Deže Kostolanji (mađ.
mart">29. mart 1885 — Budimpešta, 3. novembar 1936) je bio književnik, novinar, publicista, prevodilac književnih dela. Oprobao se u gotovo svim književnim rodovima, od poezije preko esejistike, do pozorišnih komada. Gradeći sopstveni stil, koristio je francuski simbolizam, impresionizam, ekspresionizam, psihološki realizam, a smatra se i začetnikom futurizma u svojoj sredini.
Deže Kostolanji | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | (mađ. Kosztolányi Dezső) 29. 3. 1885. Subotica, Austrougarska |
Smrt | 3. 11. 1936. (dob: 51) Budimpešta, Mađarska |
Obrazovanje | |
Zanimanje | književnik, novinar, publicista, prevodilac |
Opus | |
Jezik | mađarski |
Znamenita djela | |
Inspiracija | |
Na |
Još za života je preveden na sve evropske jezike.
Rođen je u Subotici, gde je završio gimnaziju. Međutim, zbog sukoba sa nastavnikom napustio je školu pre mature i pored toga što mu je otac bio direktor škole. Studije je nastavio u Budimpešti (1903), gde se družio sa Mihaljem Babičem i Đulom Juhasom, velikim mađarskim književnicima.
Prvu pesmu objavio je 1901. godine, prvu zbirku pesama 1907, a prvu nagradu osvojio je 1910. sa zbirkom „Žalbe lošeg deteta“. Od 1904. se bavio i novinarstvom. U početku je pisao za Subotičke listove, a kasnije je radio kao saradnik „Peštanskog Dnevnika“ (mađ. Budapesti Napló) (1906).
U periodu od 1908. do 1910. putovao je po Evropi. U proleće 1909. je posetio Beograd. Svoje utiske o egzotičnoj slici tadašnjeg glavnog grada: ulicama, narodu, kafanama, odbornicima u skupštini, Narodnom muzeju, Univerzitetskoj biblioteci Licej, objavio je u obliku dva kratka putopisa („Beogradski dnevnik“ i „Srpski mozaik“) u časopisu „Élet“ (Život). Kasnije ih je objedinio i objavio u knjizi pod nazivom „Mastilo“.
Ipak, za njega je rodni kraj bio najveća inspiracija. Mnogi njegovi romani, od kojih najpoznatiji „Ševa“ (1924), „Zlatni zmaj“ (1926) i deo pripovedaka iz „Kornel Večernji“ vode poreklo iz njegovih Subotičkih dana, što je i sam napominjao:
Onaj ko ovde odraste, tom su oči šire nego onima koji životno krštenje dožive u jednoj mudro uređenoj prestonici. Mene su tajanstvenost koja se skriva u mađarskoj provinciji i mistika koja se skriva u čoveku iz palanke nagnale na pisanje i samo se u toj meri osećam piscem u kojoj sam dobio snagu od sile koja deluje u provinciji.
– Deže Kostolanji
Od ranih godina patio je od otežanog disanja, najverovatnije astme. Ove probleme od kojih je patio, na simboličan način opisao je između ostalog u članku o Subotici, Bačkoj bulci: „Prašina nizijska“ u časopisu „Élet“:
Onima koji znaju i vole da pišu, posvećujem ovaj naslov, i molim da za njega napišu roman. Prašina nizijska, prašina Bačke je ta, o kojoj ja još ništa čuo nisam. Mada čoveku treba samo dve nedelje da se kvasi u soli ove atmosfere Bačke pa da otkrije ovaj čudan element, ove čestice sivila, koje noću lupaju po mreži na prozoru, koje grlo suše, pluća razaraju, razboljevaju i zavode. Ova prašina ničemu nalik nije. Ova prašina ima neku svoju strukturu, posebnu hemiju, štaviše, svoju filozofiju.
– Daže Kostolanji, 18. septembar 1910
Svest o bolesti i prolaznosti života odrazili su se i na njegov knjiženi stil, koji su mnogi kritičari okarakterisali kao secesijski kult smrti. I ako se okušao u raznim žanrovima, po nekim kritičarima, on je pre svega bio pesnik, jer se čak i u proznom radu oseća poezija. S druge strane, neki Kostolanjijevi eseji i polemike o prevođenju aktuelni su još i danas.
Prvi znaci teške bolesti: raka grla, pojavili u se 1933. U narednom periodu operisan je nekoliko puta, da bi 1936. umro u 51. godini života, u predgrađu Budimpešte.
U Subotici, njegovo ime nose pozorište alternativnog pristupa i gimnazija za talentovane učenike., a u parku u ulici Petefi Šandor, nalazi se bista, autora Almaši Gobora, podignuta 1985. godine. Svake godine održavaju se Dani Dežea Kostolanjija.
This article uses material from the Wikipedia Srpskohrvatski / Српскохрватски article Dezső Kosztolányi, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod CC BY-SA 4.0 osim ako je drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.