Sandžak: Historijska geopolitička regija u jugozapadnoj Srbiji i istočnoj Crnoj Gori

Površina općina na ovom području iznosi 8.686 km² sa 390.737 stanovnika koji su većinom Bošnjaci.

Sandžak se dijeli na srbijanski i crnogorski dio. U sjevernom dijelu Sandžaka prema popisu iz 2011. godine živjelo je 238.787 stanovnika (61,1% od ukupnog broja stanovnika Sandžaka), na površini od 4.504 km² (51,8% od ukupne površine) dok je u južnom dijelu živjelo 151.950 stanovnika (38,9 %), na površini od 4.188 km² (48,2 %). Sjevernom dijelu Sandžaka pripadaju grad Novi Pazar i općine Tutin (Raški okrug), Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i Sjenica (Zlatiborski okrug). Kulturno-historijski, Sandžaku pripada i dio teritorije općine Kosovska Mitrovica, koja se danas nalazi na Kosovu.

Sandžak je bio dio Bosanskog ejaleta sve do austrougarske okupacije. Onda do [1912. je ostao dio Osmanskog Carstva dok ga nisu osvojili Srbija i Crna Gora tokom balkanskih ratova. Historijski centar Sandžaka je grad Novi Pazar, koji je osnovao Isa-beg Ishaković koji je i osnivač Sarajeva.

Drugi svjetski rat

Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti, utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«. Sreten Vukosavljević, predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.

Autonomija

Na referendumu koji je organizovan od strane bošnjačkih predstavnika 1991, a na kojem je učestvovalo 69% glasača, 98% su glasali za autonomiju. Ažuriranje biračkih spiskova je bilo neadekvatno i protuzakonito.^{[nedostaje referenca]}

Bošnjaci čine apsolutnu većinu u općinama Tutin, Sjenica, Rožaje, Petnjica, Gusinje, Plav i u gradu Novom Pazaru, a relativnu u općini Bijelo Polje. U općinama Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Berane, Plevlja i Andrijevica su Srbi apsolutna većina. Općine Bijelo Polje, Berane i Pljevlja imaju crnogorsku većinu u kojima žive ukupno 25.140 Crnogoraca, 88,76 % svih sandžačkih Crnogoraca. U općinama Rožaje, Plav i Gusinje postoje dvije znatne albanske manjine sa ukupno 3.633 stanovnika (89,44 % svih sandžačkih Albanaca).

1. ¹ Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Etničke mape

•  
  Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.)
•  
  Etnička mapa Sandžaka (2002-2003.)
•  
  Etnička mapa Sandžaka (2011.)

• Novopazarski sandžak
• Historija Bošnjaka
• Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka
• Referendum o autonomiji Sandžaka 1991.