Dr Slobodan Vuksanović (Beograd, 2.
maj">2. maj 1965) je pesnik, esejističar i prevodilac, ministar prosvete i sporta u vladi Vojislava Koštunice.
Slobodan Vuksanović | |
| |
ministar obrazovanja i sporta | |
Na dužnosti 19. oktobar 2004 – 15. maj 2007 | |
Prethodnik | Ljiljana Čolić |
---|---|
Nasljednik | Zoran Lončar Snežana Samardžić-Marković (omladina i sport) |
Rođen/a | 2. 5. 1965. Beograd, SR Srbija, SFRJ |
Državljanstvo | Srbija |
Politička stranka | Demokratska stranka (1993–2000) Narodna demokratska stranka (2001–2004) Demokratska stranka Srbije (2004–2010) |
Diplomirao je na odseku za Opštu i jugoslovensku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao je 1993. godine, na temu o srpskom pesništvu u Rumuniji, a doktorirao 1998. na temu o srpskom pesništvu u dijaspori u Novom Sadu.
Bio je urednik časopisa „Vidici“ (od 1990. do 1992. godine), profesor književnosti u Muzičkoj školi „Mokranjac“ (1991-1992), glavni i odgovorni urednik lista „Student (časopis)“ (1992-1993). Autor je 12 knjiga i član Udruženja književnika Srbije.
Doktorirao je na Evropskom univerzitetu u Beogradu, u oblasti Internacionalnih relacija 2009.godine. Od 02.02.2009.godine predavao je Metodiku nastave, Knjizevnost za decu i Teoriju knjizevnosti na drzavnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Od 2014.godine predaje sociologiju i komunikologiju na Fakultetu za primenjeni menadzment, ekonomiju i finansije u Beogradu.
Vuksanović je u mladosti igrao košarku u prvom timu „Radničkog“,iz Beograda.
Govori engleski jezik.
Slobodan Vuksanović bio je član Demokratske stranke od njenog osnivanja. U DS, i u politiku uopšte, ušao je jer je njegov ujak, Dragoljub Mićunović, bio predsednik stranke. Bio je i jedan od osnivača Demokratske omladine, i tri godine portparol stranke. Iz Demokratske stranke je istupio sa pozicije potpredsednika posle Šeste konvencije DS 27. februara 2000. godine, kada njegova kandidatura za predsednika stranke nije prošla. Pobedio ga je predsednik stranke dr Zoran Đinđić, koga je podržalo 605 delegata, prema 485 za Vuksanovića.
Narodnom pokretu Otpor pristupio je 1. juna 2000, a istupio 23. oktobra iste godine. Prelazi u Pokret za demokratsku Srbiju (PDS) Momčila Perišića, gde je 4. novembra 2000. izabran za potpredsednika. Iz PDS, sa grupom istomišljenika, takođe istupa u novembru 2002. ne uspevši da preuzme mesto predsednika pokreta, i oni osnivaju Narodnu demokratsku stranku (NDS), sa Vuksanovićem kao predsednikom.
Biran za poslanika Skupštine Srbije, a više puta za opštinskog i gradskog odbornika. Na lokalnim izborima u septembru 2004, Slobodan Vuksanović se kandidovao za gradonačelnika Beograda sa sloganom Baš Naš! (završio na poslednjem mestu sa 6892 glasa dok je za kandidaturu bilo potrebno 10.000 potpisa).
Njegova NDS je potom kolektivno pristupila DSS-u Vojislava Koštunice, a on je izabran na mesto ministra za prosvetu i sport u Vladi Srbije, na kojem je nasledio Ljiljanu Čolić, koja je podnela ostavku pod pritiskom javnosti posle niza kontroverznih poteza.
U decembru 2023. podržao je poslaničku listu SNS za parlamentarne i lokalne izbore od 17. decembra 2023.
Sa prevodiocem Irenom Kostić, preveo je S - Džona Apdajka (1989) i Večna tuga - knjiga o bogovima i anđelima, Čarlsa Simića (1989).
Prethodi: Ljiljana Čolić | ministar obrazovanja i sporta 2004 – 2007 | Slijedi: Zoran Lončar (kao ministar obrazovanja) |
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Slobodan Vuksanović, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.