Metafora

meta — promena, pherein — nositi; grč. μεταφορά — prenos) je skraćeno poređenje. Po njoj se ostvaruje prenos značenja tako da se istakne jedna zajednička osobina iz jednog područja života i sveta koja se poveže s drugim područjem.

• Ivan Gundulić, „Suze sina razmetnoga”

Ah, sad imam pamet hitru,
Sve je, što svijet gleda i dvori,
Na ognju vosak, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenuće oka, strila iz luka,
Kijem potegne snažna ruka.

• Tin Ujević, „Svetkovina ruža”

Ruže su munje misli, one su u srce strijela,
ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma.
O ruže su kâd nebeski, one su oko vidjela,
i muzika prirode s mirisom jezovitih šuma.

• Vilijem Šekspir, „Kako vam je drago”

Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci:
imaju svoje izlaske i ulaske

Neke su metafore postale fraze koje više i ne primjećujemo. Ako se neka metafora često upotrebljava, govornici prestaju da je gledaju kao metaforu:

španska sela (nešto nerazumljivo) — nerazumljivost stranog (španskog) jezika nekom govorniku
jagodica (prsta) — deminutiv od imenice jagoda
jabučica (Adamova) — deminutiv od imenice jabuka
ogranak (poduzeća) — manja grana koja se odvaja od veće grane
umoran — od glagola umoriti, ubiti

Metaforički frazemi su česti i u svakodnevnom, kolokvijalnom govoru.

mačji kašalj, Potemkinova sela, mirna Bosna

Ili u oznakama karakternih osobina:

On je lisac. Njihov je predsednik pravi lav.