Benedikt Josip Labre

Rođen je u Francuskoj kao prvijenac od petnaestero djece. Benedikt je polazio mjesnu školu koju je vodio kapelan. Kad mu je bilo 12 godina polazi svojemu ujaku i kumu koji je bio župnik i ondje uči latinski u nadi da bi mogao postati svećenik. Sa 16 godina Benedikt izrazi želju za odlaskom u trapistički samostan čemu se opirala cijela obitelj. Drugi ujak koji je također bio svećenik savjetuje Benediktu odlazak u kartuzijance, ali ga oni ne primiše. Benedikt je i dalje tražio svoje mjesto pa je tako za zimskoga vremena prepješačio 280 kilometara do trapističke opatije, ali je i tamo bio odbijen. Tada ode u kartuziju gdje ostade na kušnji 6 tjedana, ali je ne izdrža. Napokon ulazi u cistercitski samostan, ali ga njegovi pretpostavljeni proglasiše neprikladnim jer im se činio odviše mirnim, smatrali su da nije dovoljno uravnotežen te da je premalo svet. Benedikt tada krene u Rim s nadom da će naći svoje mjesto. Stjecajem okolnosti postade Božji prosjak i lutalac. Lutajući cestama, neprestano je molio, a ako bi isprosio malo više nego što je mogao pojesti dijelio je s drugim siromasima. Noći i dane provodio je pod vedrim nebom. Umro je 1783., u dobi od 35 godina. Tek što je umro, Rimom se kao proširila vijest: „Umro je svetac!” Pokopali su ga u crkvi Madonna dei Monti na lijevoj strani glavnog oltara. U roku od četiri mjeseca pripisali su njegovu zagovoru više od stotinu čudesnih ozdravljenja. Blaženim ga je godine 1860. proglasio Pio IX., a svetim 8. prosinca 1881. Leon XIII.