemačkom univerzitetu u Pragu, gdje je ostao do 1921, kada je umirovljen.
O njegovom uticaju na razvoj nauke u Bosni i Hercegovini, svjedoči izvod iz komemoracijskog članka u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1931:
“Nije to davno, kada je naša uža domovina Bosna i Hercegovina bila u stranom naučnom svijetu gotovo potpuno nepoznata zemlja. Pomanjkanje dobrih komunikacija i labava javna bezbjeđnost su dva glavna razloga, koji su onemogućavali dolazak stranih naučnih radnika u egzaktnu nauku bili od važnosti, nego su obično bili namijenjeni široj čitalačkoj publici kao ugodna i laka lektira, kojoj je koješta dozvoljeno. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine (god. 1878) počele su se uspostavljati komunikacije, a i javna bezbjeđnost je dovedena na stupanj, gdje je svaki stanovnik ovih krajeva, i strani gost, bio potpuno siguran za svoj život. Time su uklonjene sve zapreke, koje su kočile naučno ispitibila svrhu ispitivanja ovih krajeva. Sve one vijesti о fauni i flori Bosne i Hercegovine, koje su u to doba dopirale u inostransivo, bile su ne samo vrlo rijetke, nego u većini slučajeva tek samo laička opažanja po kojeg dobronamjernog putopisca. Takovi opisi i skromni izvještaji nisu za naučne krugove i v
Među prvim tim inostranim naučnim radnicima koji posjetiše naše krajeve bio pok. Dr. Gunther Beck-Mannagetta, koji je za vrijeme od 1885—1889 poduzeo u naše krajeve sedam putovanja i tom prilikom prokrstario gotovo sve naše visove, među kojima nekoje i po više puta. Mi možemo sa potpunim pravom kazati, da je vajnjskih saradnika najviše učinio za proučavanje naše bosansko-liercegovačke flore upravo pok. Dr. Beck davši pregled kako njezin, tako i oblasti novopazarskog sandžaka i još nekih dijelova naše države."
naučno djelovanje Günthera Becka von Mannagette je veoma opsežno i plodno; do 1927. napisao i objavio je oko 230 naučnih radova. Na putovanjima (1885 –1889 ) kroz bh. krajeve prikupio je građu za djela "Flora južne Bosne", koje je ostalo nedovršeno, te "Flora Bosne, Hercegovine i oblasti Novoga Pazara", koje je na latinskom jeziku počela da izdaje Srpska kraljevska akademija u Beogradu, ali ga je smrt spriječila da tu djelo dovrši i u cijelosti objavi. Neke bilješke toga dijela ostale su u botaničkom odjeljenju sarajevskog muzeja, a kustos Karlo Maly obradio je i preostali dio, kako bi ga Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu mogla objaviti. Kao redovni profesor njemačkog sveučilišta u Pragu objavio je djelo Kegelalionsvcrhiillnisse der Ilyrischen Lander u kojem se, pored ostalih krajeva, obrađeno i područje Bosne i Hercegovine, te je nedvojbeno važna podloga za sva daljnja proučavanja flore i vegetacije ovih krajeva.
Profesor Beck-Mannagetta se već vrlo rano javlja kao sarađnik naučnog glasila sarajevskog muzeja "Glasnika Zemaljskog muzeja". Godine 1896 (knj. VIII str. 13) u članku "Plodovi i sjemenje iz sojenice u Ripču" naučno je obradio sve plodove i sjemenke koje je nađeno prilikom iskopavanja prehistorijske sojenice bronzanog doba u Ripču kod Bihaća, i od tada pa sve do 1923. Bio je stalni saradnik Glasnika. Takvi i njegovi radovi su izlzili nastavcima pod naslovom »Flora Rosne i Hercegovine i novopazarskog sandžaka« U tim radovima obradio je Pteridophyta (GZM XXVIII (1910): 31-336), a od Phanerogama: Gymnospermae, Angiospermae: Monocotvledoneae (GZM XV (1903): 1-48 i 185-230) i od Dicotyledonae: Choripetalae (GZM XVIII (1906): 69-82, 137-150 i 469-496; XIX (1907): 15-30; XXI (1909): 135-166; XXVI (1914): 451-476; XXVIII (1916): 41-168; XXX (1918): 311-316; XXXII (1920): 83-128; XXXIII (1921): 1-18; XXXV (1923): 49-74). Kako je Zemaljski muzej u Sarajevu je tada izvjesno vrijeme (1893—1913) sve važnije priloge na našem jeziku prevodio i na njemački i objavljivao pod naslovom Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina, to se jedan dio radova Dr. Gunthera Beck-Mannagette nalazi i u njima: Die botanisehe Objekte aus dem Phalbau von Ripač bei Bihać (1897), Ein botanischer Ausflug auf dem Troglav 1913 m bei Livno (1897) i Flora von Bosnien, der Herzegovina und des Sandžaks Novipazar (1904., 112 strana i 1909 godina 150 strana). Dr. Günther Beck-Mannagetta bio je vrlo susretljiv i ljubazan u svakoj prilici, о čemu su svjedočili njegovi bivši učenici, koji su s njime proveli po nekoliko godina. Dr. Günther Beck-Mannagetta nije bio sama vrstan saradnik "Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine" i priznati naučnik, nego i neumorni i zaslužni istraživač flore i vegetacije Jugoslavije.
Glavna naučna interesovanja Günthera Beck von Mannagette bili su biogeografija biljaka i flora Alpa i Balkana. Beck je u svojoj monografiji iz 1895. godine revidirao i rod Nepenthes.
Ritter je titula, najbolje prevedena kao "vitez", u britanskom smislu, nasljedni viteški kralj, a ne ime ili prezime.
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Günther Beck von Mannagetta und Lerchenau, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.