Domenico Flabanico

do smrti. O njegovom ranom životu i porijeklu nema gotovo nikakvih podataka, osim indicija da je bio bogati trgovac, kao i navoda o tome da mu je predak bio polulegendarni prvi dužd Paoluccio Anafasto. Bio je jedan od vođe opozicije duždu Ottoneu Orseolu te najzaslužniji za njegovo svrgavanje 1026. godine. Novi dužd Pietro Barbolano je, međutim, na sebe navukao bijes s Ottoneom rodbinski povezanih careva - rimsko-njemačkog Konrada II i bizantskog cara Konstantina VIII, kao i hrvatskog kralja Stjepana I koji je Mlečanima napao i oduzeo dio gradova na istočnoj obali Jadrana. Zbog toga je Barbolano 1032. svrgnut a u Carigrad poslana delegacija da Ottonea vrati iz egzila; bivši dužd je međutim, bio na samrti, pa je duždom postao njegov rođak Domenico Orseolo. Građanima Venecije se, međutim, nije svidio taj izbor te je samo nakon jednog dana Orseolo podnio ostavku, a novim duždem postao Domenico Flabanico. Vanjskopolitička situacija Venecije se samo djelomično promijenila - sa carem Konradom je bio u sukobu oko akvilejske patrijaršije sve do stupanja na prijestolje Heinricha III; sa Bizantom je došlo do poboljšanja odnosa. Na unutrašnjem polju je Flabanico uveo niz reformi usmjeren na ograničenje vlasti duždeva, a posebno zabranu imenovanja su-duždeva, koja su se koristila za stvaranje duždevskih dinastija i prijetila pretvaranjem Venecije u monarhiju. Oskudni izvori ga opisuju kao odmjerenog vladara nesklonog naglim potezima. Međutim, tek je njegov nasljednik Domenico I Contarini omogućio ekonomski oporavak Venecije i izlazak iz političke krize.

• Rendina, Claudio (2003). I Dogi. Storia e segreti. Rome. ISBN 88-8289-656-0. 

• Treccani Italian Biographical Dictionary

 

Domenico Flabanico na Wikimedijinoj ostavi