Hrskavičnjače

Ova klasa obuhvata oko 800 recentnih vrsta od kojih su najpoznatije ajkule i raže.

Rušljoribe
Velika bela ajkula, Carcharodon carcharias
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Potkoljeno:	Vertebrata
Infrakoljeno:	Gnathostomata
Razred:	Chondrichthyes Haksli, 1880.

Unutrašnji skelet (endoskelet) im je potpuno izgrađen od hrskavice. Kod odraslih jedinki notohorda je zamenjena kičmenim pršljenovima. Koštane pločice smeštene u koži nose plakoidne krljušti koje su u obliku zubolikog nastavka.

Glava je napred izvučena šiljato u produžetak nazvan rostrum pa zbog toga usni otvor leži sa trbušne strane i u vidu je poprečnog proreza. Prema toj osobini nazivaju se i plagiostomi (Plagiostomi) jer na grč. plagios je poprečan, a stoma su usta.

Naziv elazmobranhije (Elasmobranchii) dobile su prema škržnim lukovima koji su u obliku ploča i nose škrge (grč. elasmos = ploča). Imaju pet pari škrga (veoma retko šest ili sedam) koje su smeštene u odvojenim škržnim kesama i imaju zasebne otvore ka spoljašnjoj sredini. Škržni otvori su bez poklopaca i razdvojeni su širokim pregradama.Može se, kod pojedinih vrsta naći, još jedan zakržljali škržni otvor nazvan spirakulum (spiraculum). Od njega se kod kopnenih, četveronožnih kičmenjaka (tetrapode ili Tetrapoda) Eustahijeva tuba (tuba Eustachii). Ove ribe nemaju riblji mehur.

U unutrašnjosti creva nalazi se spiralna pregrada koja povećava put hrane kroz njega. U završnom delu creva obrazuje se kloaka u koju se izlivaju izvodni kanali polnih žlezda i mokrovod.

Rušljoribe su razdvojenih polova koji se razlikuju međusobno prema obliku trbušnih peraja. Trbušna peraja mužjaka igraju ulogu spoljašnjeg kopulatornog organa.

Ženski polni sistem sastoji se od:

• parnog ili neparnog jajnika iz koga zrela jaj padaju u telesnu duplju pa zatim dospevaju u jajovode;
• jajovoda koji kod riba koje polažu jaja sadrži krupne nidamentalne žlezde; ove žlezde luče sekret kojim se obrazuje kokon
• uterusi su proširenja jajovoda na zadnjoj strani koja se zajedničkim otvorom izlivaju u kloaku.

Mnoge ajkule su viviparne, odnosno, rađaju žive mladunce pa su njihova jaja sa tankim omotačem.

Muški polni sistem se sastoji od parnih semenika iz koji se muške polne ćelije sprovode prednjim delom bubrega, mezonefrosa.

Uobičajeno se smatra da su hrskavičnjače sestrinska skupina koštunjača u okviru čeljustoustih. No u novije vrijeme usporedna genetička istraživanja dovode ovu hipotezu u pitanje. Prema njima, hrskavičnjače su se razvile u okviru koštunjača, pa bi prema tome trebale biti sestrinska grupa zrakoperki (Actinopterygii) (štitonoše i novozrakoperke) kao jednom i mesoperki (Sarcopterygii) (mnogoperki i dvodihalica) kao drugom taksonu.

To bi imalo značajne posljedice u odnosu na prihvaćeno vrednovanje njihovih mnogih vanjskih značajki. Tako bi na primjer zadnji zajednički predak sve tri skupine morao imati organ pluća odnosno ribljeg mjehura kao i koštani škržni poklopac, koji su zatim hrskavičnjače ponovo reducirale, odnosno izgubile.

Sa stanovišta evolucije, mnoge osobine hrskavičnjača mogu se interpretirati kao prilagodba načinu života i okolišu u dubinama otvorenog mora. Tako se reduciranje koštanog skeleta može tumačiti potrebom smanjivanja specifične težine, a razvoj električnih osjetila prilagodbom na nedostatak svjetla. Unutrašnja oplodnja i relativno nizak broj potomaka se, pored drugih morfoloških i fizioloških osobina, mogu se razumjeti kao prilagodba. Prema tom tumačenju, da danas recentni morski psi nastanjuju i pliće obalne vode, može se smatrati sekundarnim osvajanjem novog okoliša.

Za pobližu podjelu: Sistematika hrskavičnjača

Potklasa rušljoriba obuhvata redove:

• ajkule (Selachii)
• raže (Batoidei)
• himere (Holocephales).

• Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
• Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
• Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
• Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
• Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
• Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Taksonomija hrskavičnjača

• BioNet Škola