Konzervacija Metala

U nju su uključena sva djelovanja usmjerena na sprječavanje odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljšanje dostupnosti i čitljivosti istih predmeta kulturne baštine. Usprkos tomu što metale u pravilu smatramo razmjerno trajnim i stabilnim materijalima, oni u dodiru s okolišem postupno propadaju, neki brže, a neki znatno sporije. Ova činjenica je posebno bitna za arheološke nalaze, kod njih su rečeni procesi trajali i po nekoliko tisuća godina. Od izrazitog značaja za proces konzervacije predmeta je i temeljito, barem minimalno teoretsko, a poželjno i praktično poznavanje uzroka i značajki korozije, te najvažnijih osobina i tehnika obrade metala i njihovih slitina. Nadalje je neophodno i poznavanje osnova povijesnog razvoja umjetničke obrade metala, arheologije, te etnologije i tehnologije. Veliku važnost ima i poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja kao i vještina komuniciranja te organizacije.Danas (2023.)se ovim odrednicama priključuje i ona vezana uz održivost i tkz zelene tehnologije.

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu treba formatirati tekst. Tekst u članku treba estetski urediti.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Ovaj članak zahtjeva provjeru i čišćenje vanjskih poveznica. Popis vanjskih poveznica treba preurediti u skladu s pravilima na stranici Wikipedija:Vanjske poveznice.

• zlato
• srebro
• bakar
• bronca
• mjed
• željezo
• čelik
• COR-TEN čelik
• nehrđajući čelik
• olovo
• kositar
• Tvrdi kositar
• Britanija metal
• cink
• aluminij
• titanij
• novo srebro
• krom
• nikal

• antimon
• magnezij
• niobij
• paladij
• platina
• rodij
• živa
• elektrum^{[nedostaje izvor]}
• tumbaga^{[nedostaje izvor]}
• bidri^{[nedostaje izvor]}
• shibuichi^{[nedostaje izvor]}
• shakudo^{[nedostaje izvor]}
• crna korintska bronca^{[nedostaje izvor]}

Temeljne tehnike

• lijevanje

rastopljeni metal ulijevamo u različite kalupe, najčešće od kamena, gline, posebnog gipsa ili pijeska te metala

• kovanje

razlikujemo 2 osnovne tehnike: kovanje užarenog metala koje se primjenjuje praktično isključivo na željezo, te kovanje na hladno. Prva tehnika zahtijeva poseban alat, dok druga može koristiti i alat za podizanje visoke forme

• izrada lima

do 1496. kada Leonardo da Vinci skicira ručno pokretani stroj za valjanje lima - tzv. valcu, lim se izrađivao isključivo ručnim raskivanjem komada dobivenih lijevanjem (no uporaba se proširila tek u 17. stoljeću!)

• izvlačenje žice

najranije spominjanje ploče za izvlačenje žice polovinom 12. stoljeća (Teophilus). Komad žice provlači se kroz niz sve manjih otvora u kaljenoj čeličnoj ploči. Prije tog razdoblja tanka žica dobivala se iz spiralno uvinutih metalnih traka, deblja se mogla dobiti kovanjem čekićem.

• piljenje

izvodi se ručnom ili električnom pilom Dok su grube pile bile poznate u starom vijeku, fina zlatarska pila nije bila u to doba poznata, nego tek oko 1500. godine...

• rezanje

izvodi se škarama (nožicama) za lim Do uvođenja zlatarske lučne pile fini je lim oblikovan ili rezanjem škarama ili prosijecanjem dlijetom.

• sječenje

izvodi se oštrim dlijetom koje udaramo čekićem

• savijanje

izvodi se različitim kliještima (kod debljeg materijala čekićem na odgovarajućoj podlozi)

• bušenje

izvodi se različitim svrdlima

• turpijanje

izvodi se turpijama različitih finoća i oblika te rotacijskim alatima

• brušenje

izvodi se brusnim papirima ili brusnim kamenjem različitih finoća, ručno ili strojno

• poliranje

izvodi se strojno ili ručno – pomoću komada krpe, kože ili filca te odgovarajućeg abrazivnog sredstva

Tehnike spajanja

• meko lemljenje

tehnika spajanja pomoću metalne slitine koja ima niže talište od metala koji spajamo – na mjestu spajanja lem se rastopi te po hlađenju čvrsto veže lemljene dijelove. Najčešće se radi o slitini olova i kositra, s time da se danas slitine s olovom koje su razvili Kelti oko 1900. godine prije Krista nadomještaju slitinama kositar srebro.

• tvrdo lemljenje

tehnika identična gore navedenoj, s tim da se radi na temperaturi višoj od 400 °C. Razlikujemo tvrde lemove za srebro, bakar i njegove slitine, zlato, platinu, aluminij te čelik. Postupak se koristi oko 5000-6000 godina.

• reaktivno lemljenje

koristi se isključivo u tehnici granulacije; radi se o mješavini bakrenih soli i organskih veziva. Pri zagrijavanju se na površini lemljenih dijelova stvara slitina nešto nižeg tališta od metala koje spajamo (srebro, zlato, platina). Najraniji primjeri primjene oko 2500. prije Krista.

• zavarivanje

za razliku od lemljenja, kod zavarivanja spoj nastaje rastapanjem samog metala koji spajamo. Razlikujemo elektrolučno zavarivanje, zavarivanje plinskim plamenikom te zavarivanje pomoću laserske zrake i zavarivanje pomoću plazma plamenika. Kovačko zavarivanje željeza počinje se koristiti u srednjem vijeku. Plamenik na acetilen i kisik od 1887., iste godine počinje i korištenje elektrolučnog zavarivanja.

• lijepljenje

koriste se različita ljepila, danas najčešće epoksidna ili cijanoakrilatna.

• mehaničko spajanje

koriste se vijci, zakovice i klinovi, te rubljenje

Dodatne tehnike obrade

• iskucavanje i cizeliranje

izvodi se posebno oblikovanim dlijetima (tzv. punce) koja udaramo čekićem te tako na metalu koji obrađujemo dobijemo reljefne ili udubljene ukrase. Kod cizeliranja koristimo dlijeta identična onim za iskucavanje, tehnika se koristi ili kao samostalna ili za doradu iskucanih te lijevanih predmeta.

• podizanje visoke forme

tehnika se koristi za izradu zdjela, vrčeva, čaša i vaza. Na posebno oblikovanim nakovnjima radimo uz pomoć odgovarajuće oblikovanih čekića. Može se izvoditi i strojno, tada govorimo o tzv. "drukanju", metalni lim pričvršćen na rotirajuću osovinu pritišćemo pomoću posebno oblikovanih poluga na drveni, metalni ili plastični pozitivni kalup (koji također rotira u istoj osi!).

Tehnike ukrašavanja površine

• graviranje

posebno oblikovanim dlijetima urezujemo željeni ukras u metal

• nagrizanje

željeni ukras ne dobivamo urezivanjem kao kod graviranja, već nagrizanjem pomoću kisele ili lužnate otopine ili elektrolitskim putem. Suvremenija inačica procesa je fotonagrizanje.

• pozlata i posrebrenje

metalni predmeti mogu se pozlatiti ili posrebriti na tri osnovna načina: 1. metalnim listićima (ili prahom) koje posebnim ljepljivim lakom (mikstion) vežemo za podlogu; ovaj način koristi se prije svega za skulpture većeg formata; 2.pozlatom u vatri, tzv. živina pozlata ili posrebrenje, radi se pomoću slitine žive i zlata (amalgam) koju nanesemo na metal koji potom zagrijemo, pri čemu živa ispari, a sloj zlata ostane vezan za podlogu. Ovaj sloj uglačamo do visokog sjaja te je postupak time gotov. Zbog visoke otrovnosti žive ovaj se postupak danas izvodi vrlo rijetko; 3. Elektrolitska pozlata ili posrebrenje. Ovaj postupak potpuno je istisnuo prethodni (od 1840.). Osim pozlate i posrebrenja elektrolitskim putem možemo predmete i pobakriti, pocinčati, poniklati, pokositriti i kromirati (nabrojani su samo postupci koje se može češće sresti) Osim ovih najčešćih metoda mogu se spomenuiti i tkz Francusko platiranje ,tehnika korištena tijekom 18.stoljeća,na predmete od mjedi koji bi bili zagrijani do pojave plave interferencijske boje nanosilo se srebrne listiće (navodno do 60 slojeva!) koje se zatim ručno poliralo ahatom. Spomenuti treba i tehnike pozlate i posrebrenja ( ali i bakrenja ,cinčanja i kositrenja ) utrljavanjem te uronjavanjem ( ova posljednja razvijena je oko 1836.,no vjerojatno se koristila i ranije).

• filigran

ova tehnika kao izražajno sredstvo koristi isključivo žicu i metalna zrnca. U pravilu se radi u srebru ili zlatu

• emajliranje

tehnika u kojoj metalnu površinu prevlačimo staklenom taljevinom. Kao osnovne tehnike možemo navesti ćelijasti emajl, emajl udubljenih polja, te slikani emajl. Izvodi se na zlatu, srebru, bakru i njegovim slitinama te željezu i čeliku

• nijeliranje

tehnika slična emajliranju; metal prevlačimo smjesom metalnih sulfida crne boje. Izvodi se većinom na zlatu i srebru.

• granulacija

tehnika koja kao izražajno sredstvo koristi sitna metalna zrna, koja se spajaju na podlogu posebnom tehnikom tvrdog lemljenja. Izvodi se u zlatu ili srebru.

• Uglavljivanje dragog kamenja

Jedna od najvažnijih tehnika korištenih u izradi nakita i ukrasnih i eklezijastičkih predmeta. Najjednostavnije varijante su uglavljivanje pomoću metalne trake i uglavljivanje u tzv. krunu.

• tauširanje

tehnika koja koristi umetke od metala različitih boja, najčešće se primjenjuje na oružju, no česta je i na ukrasnim posudama.

• damascirani čelik

tehnika u kojoj se pletenjem spaja više šipki od željeza i čelika, dobiveni svežanj se zatim kovanjem oblikuje u trake na kojima se potom iskucavanjem ili punciranjem stvaraju određeni uzorci. Tako obrađeni materijal zatim se oblikuje u mačeve, noževe ili puščane cijevi, patinira otopinom koja oboji željezo, a čelik ne, te tako stvoreni uzorak postaje vidljiv. Pod damasciranim čelikom podrazumijeva se i jedna vrsta u loncima taljenog čelika (indijski Wootz, ruski Bulat). Vrlo je slična i japanska tehnika mokume gane, u kojoj se umjesto šipki koriste limovi od različito obojenih metala (bakar, srebro, mjed, zlato,shibuichi, shakudo). U Toledu pod damasciranjem se podrazumijeva crno patiniran čelik pozlaćen zlatnim listićima.

• Kemijsko bojenje metala (patiniranje,bruniranje)

određenim kemikalijama mijenjamo boju površine metala. Najčešće se primjenjuje na bakru i njegovim slitinama, željezu, te srebru, nešto rjeđe na cinku i kositru.

• elektrokemijsko bojenje

u principu jednako kemijskom, ali je proces ubrzan korištenjem električne struje.

• termičko bojenje

u ovom slučaju boje nastaju zagrijavanjem predmeta na određenu temperaturu; najčešće se primjenjuje na bakar i njegove slitine(Email brun), željezo i čelik te titanij.

• kombiniranje metala s drugim materijalima

metale prije svega kombiniramo s dragim i poludragim kamenjem, drvom, bjelokosti, jantarom, sedefom, kornjačevinom, koraljima, biserjem, kožom, te tkaninama, papirom, keramikom, porculanom, staklom i plastičnim masama.

Neke novije tehnike

• galvanoplastika

postupak koji se koristi od 1838. godine. Elektrolitskim putem kalup od nekog nevodiča posebnim postupkom učinimo vodljivim (pomoću grafita, metalnog praha, kemijskim postupcima), te ga prevučemo debelim slojem metala (najčešće bakra). U 19. st. korištena je za izradu kopija metalnih predmeta, u drugoj polovini 20. st. počinje se koristiti za izradu umjetničkog nakita.

• fotonagrizanje

postupak se u izradi nakita koristi negdje od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća.

• retikulacija

tehnika se koristi od druge polovine 19. stoljeća. Koristi se za stvaranje reljefnih, apstraktno strukturiranih površina. Izvodi se isključivo u zlatu ili srebru.

• anodička oksidacija

prije svega se primjenjuje na aluminij, titanij, tantal i niobij. Kod aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojilima ili anorganskim bojama. U slučaju titanija, tantala i niobija boje nastaju za vrijeme oksidacije (interferencijske boje). U većem se opsegu u izradi umjetničkog nakita, te posuda koristi od otprilike 1970. godine.

• Oblikovanje presavijanjem

Tehnika nastala krajem osamdesetih godina 20. stoljeća.Autor tehnike je engleski zlatar Charles Lewton-Brain.Od 2012. priređuje se i godišnji međunarodni natječaj posvećen ovoj tehnici.

• Metalna glina

Postupak razvijen oko 1990. godine.,danas se na tržištu mogu naći metalne gline na bazi srebra,zlata, bakra i njegovih slitina,te čelika.Predmete oblikujemo direktnim modeliranjem,kao i kod obične kiparske gline.Po sušenju se predmeti peku te potom poliraju i dorade na željeni način.

• Trodimenzionalni ispis

Tehnika je razvijena oko 1984. godine, danas se za izradu nakita i umjetničkih predmeta od metala koristi na 2 načina - bilo za trodimenzionalni ispis modela za lijevanje,bilo za direktni trodimenzionalni ispis u metalu ili nekoj plastičnoj masi.Danas je direktni trodimenzionalni ispis moguć u zlatu ,srebru,bakru i slitinama,te čeliku,aluminiju i titanu.

Temeljni uzrok propadanja metalnih predmeta je korozija odnosno propadanje predmeta zbog međudjelovanja s okolišem. Najutjecajniji čimbenici propadanja povijesnih predmeta su relativna vlažnost i zagađenost zraka dok kod arheoloških objekata najvažniju ulogu ima sastav, dubina, provlaženost i prozračenost tla. Kod predmeta izvađenih iz morske ili slatke vode najznačajniji su čimbenici propadanja količina i sastav topivih soli, dubina vode, količina otopljenih plinova, smjer vodenih struja te uloga mikroskopskih i makroskopskih živih organizama.Ovim uzrocima propadanja možemo pridodati i oštećenja nastala djelovanjem čovjeka ( neprimjereno rukovanje ili pohrana ) odnosno prirodnim i(ili) ljudskim faktorom izazvanih katastrofa ( požar,potres,poplava,rat,terorizam ).

Pridruženi materijali propadaju zavisno o porijeklu, odnosno zavisno radi li se o organskim ili anorganskim materijalima. Organski materijali najčešće propadaju u razmjerno kratkom vremenu, prije svega zbog biološke razgradnje, kod anorganskih materijala ovi su procesi znatno duži i složeniji. I ovdje znatnu ulogu ima prozračenost i provlaženost, te sastav i dubina tla, odnosno količina u vodi otopljenih soli i plinova, kao i dubina i smjer strujanja vode u kojoj su se predmeti nalazili.

Osnovni s metalom kombinirani materijali organskog porijekla

• koža
• drvo
• papir
• tkanine
• kost
• bjelokost
• kornjačevina
• rožina
• jantar
• biljna vlakna
• školjke
• biseri
• koralji
• gagat

Osnovni s metalom kombinirani anorganski materijali

• drago kamenje te poludrago i ukrasno kamenje
• staklo i emajl
• keramika i porculan
• plastične mase

Brojni su predmeti kulturne baštine, uključujući i one od metala, osjetljivi na okoliš u kojem se čuvaju, poput temperature, relativne vlažnosti i zagađenosti zraka, te razinu osvjetljenja i ultraljubičastog zračenja. Predmeti moraju biti zaštićeni i čuvani u primjerenim uvjetima. Kao primjer možemo uzeti zaštitu arheoloških predmeta od bakra, te njegovih slitina ili željeza, bez primjerene zaštite od prevelike vlažnosti, odnosno zagađenosti zraka u spremištu u kojem se nalaze propali bi vrlo brzo.

Preventivna konzervacija važan je dio muzejske zaštite i brige za zbirke. Jedna od važnih odgovornosti članova muzejske struke je stvoriti i održavati okoliš povoljan po opstojnost zbirki, bilo u spremištu, bilo tijekom izložbi ili tijekom prijevoza. Muzej je dužan pažljivo i kontinuirano nadzirati stanje zbirki, kako bi se primjereno i na vrijeme moglo odlučiti treba li pojedini predmet podvrgnuti konzervatorsko-restauratorskom zahvatu.

 

Temeljne postavke

Kao i kod konzervatorsko restauratorskih zahvata na drugim materijalima i ovdje su temeljne postavke zahvata zasnovane na što kvalitetnijem i što opsežnijem očuvanju kulturno-povijesno-tehnološkog identiteta predmeta, znači na minimalnoj intervenciji, te poželjnoj reverzibilnosti i ponovljivosti zahvata, kao i obaveznoj mogućnosti identifikacije obnovljenih dijelova. U posljednje vrijeme na važnosti dobiva i netoksična priroda primijenjenih materijala i postupaka, i to kako u odnosu na predmete tako i u odnosu na restauratora kao izvođača, ali i na okoliš u kojem se radovi odvijaju.

Istraživanja

Danas su istraživanja integralni dio konzervatorskog tretmana metalnih predmeta kulturne baštine, barem u visoko razvijenim zemljama, kod nas su ona većinom još uvijek izuzetak, a ne pravilo, posebice se ovo odnosi na naše muzeje od kojih niti jedan koji sakuplja umjetničke, te tehničke, arheološke i etnografske predmete ne posjeduje istraživačku opremu, a ni potrebno osoblje.

Identifikacija metala i slitina

• Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, specifična težina
• Znanstvene metode - XRF, XRD, PIXE, LIBS, SEM/EDX, elektrokemijske tehnike, metalografija

Identifikacija korozijskih procesa i produkata

• Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, Oddy proba
• Znanstvene metode - XRD, SEM/EDX, metalografija, raman spektroskopija, elektrokemijske tehnike

Identifikacija metalu pridruženih materijala

• Jednostavne metode - promatranje, spot testovi, specifična težina
• Znanstvene metode - XRF, kromatografija, raman spektroskopija

Identifikacija tehnologije korištene za izradu predmeta

• Jednostavne metode - promatranje
• Znanstvene metode - metalografija, gamagrafija, tomografija

Donošenje odluka i promišljanje o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama zahvata

Kod izrade strategije zahvata najvažnija je uloga interdisciplinarnog pristupa istom, što podrazumijeva učešće što većeg broja stručnjaka: kustosa, arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, znanstvenika koji se bavi problemom korozije metalnih predmeta kulturne baštine i samog konzervatora restauratora.

Dokumentacija

Sustavno i kvalitetno vođena dokumentacija se danas podrazumijeva kao bitan preduvjet kvalitetno provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a uključuje dokumentiranje stanja predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, i obavezno navođenje svih materijala i postupaka korištenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu. Sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Etika i etički problemi vezani uz konzervaciju metala

Etički koncept konzervacije metalnih predmeta u principu je jednak onima u drugim poljima djelovanja konzervatora restauratora kulturne baštine poput etičkog kodeksa Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO.

Postoji i nekoliko posebnih problema koji se susreću samo u konzervaciji metala, to su problem zabrane termičkog tretiranja arheoloških predmeta, te problem radikalne obnove povijesnih, najčešće tehničkih, ili uz arhitekturu vezanih predmeta.

Dok je u prvom slučaju problem prije svega u uništenju vrijednih znanstvenih podataka, kod tehničkih, uz arhitekturu vezanih, te nešto rjeđe i povijesnih predmeta bit problema je što radikalno obnovljeni predmeti samo oponašaju izvorni izgled objekta, te su u neku ruku krivotvorine, ili uspješne patvorine koje tek površno žele nadoknaditi davno izgubljen ili nikada postojeći izgled samog predmeta. Uvijek kada je to moguće kod tehničkih predmeta ima prednost očuvanje stvarne povijesne tvari, i isto mora biti pretpostavljeno temeljito dokumentiranom i tehnički stručno provedenom obnavljanju, koje vodi do svježe obojenog surogata autentičnog povijesnog predmeta.

Etički problem konzervacije sakralnih predmeta je i konzervator koji nije vjernik vjere u čijem se bogoslužju predmeti koriste ili su bili korišteni. Dok neke religije ovo ne smatraju problemom, u nekima se spomenuti etički sukob tumači svetogrđem ili u najmanju ruku nepoželjnim.

Čišćenje

Najjednostavniji i najčešći zahvati na predmetima su mehaničko, kemijsko, elektrokemijsko, ultrazvučno, plazma čišćenje, te lasersko čišćenje. Sva su usmjerena na uklanjanje nečistoće i korozijskih slojeva. Kod arheoloških nalaza čisti se isključivo mehanički, do sloja patine nastalog po napuštanju predmeta (tzv. izvorne površine).

Čišćenje predmeta od zlata

Za tanki korozijski sloj na povijesnim predmetima može se koristiti 10 % otopina korijena biljke sapunike (Saponaria Officinalis) ili kašica od taložene krede i vode. Od čisto kemijskih otopina koristi se kisela otopina tiouree 8-10 % (kancerogena tvar!!!) i 30 % otopina natrijeva tiosulfata, ili 15 % otopina amonijeva tiosulfata. Moguće je i elektrolitsko i ultrazvučno čišćenje. Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički.

Čišćenje predmeta od srebra

 

Na povijesnim predmetima koristi se prije svega mehaničko i kemijsko čišćenje, no može se koristiti i elektrolitsko, ultrazvučno, plazma i lasersko čišćenje. Arheološki materijal čisti se isključivo mehanički. Najčešća sredstava su kisela 8-10 % otopina tiouree (kancerogena tvar!), 30 % otopina natrijeva tiosulfata, 15 % otopina amonijeva tiosulfata, te kašica od taložene krede i vode. Vrlo tanki korozijski slojevi na povijesnim predmetima uklanjaju se i svježe pripremljenom 10 % otopinom biljke sapunike. Otopina tiosulfata i otopina tiouree (kancerogena tvar!) se mogu koristiti i za ultrazvučno čišćenje. Možemo spomenuti i PLECO elektrolitski uređaj za čišćenje srebra, razvijen u Švicarskoj, koji predstavlja Open Source konzervatorski alat, sve upute za izradu uređaja javno su dostupne.

Čišćenje predmeta od bakra i njegovih slitina

 

Kod povijesnih predmeta koriste se uglavnom mehaničko i kemijsko čišćenje(amonij citrat, EDTA, kalij natrij tartarat, alkalna otopina glicerola), a može se koristiti i ultrazvučno (10 g vodenog stakla, 4 g kalcinirane sode, 6 g trinatrij fosfata, 1 l vode, 40 do 60 C, do 120 sekunda), elektrolitsko, plazma, te čišćenje laserom. Otopina amonijevog citrata (pH 9/5 %) i EDTA otopina koriste se i pri ultrazvučnom čišćenju. Patinirani predmeti čiste se samo vodom ili mješavinom jestivog ulja i alkohola ili benzina (3 dijela ulja + 1 dio alkohola ili benzina), odnosno 10 % otopinom korijena biljke sapunike. Arheološki materijal u principu čistimo isključivo mehanički.

Čišćenje predmeta od željeza i čelika

Kod povijesnih predmeta najčešće se mogu koristiti otopina fosforne kiseline (5-15 %), amonijev citrat (pH 3,5/5 %), te gel polimetakrilne kiseline(10%, pH 4,5- 5,5). Kod bruniranih ili plavljenih predmeta ne koriste se kemijska sredstva nego petrolej i mješavina petroleja i parafina (1 l petroleja + 20 g parafina.) Moguće je i čišćenje ultrazvukom, elektrolizom, plazmom ili laserom. Arheološki predmeti se u principu čiste isključivo mehanički.

Čišćenje predmeta od kositra

 

Povijesne predmete čisti se ili kemijski ili mehanički pomoću kaše od taložene krede te vode, a vrlo tanke korozione slojeve možemo čistiti i pomoću svježe biljke preslice(Eqisetum Arvense). Od kemijskih otopina najčešće se može koristiti 5 % otopina solne kiseline(uz dodatak korozionog inhibitora), te 15% otopina trinatrij fosfata. Elektrolitsko je čišćenje također jedna od mogućnosti. Arheološke predmete čistimo isključivo mehanički.

Čišćenje predmeta od olova

Od kemijskih otopina koriste se 5% otopinu solne kiseline, u kombinaciji s otopinom amonijeva acetata(10%).4 % otopina EDTA također se koristi(ph 5,5).Kako se radi o vrlo mekom metalu mehaničko čišćenje se ne preporučuje. Također se rado koriste i elektrolitičke metode, kako za čišćenje tako i za tkz učvršćujuću redukciju.

Čišćenje predmeta od cinka

Od kemijskih otopina može se koristiti 5% otopinu sumporne kiseline, te 5% otopinu EDTA(pH7).5-30 % otopina amonijevog tartarata i 10% vruća otopina amonijevog klorida su također neke od opcija. Kako je cink vrlo osjetljiv na koroziju po čišćenju kiselim otopinama obavezno neutralizirati u 5% otopini sode bikarbone.

Čišćenje predmeta od aluminija

Čisto mehaničko čišćenje se izbjegava. Može se koristiti 10% otopinu biljke sapunike. Koristi bi se mogla i 5 % otopina amonijeva citrata (pH 7). Također se mogu koristiti i elektrolitske metode, kao i ultrazvuk (10 gr vodenog stakla,10 gr kalcinirane sode,1 lit vode,40 do 60 C, do 120 sec.)., te lasersko čišćenje. Kod predmeta od aluminija je vrlo važno znati je li predmet anodički ili kemijski oksidiran ili fosfatiran,odnosno kromatiran, te o ovome ovisi tijek i način čišćenja.

Čišćenje predmeta od titanija

Može se koristiti otopina od 100 - 250 gr limunske kiseline u litri vrele vode (90 C).

Čišćenje predmeta od magnezija

Može se koristiti otopinu od 30 gr natrijeva karbonata,30 gr trinatrijeva fosfata,1 gr sintetskog sapuna i jedne litre destilirane vode, pH 11,80-95 C, trajanje 3- 20 minuta.

Čišćenje kromiranih predmeta

Može se koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline te 0,1 gr neionskog detergenta.

Čišćenje poniklanih predmeta

Može se koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr vinske kiseline, te 0,1 gr neionskog deteregenta.

Strukturalna konsolidacija

Ovaj je zahvat usmjeren ka jačanju fizičke strukture predmeta, te ispravljanju oblika samog predmeta, bilo da je isti izmijenjen samo mehaničkim ili i drugim uzrocima. Nekada uobičajeno i rutinski izvođeno tvrdo ili meko lemljenje, znači u biti zanatski postupak koji se koristio kod izrade predmeta, možemo koristiti samo ako je zaista neophodno, jer isto predstavlja izrazito invazivan, ireverzibilan i po povijesni integritet predmeta destruktivan postupak, koji je primjenjiv samo na predmete koji se i dalje koriste, a ne na muzejske predmete. Bilo kakova termička obrada arheološkog materijala je apsolutno isključena!

Metode spajanja

• mehaničko spajanje (zakovice, vijci, preklapanje, klinovi)
• meko lemljenje
• tvrdo lemljenje
• zavarivanje(elektrolučno, WIG, točkasto, lasersko, plazma)
• ljepljenje (s ili bez ojačanja)

Metode korekcije oblika

• ravnanje ulubljenja i sličnih oštećenja
• ispravljanje savijenih dijelova

Rekonstrukcije

• Rekonstrukcije od materijala istovjetnog izvorniku
• Rekonstrukcije od neizvornog materijala
• Trodimenzionalni ispis

Obnova nedostajućih dijelova, odnosno površinske dekoracije

U određenim slučajevima konzervator metala mora nanovo izraditi izgubljene dijelove predmeta odnosno obnoviti izvorno postojeću površinsku dekoraciju. Ovome se pristupa isključivo u precizno određenim slučajevima, samo i jedino ako posjedujemo egzaktnu dokumentaciju odnosno fotografije predmeta u cjelovitom, trenutačno nepostojećem stanju koje želimo vratiti.

Novoizrađeni dijelovi moraju biti jasno i vidljivo označeni, te ih se mora barem minimalno razlikovati u odnosu na povijesno izvornu materiju objekta.

Kod obnove prevlaka prevlaku obnoviti samo na istrošenim mjestima, nikako uz primjenu potpunog uklanjanja stare istrošene prevlake.

U slučaju potrebe spomenuti moraju biti lako i u potpunosti uklonjivi s predmeta, i to isključivo metodama koje ni u najmanjoj mjeri neće naštetiti samom predmetu.

Obnova pozlate

Pozlaćene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja, uranjanja, te klasičnim elektrolitskim putem. Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni, dakle neotrovni postupci (npr.ferocijanidni/poznat već 1841./, fosfatni i tiosulfatni elektroliti bili su poznati još 1843.godine). Obnova amalgamske pozlate se nikako ne preporučuje, pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš. Kao opcija u obzir dolaze i zlatni listići, te prah.

Obnova posrebrenja

Posrebrene se površine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja, uranjanja, te klasičnim elektrolitskim putem. Prednost pri ovom radu imaju isključivo necijanidni, dakle neotrovni postupci (npr.ferocijanidni i tiosulfatni elektroliti bili su poznati već 1843.). Obnova amalgamskog posrebrenja se nikako ne preporučuje, pošto je ista tehnika izrazito štetna po zdravlje i okoliš. Kao opcija u obzir dolaze i srebrni listići, te prah.

Obnova pokositrenih površina

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem, uranjanjem, ili elektrolitskim putem, s time da prednost imaju oni necijanidni, dakle neotrovni.

Obnova pocinčanih površina

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem, uranjanjem, ili elektrolitskim putem, s time da prednost imaju oni necijanidni, dakle neotrovni.

Obnova poniklanih površina

Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem, uranjanjem, ili elektrolitskim putem. Eventualno bi se mogle koristiti i posebne boje za imitiranje kromne prevlake, uz primjenu toniranog laka u drugoj fazi postupka. Također mogle bi se koristiti i samoljepljive metalne folije koje se koriste u modelarstvu (Bare-Metal Foil).

Obnova kromiranih površina

Kako je standardni postupak kromiranja baziran na spojevima štetnim po ljudsko zdravlje i okoliš, obnova kromiranih površina se stoga ne može preporučiti. Dodatni razlog protiv primjene istog je i to što nove prevlake ne prianjaju dobro na stare, te bi za kvalitetnu prevlaku trebalo potpuno ukloniti staru, izvornu prevlaku. Danas se mogu nabaviti i posebne boje koje relativno dobro imitiranju kromiranje te bi njihova primjena bila jedna od realnih opcija obnove ovih površina. Također mogle bi se koristiti i samoljepljive metalne folije koje se koriste u modelarstvu (Bare-Metal Foil).

Stabilizacija

Usmjerena je na što kvalitetnije usporavanje propadanja predmeta, kod arheoloških predmeta najčešće se radi o što temeljitijem uklanjanju klorida, te blokiranju djelovanja istih, kod povijesnih predmeta usmjerena je na korištenje korozijskih inhibitora i konverzijskih prevlaka.

Uklanjanje klorida na bakru i njegovim slitinama

Za uklanjanje klorida s predmeta od bakra i njegovih slitina, odnosno sprječavanje tkz. bolesti bronce može se spomenuti ispiranje natrijevim seskvikarbonatom i elektrolitička metoda.

Uklanjanje klorida na željezu

Najraširenija je metoda obrade u alkalnoj otopini natrijeva sulfita, te korištenje alkalne otopine u kombinaciji s tretmanom dietilaminom. Također se koristi elektrolitička metoda. Kao vrlo perspektivan postupak može se spomenuti i korištenje subkritičkih tekućina(0,5% NaOH,40 Atm./180 C).

Uklanjanje klorida na aluminiju

Može se koristiti otopina amonijaka/amonijevog sulfata, te elektrolitičko uklanjanje klorida

Stabilizacija bakra i njegovih slitina

Danas se najviše koristi stabilizacija benzotriazolom(sumnja se da je kancerogen, u zemljama EU deklarira se kao štetan po zdravlje!), ruska literatura spominje i mogućnost korištenja amonijevog sulfida, te alkalne taninske otopine. U novije vrijeme ispitan je i 4 metil imidazol, te ga se može koristiti kao manje toksičnu zamjenu za benzotriazol. Radi se i na istraživanjima inhibitora baziranih na biljnim ekstraktima (inhibitor na bazi ekstrakta duhana patentiran je još 1994., ispitivan je i ekstrakt sjemena opuncije, te ekstrakt kadulje). Ruska literatura spominje i mogućnost korištenja N2N-heksametilenbenzamida, te aminoalkilsilikona. Radi se i na razvoju biološke metode stabilizacije klorida na bakru i njegovim slitinama.

Stabilizacija željeza

 

Najčešće se koristi otopina tanina -tkz. pretvarač hrđe, te fosfatiranje. Tanin se koristi i na arheološkom materijalu, fosfatiranje samo na povijesnim predmetima. Mogu se koristiti i mješavine tanina i fosforne kiseline, i to također samo na povijesnim predmetima. Ispitivane su i otopine na bazi karboksilata, prije svega za korištenje na povijesnim predmetima. Ispituju se i mogućnosti stabilizacije korodiranog željeza pomoću bioloških metoda.

Stabilizacija cinka

Može se koristiti 3 % otopina benzotriazola (sumnja se da je kancerogen!), te fosfatiranje i modificirana taninska otopina.

Stabilizacija aluminija

Moguće je korištenje tanina, te fosfatiranje.

Stabilizacija srebra

Može se koristiti benzotriazol, no uz oprez, isti se sumnjiči za kancerogenost. Kao manje toksična zamjena danas se preporučuje 2 merkaptobenzotiazol Ruska literatura spominje i mogućnost korištenja N2N-heksametilenbenzamida, te aminoalkilsilikona. Relativno jednostavan i neotrovan inhibitor korozije srebra je i klorofil, te se i njegovo korištenje može preporučiti.

Stabilizacija olova

U fazi ispitivanja je metoda bazirana na korištenju karboksilata.

Zaštita

Još uvijek najčeći je vid zaštite lakiranje predmeta, nešto se rjeđe koriste voštani i uljni premazi, ovi posljednji prije svega na oružju i tehničkim predmetima, u pravilu podupire i dopunjava postupke stabilizacije.

Lakovi

 

• Paraloid B-72 - jedna od u konzervaciji slika, ali i metala do danas najčešće korištenih akrilnih smola, po sastavu etil metakrilat metil akrilat kopolimer. Ugušćena otopina može se koristiti kao ljepilo za arheološku keramiku i staklo. Vrlo trajan i ne žuti, izvrsne reverzibilnosti. Otapa se u acetonu, toluenu, ksilenu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu, metil etil ketonu, etanolu, ugljičnom tetrakloridu.
• Paraloid B-67 - akrilna smola, po sastavu polimer izobutil metakrilata. Češće se koristi na slikama. Blago žuti starenjem. Također se može koristiti i kao ljepilo za arheološko staklo i keramiku. Topiv u acetonu, toluenu, ksilenu, etil acetatu, metil etil ketonu, metilen kloridu, Shell Cyclo Sol® 100/Shell Cyclo Sol® 53, Arcosolv® PM/1-Methoxy-2-propanolu.
• Paraloid B-44 - akrilna smola, po sastavu etil akrilat i metil metakrilat kopolimer. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu. Sastavni dio Incralac laka za bakar i slitine.
• Paraloid B-48 N - akrilna smola, po sastavu butil akrilat i metil metakrilat kopolimer. Topiv u acetonu, toluenu i ksilenu, te metil etil ketonu. Posebno dobar na metalima, no manje reverzibilnosti.
• Incralac - je poseban patentirani lak za bakar i slitine. Po sastavu Paraloid B 44 otopljen u toluenu, uz dodatak plastifikatora, te benzotriazola - korozionog inhibitora za bakar. Dugo se koristi za zaštitu brončanih skulptura, sam ili u kombinaciji sa slojem voska. Trajnost prevlake u vanjskim uvjetima do 2 godine (5 po proizvođaču). Danas je u prodaji i vodom razrijediva verzija.
• Nitro lak - ova vrsta lakova se u zaštiti metalnih predmeta koristi od kraja 19. stoljeća. U konzervaciji metalnih predmeta danas se još uvijek koriste samo na srebru, i to isključivo vrste proizvedene posebno za tu svrhu (engleski Frigilene, američki Agateen #27, njemački Perlitol Re 1260).
• ORMOCER - najnovija vrsta lakova koji se koriste u konzervaciji metala, na osnovi heteropolisiloksana, razvijen od strane njemačkog Fraunhoferovog instituta za istraživanje silikata. Još uvijek u fazi ispitivanja.

Zanimljivo je da je ruska literatura preporučala korištenje lakova na bazi silikona i silana, kao i njihovih mješavina s akrilnim ili polivinil butiral lakovima još oko 1990.

• Ostali korišteni lakovi ili lakovi koje bi bilo vrijedno ispitati :

Pantarol A (njemački proizvod), korištenje ovog laka spominje se u njemačkoj literaturi, po proizvođaču specijalni akrilni lak za zaštitu metala

Everbrite ProtectaClear Coating, te Everbrite Coating - ove bi prevlake bilo vrijedno ispitati po pitanju primjenjivosti u konzervaciji metala, po proizvođaču proizvod je lako uklonjiv s tretiranih predmeta Navodno se kao lak mogu koristiti i otopine ABS plastičnih masa.

Permalac(američki proizvod)

Treba spomenuti i da se danas (2021.) na tržištu EU i SAD može naći i nekoliko prevlaka na nanotehnološkoj osnovi(npr. Sambol Silber-Anlaufschutz NANO - ATP 100, te američki NanoTech Metal Coating).Iste bi također bilo vrijedno ispitati po pitanju primjenjivosti u konzerviranju restauriranju metala( iste su namijenjene potpuno čistom metalu, bez patine ili oksida, pa je stoga njihova uporabivost upitna ! ).

Voskovi

 

• Renaissance Wax - još uvijek dosta korišten patentirani vosak, na osnovi mikrovoska Cosmolloid 80 H i polietilen voska otopljenih u white spiritu. Koristi se i na metalima, preporučuje se i korištenje u kombinaciji s osnovnim slojem laka.
• Cosmolloid 80 H - rafinirani bijeli mikrovosak, sastavni dio Renaissance Wax-a, no može se koristiti i samostalno, te za pripravu vlastitih mješavina. Koristi se i na povijesnim i na arheološkim metalnim predmetima. Topiv u eteričnim uljima, terpentinu, benzolu, white spiritu.
• TeCero Wachs 30410 - njemački mikrokristalni vosak Može se koristiti i TeCero voskove 30201 i 30222, bilo samostalno bilo u mješavini s prvospomenutim.

• Dinitrol 4010 - patentirani proizvod, po deklaraciji štiti metale, izdrži temperaturu do 200 C. Po nekim novijim istraživanjima znatno bolji od prethodnih, te Paraloida B 72.

• Poligen ES 91009, patentirana voštana emulzija(BASF), nije toksičan, suši za 24 sata, po novijim istraživanjima bolji od Paraloda B 72.Nije podoban za bakar i slitine.

Ulja

• Ballistol
• WD 40
• Mješavina 20 dijelova ribljeg ulja i 80 dijelova white spirita

Kombinacije

osnovni sloj Paraloid B 72 + drugi sloj Renaissance Wax itd.

Konzervacija metalu pridruženih materijala

Drago i poludrago kamenje

 

U principu za čišćenje ne koristiti nikakva otapala,niti otopine kemikalija već isključivo destiliranu vodu, te eventualno 5 - 10% otopinu biljke sapunike(Saponaria Officinalis).Posebno paziti kod rada na poroznom dragom i poludragom kamenju, poput malahita, opala, kalcedona, krizoprasa, ahata, karneola, lapisa, žada i tirkiza. Posebnu pozornost zahtijeva i drago kamenje podloženo obojenim metalnim folijama, u tom slučaju tekućine nikako ne smiju doći u dodir s folijom. Nipošto ne koristiti ultrazvučno čišćenje!

Emajl

Vidi članak Konzervacija restauracija emajla na metalu

 

U principu dobro očuvane povijesne predmete možemo čistiti tamponima minimalno natopljenim destiliranom vodom. Kod arheoloških predmeta isključivo pažljivo mehaničko čišćenje. Nipošto ne koristiti ultrazvuk!Kao jednostavan konsolidant može se koristiti ugušćena otopina Paraloida B 72. Nedostajuće dijelove upotpunimo pomoću Paraloida B 72 pomiješanog s pigmentime, ili u slučaju transparentnog emajla bojiteljima. U nekim slučajevima (brojčanici satova) mogle bi se koristiti i samoljepive pomoću inkjet printera izrađene rekonstrukcije.

Nielo

 

Nijelirane (tulirane) predmete nipošto ne čistiti kemijski, već isključivo mehanički. Nedostajuće dijelove upotpuniti crno pigmentiranim Paraloidom B 72. Otprsle dijelove podljepimo s ugušćenom otopinom Paraloida B 72 ili B 67 (topiv u white spiritu!)odnosno B 82 (topiv u alkoholu).

Orijentalni lak - urushi

Vidi članak Konzerviranje restauriranje predmeta od laka

 

Zahtijeva potpuno drugačiji pristup od na zapadu uobičajenih lakova. Može ga se naći na japanskom oružju i ratničkoj opremi. Nabolje prepustiti ekspertu za ovaj materijal. Kitati s mješavinom 6-8 % polivnil alkohola i krede (može se koristiti i Rhoplex WS 24 akrilna disperzija). Nipošto ne koristiti vosak kao kit! Japanski konzervatori pak koriste isključivo tradicionalne tehnike, no kako je sam urushi otrovan materijal, te izaziva alergijske reakcije, ove se metode na zapadu nisu rado koristile. Čistiti minimalno vodom natopljenim tamponima. Boja starih predmeta može se oživiti tako da ih istrljamo lanenim uljem natopljenom tkaninom. Objekte čuvati u prostorima sa što manjim oscilacijama RV zraka, najbolje oko 50% RV, te ih štititi od UV zračenja.

Jantar

 

Nikako ne čistiti pomoću otapala, nikako ne čistiti ultrazvukom, isključivo koristimo destiliranu vodu, eventualno mješavinu vode i etanola(dodamo i do 0,5 % umreživača). Za ljepljenje se mogu koristiti razne voštano smolne mješavine, zavisno o boji samog jantara. Jedna od mogućnosti je i korištenje 10% otopine kanada balzama u toluolu Arheološki materijal čistimo isključivo mehanički. Moguća je i primjena natapanja tekućim parafinom, u svrhu učvršćenja i poboljšanja boje arheološkog jantara. U iste svrhe starija je njemačka literatura preporučala i otopinu mastiksa i polietilen glikola. Po jednom korejskom istraživanju za konsolidaciju se može koristiti i Paraloid B 67 otopljen u ksilenu(navodno pokazao se stabilnijim od white spirita, u kojem je B 67 inače topiv) Jedno novije američko istraživanje preporučuje korištenje smole Regalrez 1126 otopljene u petroleju. Čuvati od svijetla i visoke temperature, te niske vlažnosti ili jakih oscilacija u vlažnosti zraka, kod predmeta od metala i jantara ne koristiti korozione inhibitore!

Gagat

 

Čistiti pomoću minimalno destiliranom vodom natopljenih tampona, eventualno otopinom biljke sapunike(Saponaria officinalis,50 - 100 gr suhog korijena /1 lit vode).Arheološki materijal čistiti isključivo mehanički nipošto ne koristiti otapala. Za ljepljenje arheološkog materijala koristiti voštano smolne mješavine ili ugušćenu otopinu Paraloida B 72 ili B 67 (topiv u white spiritu!) odnosno B 82 (topiv u alkoholu).Sukladno jednom švicarskom izvoru za konsolidaciju je najbolje koristiti četritjedno natapanje s PEG 1000 odnosno 4000( uz postupno povišenje koncentracije).

Sepiolit

 

Bijeli meki mineral, kod nas znan i kao morska pjena (od njemačkog meerschaum) odnosno stiva. Po sastavu hidratizirani magnezijev silikat (Mg8Si12O30(OH)4(OH2)4 X nH2O).Ovaj se materijal koristi za izradu vrlo kvalitetnih lula za pušenje, često u kombinaciji s metalom, drvetom i jantarom. Znatno je rjeđe korišten i za izradu šahovskih figura i nakita, a ima i brojne industrijske primijene. Vremenom ovaj materijal dobiva lijepu toplo smeđu patinu. Čistiti s otopinom sapunike, koristiti dobro ocijeđene tampone. Može se koristiti i slina. Lijepiti s polivinil acetatnim ljepilom ili ugušćenim Paraloidom B 72 ili B 67 (topiv u white spiritu) odnosno B 82 (topiv u alkoholu). Kao zaštitni sloj tradicionalno je korišten pčelinji vosak.

Koralji

 

Čistiti tamponima natopljenim destiliranom vodom, ili mješavinom destilirane vode i etanola. Nipošto ne čistiti ultrazvukom, nikako ne dovoditi u dodir s kiselinama!

Biseri

 

Za čišćenje povijesnih objekata koristimo mješavinu od 70% etanola i 30 % slabe amonijačne vode(1%).Za uklanjanje površinskog sloja koji je izgubio sjaj može se koristiti 3-5% EDTA, po ovoj obradi isprati destiliranom vodom, pa prvo 80%, a zatim 90%, pa čistim etanolom. Nipošto ne čistiti ultrazvukom! Kod arheoloških nalaza predmete tretirati što prije, najbolje već kod iskapanja, čistiti isključivo mehanički, konsolidirati s 2% Paraloidom B 72, u slučaju suhih nalaza (prvo natopiti otapalom u kojem je otopljen i sam Paraloid), kod vlažnih ili mokrih nalaza koristiti Rhoplex WS 24(akrilna disperzija). Nešto novija ruska literatura kao zaštitnu prevlaku preporučuje korištenje bijeljenog pčelinjeg voska otopljenog u white spiritu ili medicinskom benzinu. Za ljepljenje preporučuju riblje tutkalo u mješavini vode i alkohola(7/3), uz dodatak 1 % katamina AB kao biocida. Za čišćenje koristiti neionogeni detergent 2-3%, u mješavini vode i alkohola. Čuvati ne temperaturi od 15 - 18 C,te pri relativnoj vlazi zraka od 55 - 60 %.Vrlo osjetljiv na prisutnost organskih kiselina u zraku!Nipošto ne izlagati dužem kontaktu s vodom, čuvati od naglih promjena temperature te visoke temperature, zagađenog zraka i jakog svijetla! Ne dovoditi u kontakt s kiselim ili alkalnim otopinama(uključujući sapunicu)! Sve navedeno vrijedi i za sedef.

Vosak

Ovaj se materijal rijetko koristi zajedno s metalom, eventualno kod voštanih imitacija cvijeća te devocionalija. Vrlo osjetljiv na lomljenje, svijetlo, te povišenu temperaturu i prašinu. Za lijepljenje predmeta od pčelinjeg voska koristiti riblje tutkalo. Kod tvrđih voskova ili mješavina istih možemo zavisno o predmetu, koristiti Mowilith 30 ili Lascaux 498 HV. Ruska literatura preporučuje i otopine polimera topivih u etanolu(polivinilbutiral, polivinilacetat). Za čišćenje preporučuju otopine polimera u mješavini etanola i vode(9/1,7/3), prije svega 5 % polivinilbutiral ili poliamid 3 %, otopinu nanesemo na predmet, po isparenju otapala zaostaje elastična prevlaka koju potom uklonimo i koja na sebe veže i sve nečistoće. Predmete čuvati na temperaturi od 18-22 C te pri vlazi od 50-55 % i razini rasvjete od 50 luksa.

Sedef

Kao kod bisera!

Kornjačevina

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Drvo

Vidi Konzervacija predmeta od drva

Tekstil

Vidi Konzervacija tekstila

Papir

Vidi Konzervacija papira

Keramika i porculan

Vidi Konzervacija keramike i porculana

Staklo

Vidi Konzervacija stakla

Kamen

Vidi Konzervacija kamena

Kost,bjelokost,rožina

Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i rožine

Koža

Vidi Konzervacija kože

Plastika

Vidi Konzervacija plastike

Gips

Vidi članak Konzerviranje restauriranje predmeta od gipsa

Rijetko ga se sreće u kombinaciji s metalom. Osjetljiv na mehanička oštećenja te previsoku vlažnost zraka i vodu. Čistiti isključivo mehanički, pomoću kista i usisavača. S predmetima rukovati u bijelim pamučnim rukavicama. Lijepiti kao i poroznu keramiku.

• kopije u izvorno korištenoj tehnologiji
• kopije izvedene u tehnici galvanoplastike
• kopije od polimernih materijala
• Trodimenzionalni ispis

Predmete treba čuvati u prostorima koji su zaštićeni od zagađenog zraka, prašine, ultraljubičastog zračenja, te prevelike relativne vlažnosti zraka - znači kao idealne vrijednosti mogli bi uzeti temperaturu od 16-20 °C (za kositar ne manje od 13,2 C!), te do 40 % relativne vlažnosti zraka (35 - 55 % u skladu s najnovijim preporukama Canadian Conservation Institute-a), uz napomenu da ako se radi o predmetima kod kojih je metal kombiniran s organskim materijalima relativna vlažnost zraka ne bi trebala biti ispod 40 - 45 %. Najosjetljiviji su na djelovanje nepovoljnih uvjeta arheološki predmeti, njih moramo čuvati u prostorima (ili posudama) s vrlo niskom relativnom vlagom, a u slučaju posebno vrijednih predmeta u komorama s dušikom - tu se možemo pridržavati prije spomenute vrijednosti temperature, te kod predmeta s aktivnom korozijom na bakru ili slitinama do 35 % rH, odnosno kod željeza do 12 % rH. Police u čuvaonici najbolje da su od nehrđajućeg čelika ili plastike, s time da moramo izbjegavati plastične mase koje sadrže klor ili acetate. Drvo, te materijale od modificirane drvne mase najbolje je izbjegavati. Također ne koristiti gumu, niti filc i vunu od tekstilnih materijala. Razina rasvjete do 300 luxa u slučaju isključivo metalnih predmeta, kod predmeta od lakiranog ili obojenog metala do 150 lux-a, u slučaju predmeta kod kojih je metal kombiniran sa svijetloosjetljivim materijalom do 50 luxa. Kod rukovanja s predmetima obavezno koristiti čiste bijele pamučne rukavice

• konzerviranje restauriranje predmeta od plemenitih metala
• konzerviranje restauriranje predmeta umjetničkog obrta
• konzerviranje restauriranje metalne skulpture
• konzerviranje restauriranje tehničkih predmeta
• konzerviranje restauriranje arheološkog metala
• konzerviranje restauriranje etnografskih predmeta
• konzerviranje restauriranje metala vezanog za arhitekturu
• konzerviranje restauriranje hladnog i vatrenog oružja, te oklopa

Značajne ličnosti

• Gustav Rosenberg (1878. – 1941.), bio je konzervator danskog nacionalnog muzeja u Kopenhagenu, značajan je i njegov doprinos konzervaciji metala. Jedan je od onih koji su prakticirali uvelike osporavanu termičku obradu željeznih arheoloških predmeta (ovu metodu nisu koristili samo u Danskoj već i u Njemačkoj/Schmidt, Blell/ i Rusiji/Kononov/), koristio je i elektrolitsku redukciju. Jedan od prvih koji govori o tzv. originalnoj površini arheoloških metalnih predmeta. Bavio se i konzervacijom arheoloških predmeta od drveta i tekstila. Značajno je njegovo djelo Antiquités en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide carbonique et des chlorures et leur conservation , objavljeno 1917.u Kopenhagenu.
• William Matthew Flinders Petrie(1853. – 1942.), bio je ugledan egiptolog, osnivač prve egiptološke katedre u Engleskoj, te jedan od prvih arheologa koji su se sustavno bavili i problemom konzervacije predmeta. Bio je svjestan da su za propadanje predmeta najznačajnji kloridi.
• Friedrich Rathgen (1862. – 1942.), bio je prvi kemičar zaposlen u jednom muzeju(1888. Kraljevski muzeji u Berlinu).Danas ga se smatra utemeljiteljem suvremenog znanstveno utemeljenog pristupa konzervaciji muzejskih i arheoloških predmeta. Godine 1898.izdao svoju knjigu Die Konservierung von Altertumsfunden, prvu knjigu u cijelosti posvećenu području konzervacije umjetnina. Knjiga je 1905.prevedena i na engleski jezik. Već u ono vrijeme znao za pogubni utjecaj klorida na koroziju željeznih i brončanih arheoloških nalaza, zalagao se i za korištenje mehaničkog čišćenja kao najsigurnijeg postupka, u drugom izdanju svog priručnika 1924. ogradio se od radikalnog uklanjanja korozionih produkata s arheoloških predmeta, originalnu površinu zvao je plemenitom patinom.
• Alexander Scott(1853. – 1947.), osnivač odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu 1920.Značajan po svoja 3 izvještaja o onovremenoj praksi konzerviranja i restauriranja umjetnina The Cleaning and Restoration of Museum Exhibits(1921.,1923.,1926.).Prvi koristio natrijev seskvikarbonat za ispiranje arheoloških metalnih predmeta.
• Harold Plenderleith(1898. – 1997.) škotski kemičar, od 1924 zaposlenik odjela za konzervatorska istraživanja Britanskog muzeja u Londonu. Najpoznatiji po svojoj utjecajnoj knjizi The Conservation of Antiquities and Works of Art objavljenoj 1956. Bio je jedan od suosnivača prestižnog IIC-a, te prvi ravnatelj ICCROM-a.
• Mstislav Vladimirovič Farmakovskij(1873. – 1946.), ruski arheolog, slikar, likovni kritičar te stručnjak za konzervaciju i restauraciju umjetnina. Godine 1947. postumno je u Moskvi objavljena njegova knjiga Konservacija i restavracija muzeinih kolekcij".Za konzervaciju metala značajan po svom redaktorskom radu na knjizi Očerki po metodike tehnologičeskog issledovanija restavracii i konservacii drevnih metaličeskih izdelij, objavljenoj 1935. u Moskvi,u biti prvoj knjizi u svijetu koja je u cijelosti bila posvećena konzervaciji metala.Knjiga spominje mogućnost korištenja pjeskarenja za čišćenje željeznih predmeta,zalaže se za zamjenu nitro i acetil celuloznih lakova smolnim lakovima,preporuča korištenje rendgenskih snimaka.
• Albert France-Lanord (1915. – 1993.), član utemeljitelj Laboratorie d archeologie des metaux,u Nancy-u.Značajan po doprinosu definiranja originalne površine kod arheoloških metalnih predmeta..Autor većeg broja djela posvećenih konzervaciji metala,važniji su mu sljedeći naslovi: La conservation des antiquites metalliques(1962), La restauration et la conservation de grands objets de bronze(1963),Problemes particuliers poses par la corrosion des metaux archeologiques(1974),Intervention des scientifiques dans l'etude et la conservation des objets metalliques anciens (1979).
• Hanna Jedrzejewska(1906. – 2002.), poljska kemičarka,1957.osnovala je kemijski laboratorij pri nacionalnom muzeju u Varšavi. Bila je jedna od prvih osoba koje su kritizirale neselektivnu primjenu elektrokemijskog i kemijskog čišćenja metalnih predmeta. Također jedna od prvih koja se sustavnije bavila problemom etike u konzervaciji.
• Robert M. Organ (1915. – 2011.), fizičar po struci, od 1951. radio u British Museumu. Od 1965. radi u Royal Ontario Museumu. Značajno je njegovo djelo “Design for the Scientific Conservation of Antiquities”, publicirano 1968. godine. Predavao i na ICCROM- ovim tečajevima posvećenim znanstveno utemeljenoj konzervaciji predmeta. Posebno je značajan njegov rad na kaležu iz Ardagha, liri iz Ura, te visećoj zdjeli Sv. Niniana.
• Joachim Szvetnik (1927. – 1988.) Mađarski restaurator metala, praktično nepoznat izvan Mađarske. Od 1957. – 1987. radio kao restaurator Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpešti. Vrlo je značajan njegov rad na predmetima iz zbirke Esterhazy, no kako nema javno dostupne detaljne dokumentacije ovih zahvata upitan je pristup koji je korišten, odnosno da li se radi o prerestauriranim odnosno u biti drastično renoviranim predmetima. Jedan od pokretača školovanja konzervatora metala u Mađarskoj, još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća (1974.!).
• Otto Nedbal(1903 - 1990.), austrijski konzervator restaurator metala, pokretač studija konzervacije metala na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču 1964. godine. Njegov nesumnjivo najznačajniji rad je konzervacija restauracija Verdunskog oltara.
• Eduarto Formigli, najznačajniji njegov rad je konzervacija bronci iz Riace-a.
• Hermann Born, važan zbog svoje knjige posvećene konzervaciji antičkog brončanog oružja. Radi kao vodeći restaurator Berlinskih muzeja.

Kronologija

Drevne civilizacije koristile su sedam metala: željezo, kositar, olovo, bakar, živu, srebro i zlato za ukrasne predmete, vjerske artefakte i oružje.Čak je i na arheološkm nalazima vidljivo da su predmeti održavani u što je bolje mogućem stanju,bilo u estetskom bilo u strukturalnom smislu.

Prije kasnih 1800-ih, restauriranje se sastojalo od obnove i popravka od strane zanatskog majstora, upoznatog s materijalima predmeta ,te se smatralo da je korozija posljedica djelovanja bakterija. U kasnim 1800-ima znanstvenici su počeli proučavati uzroke propadanja i korozije. 1888. godine: Flinders Petrie (1853. – 1942.) je objavio članak o iskopavanju i očuvanju malih predmeta, a njemački kemičar, Friedrich Rathgen, (1862. – 1942.), postao je ne samo prvi direktor Kemijskog laboratorija Kraljevskih muzeja u Berlinu već i prvi znanstvenik zaposlen u nekom muzejskom laboratoriju. Rathgen je upotrijebio elektrolitičku redukciju za uklanjanje korozivnih patina iz kolekcije egipatske bronce u Kraljevskom muzeju - za uklanjanje kloridnih soli. Na prijelazu stoljeća francuski kemičar Marcellin Berthelot (1827. – 1907.) je pred Francuskom akademijom znanosti predstavio nekoliko radova u kojima se navodi da je propadanje brončanih i srebrnih artefakata posljedica cikličkog procesa korozivnog djelovanja kloridnih soli. Rathgen je nastavio znanstvena istraživanja bolesti bronce kako bi bolje razumio kemijsku pretvorbu metala pri prisutnosti vlage. Rathgen je primijenio znanstvenu metodu za očuvanje muzejskih artefakata i nastavio je istraživati, razvijati, primjenjivati i objavljivati svoja otkrića o svojim fizikalnim i kemijskim metodama i formulirajući smjernice za primjenu postao je glavna sila u prihvaćanju standardnih postupaka. Smatra se utemeljiteljem moderne kemijske znanosti o očuvanju predmeta kulturne baštine, napisavši prvi cjeloviti priručnik o očuvanju koji je objavljen: Die Konservierung von Altertumsfunden [The Conservation of Antiquities] koji je prvi put objavljen 1898., na engleski je preveden 1905, a i još uvijek je u tisku.

Tijekom Prvog svjetskog rata i bombardiranja civilnih ciljeva, muzeji su štitili svoje kolekcije tako da ih se premjestilo na različite lokacije. Nakon rata, Britanski muzej, koji srećom nije bombardiran, ponovo otvara svoje zbirke za javnost. Nakon dvije godine pohrane na visokoj vlažnosti, predmeti su teško oštećeni korozijom, plijesnima i djelovanjem soli. Odjel za znanstvena i industrijska istraživanja Britanskog muzeja angažirao je kemičara Alexander Scotta (1853-1947), koji je utemeljio prvi britanski muzejski istraživački laboratorij u 1920. U 1922, kao konzervatora i arheologa, upošljavaju i Harold Plenderleitha (1898-1997) koji je postao je prvi britanski kemičar povezan s muzejskim laboratorijom. Zajedno oni su utemeljili znanstveno zasnovanu zaštitu predmeta kulturne baštine u Velikoj Britaniji. Godine 1934. Harold Plenderleith objavio je svoj prvi priručnik „Očuvanje starina“ koji sadrži vitalne podatke o konzervatorskom očuvanju metala i sredstvima za kontrolu propadanja kakova poznajemo i danas.

U tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća institucije zapadne Europe i Sjedinjenih Država prepoznale su potrebu preventivne zaštite predmeta i napravile opsežne studije. Nekoliko velikih muzeja također je osnovalo istraživačke laboratorije. 1931. godine Međunarodni ured za muzeje Lige naroda održao je u Rimu prvu konzervatorsku konferenciju o primjeni znanstvenih metoda, prethodeći time Međunarodnom vijeću muzeja (ICOM) osnovanom 1946. s njegovom prvom općom konferencijom koja je održana u Parizu 1948.

U pripremi Drugog svjetskog rata muzeji su ponovo pospremili umjetnine u podzemne tunele, ali ovaj put u sanduke koji su bili naslagani tako kako bi se omogućila što bolja cirkulacija zraka. Britanski muzej naručio je tajni tunel s kontrolom klime u Aberystwythu za pohranu umjetničkih djela tijekom rata. Premještanje artefakata u stabilne i sigurne okolišne uvjete omogućilo je minimalizaciju štete u odnosu na onu prije 20 godina. Plenderleith je obradio artefakte nakon Prvog svjetskog rata nije našao nikakvu štetu u zbirci Britanskog muzeja kad su se vratili iz okruženja kontroliranog tunela.

Napori na očuvanju Sjedinjenih Država, nakon bombardiranja Pearl Harbor -a, bili su neorganizirani i nesretni. Nekoliko ravnatelja muzeja vjerovalo je u koncept preventivne zaštite. George L. Stout, osnivač prve konzervatorske laboratorije u Sjedinjenim Državama bio je odlučan u stvaranju standarda za dugoročno što kvalitetnije očuvanje predmeta. Njegovo predavanje na konferenciji Američkog udruženja muzeja u Chicagu, 1949, "Conservation of Long-Conservation", postavilo je pitanje "Zašto?" a ne "Što? Time je započelo širenje kolektivne svijesti. Kao rezultat toga, 1950. godine formiran je Međunarodni institut za zaštitu povijesnih i umjetničkih djela (današnji IIC), a Stout postaje njegov prvi predsjednik. ICC je 1958. objavio ažurirano izdanje HJ Plenderlethovog djela "Očuvanje starina i umjetničkih djela". Jedno je to od prvih sustavnih objašnjenja mehanizama propadanja muzejskih predmeta, uključujući metale( očito se previđa ili ne poznaje značaj rada MV Farmakovskog u ondašnjem SSSR-u,ne samo da je u SSSR-u objavljena prva knjiga posvećena konzervaciji metala u suvremenom smislu već 1935., te činjenica da je rad Farmakovskog posvećen istoj problematici kao i Plenderleithov objavljen već 1946.).

Godine 1951., na Šestoj sjednici Generalne konferencije UN-ove obrazovne, znanstvene i kulturne organizacije (UNESCO), švicarska vlada predložila je osnivanje globalne institucije koja bi potaknula istraživanje i svijest o očuvanju muzejskih predmeta. Plenderleith je 1959. postao prvi direktor Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauracije kulturnih dobara (ICCROM).

Kao rezultat znanstvenih istraživanja u posljednjih 100 godina, konzerviranje restauriranje metala se sada više usredotočilo na preventivnu zaštiru zbirki: ,te kontrolu okoliša i uzročnika propadanja metalnih predmeta. ICOM -CC trijenalne konferencije njihove radne grupe za metal 1995. , 1998. , 2001., 2004. , 2007., 2010. , 2013., 2016. ,2019. i 2022. usmjerene su na zaštitu predmeta od metala. Ove konferencije rasvjetljavaju problematiku propadanje metala te pružaju i šire informacije o najnovijim istraživačkim inovacijama u polju konzervacije restauracije metala odnosno posljedica interakcije istih s okolinom.

Posljednjih trideset godina također su naglasile minimalistički pristup zaštiti predmeta, no ove su metode često mogu doći u sukob sa željama posjetitelja muzeja, a ponekad i s istraživačima koji koriste objekte. Briga o zbirkama složena je i potreban je interdisciplinarni pristup uzimajući u obzir sve kriterije uz ulaganje napora svih sudionika.

Podaci o povijesti konzervacije metalnih predmeta kod nas su posve neistraženi i shodno tome to je nepoznato područje. Studije posvećene ovoj problematici nema a i povijest konzervacije umjetnina općenito je slabo znana, posebice ona prije Drugog svjetskog rata. Vjerojatni početci leže negdje na samom kraju 19. stoljeća, ili u prvim godinama 20. stoljeća, barem što se tiče arheološkog materijala (Josip Brunšmid /1858-1929./, Viktor Hoffiller/1877. – 1954./, po nekim novijim izvorima radionica Zagrebačkog arheološkog muzeja utemeljena je 1908. godine.). Za pretpostaviti je da je određen poticaj radu na povijesnim predmetima imalo i fotografsko dokumentiranje predmeta iz riznice zagrebačke katedrale koje je izvršio Vladimir Tkalčić između 1912. i 1915. godine, sve u sklopu rada potaknutog od strane Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika.,

Znamo da je stanoviti Jakov Pavelić, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća radio na metalnim arheološkim predmetima u arheološkom muzeju u Zagrebu, no zna se i da je Pavelić u istom muzeju radio još 1941.(osim Pavelića zna se i da je tamo na metalu radio i preparator Ivan Kavurić /1978./). a za pretpostaviti je da je početak rada na povijesnim predmetima vezan za restauratorsku radionicu muzeja za umjetnost i obrt koja je djelovala od 1942. do kraja 1946. (no zna se da je na predmetima rađeno i prije - čak se i jedan od ravnatelja ovog muzeja, već spomenuti Vladimir Tkalčić /1883. – 1971./, bavio i konzervacijom umjetnina,već 1941. u muzeju se spominje i preparator Franjo Fink,kako je bio vezan uz vlast NDH njegova sudbina nakon 1945. nepoznata je), tu treba naglasiti da je i sam Zavod za restauriranje umjetnina ondašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti nastao iz spomenute radionice. Zna se i da je u radionici istog muzeja nakon 2. svjetskog rata radio i preparator Marijan Gionechetti (kao preparator radio od 1952., kasnije i preparator Antun Škreblin /1978./ - ovaj je oko 1979. – 1980. prešao u Hrvatski povijesni muzej!) koji je radio i na predmetima od metala. Također je dokumentirano i da je za pomoć pri radu na jednom kositrenom vrču 1962. konzultiran Dr. Anthony Werner iz British Museuma(!),a o ovome je tadašnji kustos zbirke metala Dr.Ivan Bach objavio 1964. i prvi poznati domaći članak o konzervaciji povijesnih predmeta od metala kod nas. Svakako treba spomenuti i Božidara Vilhara(1921. – 1999.) koji je djelovao u Zadru, kao njegov najznačajniji rad na spomenicima od metala možemo istaknuti konzervaciju restauraciju srebrne škrinje Sv. Šimuna. Osim Vilhara na restauraciji metala u arheološkom muzeju u Zadru radio je i arheolog Radomir Jurić.

Dokument sačinjen u MDC-u oko 1978., koji nabraja sve restauratore i preparatore koji su djelovali u ondašnjoj SFRJ kao restauratore odnosno preparatore koji u Hrvatskoj rade na metalu (no najčešće se tu ne radi o specijalistima, većinom su radili na više materijala!) još navodi Ljerku Krleža koja je kao restaurator radila u Arheološkom muzeju Istre, preparatora Tvrtka Kralika u Muzeju Slavonije, kao i preparatore Janka Jeličića i Josipa Bolibruha koji su radili u Povijesnom muzeju Hrvatske. Nadalje se u spomenutom dokumentu navode i još sljedeća imena:Petar Knez, koji je radio u Muzeju grada Splita, Josipa Barleka u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Đorđa Orbanića u Arheološkom muzeju u Splitu, konzervatora Vladimira Biljana u Rijeci, Srđana Hrkalovića u Sisku, te Renatu Andjus Russo u Dubrovniku i Gabrijela Medveda u Gliptoteci u Zagrebu (sve preparatori, osim gdje je drugačije navedeno,).

Zasigurno je da bi danas metode i rezultati rada tih prvih poznatih osoba koje su tada radile na konzervaciji metalnih predmeta bili prilično dvojbeni no moramo biti svijesni vremena i sredine u kojoj su djelovali.

Prekretnicu ka suvremeno zasnovanom radu na predmetima svakako predstavlja zapošljavanje Maje Velicogna Novoselac koja je u Muzeju za umjetnost i obrt radila od 1979.do 2018. godine, ona je dugi niz godina bila jedini školovani restaurator metala u Hrvatskoj(diplomirala je restauriranje metala,stakla i keramike na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču 1978.).

Drugi izrazito važan trenutak u povijesti konzervacije restauracije metalnih predmeta u Hrvatskoj je osnivanje studija konzerviranja-restauriranja u Splitu 1997. godine, no ovdje treba istaknuti da je konzervacija metala do 2011. bila samo predmet koji se predavao na prvoj i drugoj godini studija, a tek tada je pokrenut i petogodišnji studij. Konzervaciju metala dosada su tamo predavali Miroslav Klarić, Ivo Donelli, Valentina Ljubić Tobisch i Filip Rogošić, uz napomenu da je jedino Valentina Ljubić Tobisch bila zaista kompetentna osoba za taj posao (Završila je konzerviranje restauriranje objekata na Univerzitetu primijenjene umjetnosti u Beču 2002.,niz godina bila je voditeljica restauratorske radionice tehničkog muzeja u Beču,tamo je i doktorirala godine 2019.).

Godine 1998. izdano je u Splitu prvo i zasada jedino domaće djelo posvećeno isključivo konzervaciji metala: Uvod u konzervaciju kovina, autora Miroslava Klarića. Radi se o već u trenutku izdavanja izrazito zastarjeloj knjizi.

Preddiplomski i diplomski studij sveučilišta u Dubrovniku utemeljen je 2005. godine kao drugi studij konzervacije metala u nas. Nastava se ostvaruje u suradnji s talijanskim stručnjacima, uz obaveznu praktičnu nastavu u Italiji(do 2013., predavao je Giancarlo Marini talijanski samouki kipar i keramičar/!/, danas je predaju Josip Kralik i Marta Kotlar ).Kao i kod splitskog studija i ovdje možemo govoriti o problematičnoj kompetentnosti spomenutih domaćih predavača, jer niti se radi o osobama s dužim iskustvom u konzervaciji metala, niti isti imaju iza sebe veći broj stručnih ili znanstvenih radova,u nastavi je čak do prije par godina sudjelovala i jedna osoba sa srednjom stručnom spremom.

Iste godine počinje djelovati i hrvatski ogranak radne grupe za konzervaciju metala komiteta za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta (ICOM-CC). S obzirom na to da je radna grupa za konzervaciju metala ICOM-CC orijentirana isključivo na istraživački pristup konzervaciji metala, odnosno na način rada koji kod nas ne postoji grupa je zasada bila orijentirana na organizaciju nekoliko predavanja vezanih za znanstveno zasnovanu konzervaciju metalnih predmeta.

Godine 2006. završena je višegodišnja restauracija tkz. Hrvatskog Apoksiomena - do danas najznačajnijeg i najpoznatijeg restauratorskog zahvata na metalnim predmetima kod nas, zahvat je izveden i osmišljen od strane Giuliana Tordi-ja(1933. – 2013.), talijanskog stručnjaka, uz suradnju Antonija Šerbetića, voditelja restauratorske radionce za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Prije spomenuta radna grupa je 2009. pokušala organizirati i manji međunarodni skup posvećen konzervaciji metala, no kako je potpora institucija kojima se obratila za pomoć (Hrvatski nacionalni odbor ICOM-a, Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatski restauratorski zavod) izostala, skup je propao.

Nekoliko je članova radne grupe 2010. godine pristupilo projektu ECHEM, posvećenom primijeni elektrokemijskih tehnika u konzervaciji metala, te ako projekt bude odobren bit će to prvi put da hrvatski konzervatori restauratori metala sudjeluju u jednom međunarodnom istraživačkom projektu (nažalost projekt nije prihvaćen od strane EU birokracije).

Iste su godine i po drugi puta restauratori konzervatori metala iz Hrvatske sudjelovali na međunarodnoj konferenciji posvećenoj konzervaciji metala u Charlestonu, SAD (Zoran Kirchhoffer iz Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu bio je 2007. na konferenciji METAL 2007 u Hagu!), nažalost samo s poster prezentacijom. Na konferenciji u Edinburghu 2013. hrvatski konzervatori metala nisu sudjelovali, a nisu sudjelovali niti na konferenciji u New Delhiju 2016. godine.Na konferenciji u Neuchatelu, u Švicarskoj godine 2019. bile su predstavljene 2 flash poster prezentacije hrvatskih autora ( Zoran Kirchhoffer,Tehnički muzej Nikola Tesla, i Dajana Mikić ,Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije,Zavod za elektrokemiju). Na konferenciji Metal 2022. u Helsinkiju konzervatori restauratori metala iz Hrvatske nisu bili prisutni(sudeći po preliminarnom programu , barem ne što se tiče izlaganja i poster prezentacija).Nadajmo se da će biti prisutni na konferenciji METAL 2025 u Cardiffu( kako zadnjih nekoliko konferencija postoji i mogućnost učešća za studente konzervacije restauracije metala,nadajmo se da će i naša 2 studija konzervacije metala barem uzeti učešća u kategoriji postera kad već zasada nismo vidjeli njihove prezentacije revolucionarnih hrvatskih metoda konzervacije restauracije metala ) .

Trenutačno(2020.) najznačajniji projekt vezan uz konzerviranje restauriranje metala kod nas je rad na konzervaciji vinkovečke srebrne ostave(Vinkovačko srebro), radovi se izvode u Arheološkom muzeju u Zagrebu,a vodi ih Damir Doračić voditelj restauratorskog odjela spomenutog muzeja.

Knjige

• Farmakovskij, M. V. Konzerviranje i restauriranje muzejskih zbirki, poglavlje posvećeno konzervaciji metala, Zagreb 1949.
• Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta, Muzejski dokumentacijski centar, poglavlje posvećeno konzervaciji metala, Zagreb 1974.
• Klarić, M. Uvod u konzervaciju kovina, Split 1998.

Članci u stručnim časopisima

• Bach, I. Restauriranje kositrenog cehovskog vrča iz 1691. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Zbornik zaštite spomenika, Knj.15 (1964), str. 105-108

(osim ovog članka I. Bach napisao je i prikaz češke knjige o konzervaciji metala Načela konzerviranja kovinskih predmeta u muzejima. V. Čupar — J. B. Pelikan, Zàklady konzervace kovn v muzeich. Muzejni pràce, sv. 10, Praha. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (Zagreb), XIV. 1965. 2, str. 63.)

• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od srebra. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 2/3 (2001.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od bakra i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 4 (2001.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od željeza i njegovih slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1 (2002.)
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od kositra i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.2-4 /2002
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od cinka. // Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2003.
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od zlata i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.3-4/2003.
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od olova.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-4/2004.
• Budija, Goran. Čišćenje, zaštita i održavanje umjetnički oblikovanih predmeta i starina od aluminija i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2005.
• Donelli, Ivo, Konzervacija i restauracija željeznog topa izvađenog iz mora u luci Starog grada na Hvaru, Portal 2/2011., Zagreb 2011.
• Donelli, Ivo, Rekonzervacija i konzervacija karolinškog mača iz Zadvarja, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 94/2001, Split 2002.
• Doračić, Damir. Konzervatorsko restauratorski zahvati na arheološkim predmetima s lokaliteta Torčec-Crikvišće, uključujući nedestruktivna ispitivanja na pojedinim predmetima, Podravina 2/4/2003., Koprivnica 2003.
• Doračić, Damir. Restauratorsko-istraživački postupci na kasnolatenskoj kacigi iz Nove Gradiške, VAMZ, 3.s., XL 147–166 (2007), Zagreb 2007.
• Jozić,A., Vrgoč,Z Konzervatorsko-restauratorski radovi na metalnim arheološkim nalazima s lokaliteta Zemunik-Gradina,Zadar 2016., publicirano u Karla Gusar,Dario Vujević-Utvrda u Zemuniku Donjem u srednjem i novom vijeku,Zadar 2016.
• Golubić, Mihael, Restauriranje avarskih metalnih nalaza slokaliteta Nuštar, dvorac Khuen-Belassy, Portal 4/2013., Zagreb 2013.
• Kralik,Josip, Komparativno istraživanje primjene pulsirajuće struje u konzerviranju željeznih artefakata,Portal 7/2016.,Zagreb 2016.
• Kralik,Josip EVALUACIJA ELEKTROLITSKE REDUKCIJE PRODUKATA KOROZIJE NA SREBRNIM I POSREBRENIM ARTEFAKTIMA I SMJERNICE NJEZINE PRIHVATLJIVE PRIMJENE,Osječki zbornik XXXVI,Osijek 2021.(online)
• Maletić, Antonija Konzervatorsko restauratorski zahvat na fibuli od bakrene slitine i željeznom nožu s lokaliteta Jokine i Duševića Glavice u Krnezi, Portal 1/2010., Zagreb 2010.(online)
• Perković Gjurašin, Elena, Konzerviranje i restauriranje željeznih keltskih mačeva s lokaliteta Zvonimirovo - Veliko polje,Portal 7 /2016.,Zagreb 2016.
• Vilhar, Božidar "Reduction thermique des objets confectionnés en fer entierement corrodés ou presque", 5. trijenalna konferencija ICOM CC-Zagreb 1978., Paris 1978.
• Vješnica, Borko Rekonstrukcija brončane posude s lokaliteta Plećaševe štale / Gornje njive, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005.(online)

Tekstovi na internetu

Budija Goran :Čišćenje, zaštita i održavanje poniklanih predmeta, prva verzija postavljena na web 2008., stranica www.hrmud.hr, druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala, verzija prosinac 2010., stranica www.e-insitu.com/, verzija 2021. na web stranici www.archive.org.

Budija Goran :Čišćenje, zaštita i održavanje kromiranih predmeta, prva verzija postavljena na web 2008., stranica www.hrmud.hr, druga verzija teksta integrirana u tekst Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala, verzija prosinac 2010., stranica www.e-insitu.com/, verzija 2021. na web stranici www.archive.org.

Budija Goran: Čišćenje, zaštita i održavanje umjetničkih predmeta i starina od metala, prva verzija postavljena na web 2005., stranica www.antikviteti.net, danas je na istoj stranici verzija teksta iz rujna.2012., verzija prosinac 2010. na web stranici www.e-insitu.com/ Verzija iz 2021. postavljena na stranici www.archive.org

Budija Goran: Konzervacija metala, tekst na hrvatskoj wikipediji, od 28. kolovoza 2010., prema autorovim tekstovima na web stranici www.e-insitu.com i www.antikviteti.net, ali i autorovom radu na stranici METALconsn-info, stranici koju je postavila, te je održava radna grupa za konzervaciju metala pri komitetu za konzervaciju međunarodnog muzejskog savjeta ICOM-CC.

Budija Goran: Metals Conservation, tekst na web stranici engleske wikipedije, od 8.03.2011., također prema autorovom tekstu za hrvatsku wikipediju Tekst izmijenjen krajem 2019. te je veći dio istog preformuliran ili izbačen (literatura,baze podataka s internet člancima,bazom javno dostupnih diplomskih i doktorskih radova,te video uradaka i materijala sa stručnih skupova)

Budija Goran : Conservacion y restauracion de metales, tekst na web stranici španjolske wikipedija, prijevod teksta na engleskoj wikipediji, od 2.05. 2013. Tekst je također dijelom izmijenjen početkom 2020.,no neki su dijelovi ipak sačuvani u izvornom obliku-

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od srebra, na hrvatskoj wikipediji, prijevod i adaptacija članka na engleskoj wikipediji, od 16.05.2012.

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od bakra i njegovih slitina, članak na hrvatskoj wikipediji, te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji( izmijenjeno početkom 2020.), od 17.05.2012.

Budija Goran: Konzervacija restauracija predmeta od željeza i čelika, članak na hrvatskoj wikipediji, te prijevod istog članka na engleskoj wikipediji( izmijenjeno početkom 2020.), od 17.05.2012.

Jozić Antonija:Konzervatorsko-restauratorski radovi na pokretnim arheološkim nalazima s lokaliteta Premuda- novovjekovni brodolom Szent Istvan, stranica http://icua.hr/hr/restauratorskiprojekti/204-konzervatorsko-restauratorski-radovi-na-pokretnim-arheolokim-nalazima-s-lokaliteta-premuda-novovjekovni-brodolom-szent-istvan  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2015. (Wayback Machine)

Jozić Antonija:Konzervatorsko-restauratorski radovi na željeznom rimskom legionarskom koplju, stranica http://icua.hr/hr/restauratorskiprojekti/203-konzervatorsko-restauratorski-radovi-na-eljeznom-rimskom-legionarskom-koplju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2014. (Wayback Machine)

Jozić,Antonija: Konzerviranje i restauriranje željeznih sidara s brodoloma kod otočića Gnalić, stranica https://icua.hr/hr/restauratorskiprojekti/315-konzerviranje-i-restauriranje-eljeznih-sidara-s-brodoloma-kod-otoia-gnali  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2019. (Wayback Machine)

Lovrić, Josipa: Ponovna konzervatorsko restauratorska obrada prapovijesne kacige http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=206775

Ljubić Valentina: Konzerviranje i restauriranje golubice Duha Svetoga s kužnog pila u Osijeku, od 2.10.2011., stranica www.e-insitu.com/

Maletić Antonija:Konzervatorsko-restauratorski zahvati na prečki antičkog sidra, stranica http://icua.hr

Mustaček Mladen:Restauratorski radovi na brončanim topovima iz šesnaestog stoljeća s nalazišta "Pličina sv. Pavao", stranica http://icua.hr

Mustaček Mladen:Bakreni kotao s lokaliteta Sv. Pavao pokraj Mljeta stranica http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/konzerviranje-restauriranje/podvodna-arheologija/340-bakreni-kotao-s-lokaliteta-sv-pavao-pokraj-mljeta

Sunara, S. M. Problematika restauriranja obojenih (metalnih) skulptura na otvorenom: slučaj skulpture Objekt II Josipa Diminića stranica http://hrcak.srce.hr/file/219760

Neir doo Konzervacija restauracija spomenika Grguru Ninskom,Split (stranica http://www.neir.hr/projekti?view=article&id=10  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2018. (Wayback Machine) )

• Umjetnička Akademija u Splitu, konzerviranje restauriranje metala predaje se na prvoj i drugoj godini od 1997.godine, a od 2011. pokrenut je i petogodišnji studij konzervacije restauracije metala. Treba naglasiti da su konzervaciju restauraciju metala niz godina tamo predavale osobe (i trenutačno opet predaju - dobre lokalne veze kao temeljni kriterij) koje to nikako ne bi mogle u nekoj visoko ili srednje razvijenoj europskoj zemlji, uz izuzetak razdoblja od nepune 3 godine koliko je na studiju predavala Mr. Art Valentina Ljubić Tobisch, restauratorica školovana na bečkom Univerzitetu za primijenjenu umjetnost ( na ovoj instituciji je i doktorirala 2019.), inače bivša voditeljica restauratorske radionice Tehničkog muzeja u Beču ( 2005. – 2017.).
• Sveučilište u Dubrovniku, preddiplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije metala (od 2005.).Nastavu vode talijanski stručnjaci, uz obaveznu praksu u Italiji. Treba naglasiti da se nastava odvija u suradnji s Instituto per l arte e il restauro Palazzo Spinelli iz Firence, komercijalno orijentiranom institucijom, koja je u svojoj matičnoj zemlji tek od 2014. imala pravo izvođenja petogodišnjeg studija, a studija konzervacije restauracije tek od 2015. Konzervaciju metala predavao je do 2013. Giancarlo Marini ( 1936. – 2019.), samouki talijanski kipar i keramičar, do 2016. Kristina Kojan Goluža( ali i 2019./2020.), školovana keramičarka, a sada je osim nje predaju( dala otkaz danas živi i radi u Beču) i Marta Kotlar, odnosno Josip Kralik Treba naglasiti da je do 2016. godine u nastavi sudjelovala te čak bila mentor i član ispitnog povjerenstva za diplomske radove i osoba sa srednjom stručnom spremom.
• Konzervacija metala predavala se je i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao izborni predmet (predavač Mr. Art Dragan Dokić preminuo je početkom 2013.).

Trenutačno u Hrvatskoj ne postoji nikakav program sustavnog stručnog usavršavanja u području konzervacije restauracije metala, niti za osobe zaposlene u muzejima niti za one koji rade u HRZ ili privatno (uostalom treba spomenuti da je HRZ svoju središnju radionicu za konzervaciju metala ukinuo prije par godina,dok onu preostalu u Zadru vodi osoba sa srednjom stručnom spremom,no osoba sa srednjom stručnom spremom vodila je i ugašenu zagrebačku radionicu). Osobe koje odlaze na stručno usavršavanje ili stručne skupove izvan Hrvatske nemaju obavezu podjele stečenih iskustava putem javno objavljenih izviješća ili predavanja.

Glede osoba koje rade na konzervaciji restauraciji metala u muzejima, Hrvatskom restauratorskom zavodu ili samostalno velik je problem što većina spomenutih nema nikakovo službeno priznato konzervatorsko restauratorsko obrazovanje vezano uz konzervaciju metala (osim već spomenute Mr. Art. Maje Velicogna Novoselac), te ih dobar dio ima samo srednju stručnu spremu.

• stanje kolovoz 2012., izvor podataka web stranica MDC-a, web stranica HRZ-a, za samostalne web stranice Ministarstva kulture. Danas je situacija ipak nešto bolja - barem što se tiče broja obrazovanih restauratora, pitanje kvalitete ovih kadrova druga je priča(mogu li se isti uspoređivati s kadrovima školovanim u visokorazvijenim Europskim zemljama - ako kao odraz stanja ovog školovanja uzmemo javno dostupne diplomske radove definitivno ne), najmanje je 5 osoba diplomiralo konzervaciju metala u Splitu, najmanje jedna u Zagrebu, a određen broj ljudi završio je studij u Dubrovniku (no nijedna od ovih osoba nije uposlena niti u muzejima, niti u HRZ, dok 1 osoba nudi svoje usluge putem interneta).

Godine 2016. od prije spomenutih jedan se zaposlio u Gradskom muzeju u Sisku( godine 2018. broj zaposlenih specijalistički školovanih restauratora metala popeo se na 4 ,po jedan u Zagrebu,Sisku i Osijeku,te Zadru,svi navedeni diplomirali u Dubrovniku).

Najgora je situacija u slučaju onih koji samostalno obavljaju konzervatorsko restauratorsku djelatnost, tu nebriga i nezainteresiranost nadležnih institucija u potpunosti dolazi do izražaja te se licence za rad dodjeljuju raznim obrtnicima (zlatarima, kovinopojasarima, ljevačima umjetnina, samozvanim restauratorima motornih vozila), redom bez ikakovog konzervatorsko restauratorskog obrazovanja u području konzervacije metala, ovdje pak nije naodmet spomenuti da u primjerice Njemačkoj obrtnik koji želi raditi na kulturnoj baštini mora imati zvanje majstora, te mora proći višemjesečno doškolovanje o svom trošku(zavisno o obrtu, u slučaju zlatarstva oko 9 mjeseci, u slučaju kovačkog obrta oko 18 mjeseci), a svoje usluge smije nuditi samo unutar stečene kompetencije.

Kod nas pak licenca za rad našim "stručnjacima" omogućava rad na svim oblicima kulturne baštine od metala, bilo da se radi o povijesnim, arheološkim ili tehničkim te etnografskim predmetima.

Posebna su tema u ovom kontekstu sakralni predmeti, jer kod nas rad na istima zasada nije zakonski temeljito reguliran pa je devastacija pojedinih objekata još uvijek česta (vjerske zajednice mogu ove poslove sklapati po vlastitom nahođenju, pa i s osobama koje nisu školovani ili državno ispitani konzervatori restauratori metala, kako konzervator restaurator metala kod nas nije zakonom regulirano zanimanje svatko se može predstavljati kao konzervator restaurator metala,prije svega ovu tezu zastupaju neki umjetnici likovnih odnosno primijenjenih umjetnosti,kao i neki obrtnici,smatraju da već sama činjenica da to što znaju izrađivati nove predmete znači i da su najkvalificiraniji za njihovu konzervaciju restauraciju,te da shodno tome nisu dužni polagati stručni ispit za konzervatora restauratora metala!).Praktički cijela riznica zagrebačke katedrale opustošena je galvanskom pozlatom te strojnim poliranjem ( navodno se u dokumentarnom filmu Ljiljane Bunjevac Filipović iz 2015. s ponosom pokazuje i zlatar koji je dio toga i izveo - protiv ove se pojave pokojni povjesničar umjetnosti i konzervator Ivo Lentić ,naš sve do danas najveći stručnjak za sakralno zlatarstvo borio cijeli svoj život, nažalost izgleda uzaludno).

Problem predstavlja i činjenica da primjerice restauratori školovani za rad na slikama ili polikromiranoj drvenoj skulpturi vrlo često i bez problema nude svoje usluge i u područjima za koja nisu kompetentni, poput konzervacije metala, stakla, keramike, namještaja i sl. Trenutačno važeći propisi spomenutima i dalje omogućuju da bez problema polože i stručni ispit za konzervatora restauratora metala ( dakako vrlo težak i temeljit ,nije zabilježeno da netko nije isti položio barem iz drugog pokušaja ).

Ovdje je potrebno spomenuti da sukladno Europskom kvalifikacijskom okviru, te preporukama Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih organizacija ECCO, i ICOM- ovoj definiciji struke iz 1984., osobe sa srednjom stručnom spremom niti ne mogu samostalno izvoditi konzervatorsko restauratorske zahvate, niti je isto predviđeno, za samostalan rad zahtijeva se razina školovanja u rangu magistra umjetnosti(znači petogodišnje školovanje u području konzerviranja restauriranja metala). Kod nas pak osobe sa srednjom stručnom spremom mogu samostalno obavljati konzervatorsko restauratorske poslove, odnosno smatra ih se usprkos gore rečenom kompetentnim i sposobnim da samostalno odlučuju o sudbini djela kulturne baštine ( ovaj na europskoj razini unikatan stav očito podupire i Ministarstvo kulture ).

No u visokorazvijenim zemljama EU,poput primjerice Njemačke,Francuske i Italije čak niti prvostupnici ne mogu samostalno izvoditi zahvate na kulturnoj baštini, za ovaj posao smatraju se sposobnim isključivo osobe koje su završile četvero ili peterogodišnji studij konzerviranja restauriranja,te na taj način stekle zvanje magistra struke.

Sjedinjene Američke Države

• Buffalo State College, Art Conservation Department, objects specialization
• UCLA/Getty Masters Program - Conservation of Archaeological and Ethnographic Materials
• Winterthur/University of Delaware Program in Art Conservation, objects specialization

Kanada

• Queens University, Art Conservation, objects specialization
• Fleming College, Collections Conservation and Management

Meksiko

• Escuela nacional de conservacion, restauracion y museografia, Ciudad de Mexico, Diplomado de Especialización en Patrimonio Metálico

Južna Amerika

• Čile

Centro Nacional de Conservacion y Restauracion, Santiago de Chile, konzervacija arheoloških, etnografskih i povijesnih predmeta

• Perú

Universidad Nacional Mayor de San Marcos, Escuela academico profesional de Conservación y Restauración

• Brazil

Universidade Federal de Pelotas, Instituto de Ciências Humanas, Laboratório Multidisciplinar de Investigação Arqueológica (LÂMINA)

Afrika

• Egipat

1.Conservation Department, Faculty of Archaeology, Cairo University

2.Conservation Department, Faculty of Archaeology, Fayoum University

• Južnoafrička Republika

The South African Institute for Objects Conservation, Joubertina, Eastern Cape, metals conservation

Australija

The University of Melbourne, Centre for Cultural Materials Conservation

Europa

• Austrija

Universitaet fuer Angewandte Kunst, Beč, Konzervacija restauracija objekata(od 1964. do 2000. studij restauracije metala, od 2000.studij restauracije objekata)

• Belgija

Koninklijke Academie voor schone kunsten, Antwerpen, konzervacija metala

• Češka Republika

Konzervování-restaurování uměleckořemeslných děl z kovů, Turnov

Restaurování kovů, Vyšší odborná škola restaurátorská, Písek

• Danska

The Royal Danish Academy of Fine Arts, School of Conservation, Kopenhagen

• Francuska

1. Université Panthéon-Sorbonne Paris I, Pariz, Odjel konzervacije i restauracije kulturne baštine, Fakultet umjetnosti i arheologije
2. Institut de Formation des Restaurateurs d’Oeuvres d'Art, Pariz
3. Institut National du Patrimoine, Saint-Denis La Plaine, konzervacija metala

• Finska

Metropolia University of Applied Sciences, Helsinki, konzervacija objekata

• Grčka

Technological Educational Institution (TEI), Atena

• Njemačka

1. Roemisch Germanisches Zentralmuseum, Mainz, konzervacija arheoloških predmeta
2. Hochschule fuer Technik und Wirtschaft, Berlin, arheološka i povijesna kulturna dobra
3. Staatlische Akademie der Bildende Kuenste, Stuttgart, restauriranje umjetničkoobrtničkih, arheoloških i etnografskih objekata
4. Fachhochschule Potsdam, konzervacija metala ( zatvoren 2021.!)

• Mađarska

Akademija lijepih umjetnosti, Budimpešta, konzervacija metala i zlatarskih radova (od 1974. - u suradnji s Madarskim Nacionalnim Muzejem!)

• Italija

Instituto Centrale per il Restauro, Rim

• Nizozemska

Universiteit van Amsterdam, Amsterdam, MA konzervacije metala

• Poljska

Nicolaus Copernicus Universitet u Torunu, Institut za umjetnost, odjel konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih djela, konzervacija metala

• Portugal

Faculdade de Ciências e Tecnologia da Universidade Nova, Lisboa

• Ujedinjeno Kraljevstvo

1. West Dean College, konzervacija metala
2. University of Sussex, konzervacija metala

• Španjoska

1. Universidad de Granada, Grado en conservación y restauración de bienes culturales
2. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Madrid, Especialidad de bienes arqueológicos
3. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Barcelona, Especialidad de bienes arqueológicos
4. Escuela Superior de Conservación y Restauración de Bienes Culturales, Pontevedra, Especialidad de bienes arqueológicos

• Švicarska

La Chaux de Fonds, Haute Ecole de Conservation-restauration Arc, konzervacija objekata

Ukrajina

• Umjetnička akademija u Lvivu, konzervacija metala

Ruska Federacija

• Факультет искусства реставрации Московской государственной художественно-промышленной академии им.С. Г. Строганова - katedra konzervacije metala

Indija

National Museum Institute of History of Art, Conservation and Museology (Deemed to be University) Ministry of Culture, Government of India, New Delhi

Pakistan

Konzervacija metala, Hazara University, Mansehra

Iran

1.Umjetnički univerzitet u Isfahanu, Fakultet konzervacije, odjel konzervacije umjetničkih predmeta

2.Tabriz Islamic Art University, odjel konzervacije

Katar

University College London, u suradnji s Qatar Foundation i Qatar Museums Authority, Doha, konzervacija objekata

Turska

Gazi University, Faculty of Fine Arts, Ankara, odjel konzervacije

Jordan

Faculty of Archaeology and Anthropology, Yarmouk University

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe, pa i konzervatora restauratora metala u Hrvatskoj danas prije svega određuju sljedeći propisi

Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:

• Pravilnik o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 104/19 na snazi od 8.11.2019.)
• Pravilnik o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18)

• The Use of Expert Systems in Conservation
• The Modular Cleaning Program
• CDS -D 3.2.2. - besplatni američki program za vođenje restauratorske dokumentacije,za današnje pojmove(2018.) ponešto zastarjelog korisničkog sučelja,Windows Xp kompatibilan,no i dalje uporabljiv
• ACORN (A COnservation Records Network), besplatno američko web bazirano radno okružje za dokumentiranje konzervatorsko restauratorskih zahvata  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2018. (Wayback Machine)
• Fragment Reassembler,slobodni software za prepoznavanje dijelova i sastavljanje fragmentiranih predmeta
• Besplatni operativni sustavi: sve Linux distribucije (npr. Debian, Ubuntu, Fedora, Slackware,Puppy Linux...)
• Besplatne alternative Microsoft Word(R)-u: OpenOffice.org,LibreOffice, AbiWord
• Uređivanje fotografija:GIMP, VIPS, ImageJ
• Slobodni preglednici slika:GQview, Xnview,IrfanView
• Stolno izdavaštvo, izrada plakatnih prezentacija: Scribus
• Besplatna open source baza podataka,alternativa Microsoft Acess-u i FilemakerPro-u : Glom
• Freecorp-simple corrosion prediction software
• DiscoveryMat software