Crkva Uspenija Presvete Bogorodice

Sagrađena je 1859. godine na zemljištu, koje je livanjski beg Gagić ustupio crkveno-pravoslavnoj općini, a pretpostavlja se da bi njen graditelj mogao biti veliki livanjski neimar Mato Bajo. U svojoj bogatoj riznici posjeduje preko osamdeset starih ikona, te je po obimu i historijskoj vrijednosti ovo treća pravoslavna crkva u cijeloj Bosni i Hercegovini. Budući da je posvećena Uspenju presvete Bogorodice najviše ikona nosi Bogorodičin lik. Ikone su stvarane u periodu od 15. do 19. stoljeća, a radili su ih srpski, makedonski, grčki, kritski, italokritski i domaci naivni ikonopisci. Dospjele su ovamo kao pokloni od bogatih pojedinaca, crkava, manastira, te otuda i njihova raznovrsnost, kako po mjestu i godini nastanka, tako i po kvaliteti izrade. Veću paznju livanjskim ikonama posvetio je slikar i veliki zaštitnik bosanskohercegovačkih starina Đoko Mazalić. On je otkrio njihovu umjetničku vrijednost, a zatim ih stručno obradio.

Zanimljivi su i bakrorezi sa Svete Gore, te četiri velike kompozicije Jerusalema na ikonostasu, gdje se nalazi deset ikona sa likovima apostola, za koje Đoko Mazalić misli da su se nalazili u staroj crkvi u selu Zastinje, na lokalitetu danas znanom kao Crkvena njiva.

Crkva je tokom rata zapaljena 28. juna 1992. godine, ali je u međuvremenu obnovljena. Sve vrijednosti su sačuvane, čime je livanjska pravoslavna Crkva Uspenija Presvete Bogorodice u julu 2004. proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i stavljena pod zaštitu države.

Nacionalni spomenik čini crkva, crkveno dvorište sa ogradnim zidom, i pokretna imovine koju sačinjavaju:  

• zbirka od 51 ikone
• plaštanica, nepoznati domaći slikar, 20. vijek, ulje na platnu
• zbirka predmeta izrađenih od metala

• Đoko Mazalić, "Stare slike pravoslavne crkve u Livnu i predlog za njihovu konzervaciju i prezentaciju", 105-120. Naše starine VI, Sarajevo, 1959.