Pakistan

Sa 212.742.631 stanovnikom (popis iz 2017) peta je najmnogoljudnija država na svijetu. Prostire se na površina od 796.096 kvadratnih kilometara, što je čini 33. najvećom državom na svijetu. Pakistan se prostire 1.046 kilometara duž obala Arapskog mora i Omanskog zaliva na jugu. Graniči sa Indijom na istoku, Afganistanom na zapadu, Iranom na jugozapadu, te sa Kinom na jugozapadu i krajnjem sjeveroistoku.

Islamska Republika Pakistan اسلامی جمہوریۂ پاکستان Islāmī Jumhūrīyah-e-Pākistān
Zastava Grb
Himna: "Pak sarzamin shad bad"(Blagoslovljena budi sveta zemljo)
Položaj Pakistana
Glavni grad		Islamabad
Službeni jezik		Urdu i engleski
Državno uređenje
• Predsjednik		Asif Ali Zardari (آصف علی زرداری)
• Premijer		Shehbaz Sharif (شہباز شریف)
Zakonodavstvo
Nezavisnost		14. august 1947. od Ujedinjenog Kraljevstva
Površina
• Ukupno		796.095 km2 (34.)
• Vode (%)		3,1
Stanovništvo
• Ukupno		212.742.631  (5.)
• Gustoća		234,4/km2
Valuta		Pakistanska rupija
Vremenska zona		UTC +5, ljeti UTC +6
Pozivni broj		+92
Internetska domena		.pk

Područje koje danas zauzima država Pakistan je bilo dom velikog broja drevnih naroda i kultura, uključujući Mehrgarh u neolitu i bronzanom dobu, te kasnije Hindusa, Indo-grka, Muslimana, Mongola i Sika. Područjem je vladao veliki broj carstava i dinastija, kao što su: Indijsko Mauryan carstvo, Perzijsko, Durrani i Siki carstvo. Kao rezultat borbe za nezavisnost Pakistanskog pokreta na čelu sa Muhammadom Ali Jinnahom, Pakistan je 1947. godine postao samostalna država. 1956. godine, Pakistan je proglašen prvom islamskom republikom na svijetu. Građanski rat 1971. godine rezultirao je secesiju istočnog dijela Pakistana, danas poznatog kao nezavisna država Bangladeš.

Na ovom području su oko 2600. godine p. n. e. nastale prve visoke kulture, propale devetsto godina kasnije. Noviju pakistansku historiju su obilježili kolonijalno razdoblje (do 1906. godine u sklopu Britanske Indije) te tri rata s Indijom (1947., 1965. i 1971.).

 

 

Pakistan se nalazi u južnom dijelu Azije. Prostire se između 24. i 37. sjeverne geografske širine, te između 61. i 77. istočne geografske dužine na površini od 796.095 km² čime je deveta po veličini država u Aziji. Podijeljen u tri velike geografske cjeline: pojas visokih planina na sjeveru, visoravan Balokistan i ravnica oko rijeke Ind koja formira dvije subregije - Pandžab i Sindh.

Reljef

Sjeverni pojas visokih planina u Pakistanu čine planine Hindukuš, Karakoram i dijelovi planinskog lanca Himalaja. Ove planine ujedno predstavljaju i prirodne granice Pakistana na sjeveru, jer se Himalaje prostiru u pravcu sjeveroistoka i razdvajaju teritoriju Pakistana i Kine, dok se planina Hindukuš prostire prema sjeverozapadu od planine Karakorum, prodire duboko u teritoriju Afganistana i prirodno formira nekoliko prolaza između dvije zemlje. U ovom planinskom području ima preko 35 planinskih vrhova koji su viši od 7.000 metara. Od 50 najviših svjetskih planinskih vrhova, njih 40 se nalazi u Pakistanu. Najviši od njih je vrh K2, od kojeg je viši jedino Mont Everest. Ako se izuzmu Sjeverni i Južni pol, planinska oblast Pakistana je i područje sa najvećim brojem lednika.

Visoravan Balokistan se nalazi na istočnom dijelu Iranskog platoa i preko nje prelaze putevi koji spajaju Jugozapadnu, Centralnu i Južnu Aziju. Ova oblast je uglavnom pustinjska i u njoj dominira pustinja Kharan. Sa druge strane, oblast je bogata prirodnim resursima: naftom, gasom, bakrom i zlatom.

Oblast oko rijeke Ind je plodno ravničarsko zemljište koje se koristi za poljoprivredu. Sve veće rijeke u zemlji se ulivaju u rijeku Ind, koja protiče cijelim Pakistanom. Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Pakistanu izgrađene su dvije brane na rijeci Ind i irigacioni sistem, jedan od najvećih takvih sistema na svijetu. Danas ove brane imaju značajnu ulogu u sprječavanju poplava, a irigacioni sistem obezbjeđuje navodnjavanje poljoprivrednim kulturama.

Klima

Klima Pakistana je umjerena, a u nekim dijelovima zemlje varira od tropske do umjerene. Iako se Pakistan nalazi u regiji monsuna, klima je pretežno suha sa malo padavina. Zime su obično hladne i suhe, a traju od decembra do februara. Proljeća su topla i suha, te traju od marta do maja nakon čega počinje ljetno monsunsko razdoblje koje traje do septembra. Drugo monsunsko razdoblje traje od oktobra do novembra.

Značajnije padavine (preko 1.000 mm godišnje) se događaju u sjevernom Pandžabu. Lahore godišnje prima oko 500 mm, dok u južnom Pandžabu i Sindhu je taj prosjek manji od 200 mm. Izuzetno sušno područje je Beludžistan, gdje u zapadnim područjima godišnje padne manje od 100 mm padavina. Najveći broj padavina ovdje padne zimi. Najviša zabilježena temperatura u Pakistanu je izmjerena u Multanu u junu 1993. godine, kad je temperatura narasla do 54 °C.

 

Prema Ustavu, Pakistan je unitarna, nezavisna i nedjeljiva republika. Ustav države definira Pakistana kao islamsku republiku. Od 1973. godine do danas, osnovni tekst Ustava nije značajno mijenjan, ali je do sada usvojeno devetnaest amandmana, kojima se dodatno uređuje političko-pravni sistem zemlje. Oblik vladavine u Pakistanu je parlamentarni sistem, koji karakteriše snažna povezanost Vlade i Parlamenta, postojanje predsjednika kao dijela izvršne vlasti ali sa slabim ovlaštenjima. U Pakistanu postoje tri grane vlasti: izvršnu granu vlasti čine predsjednik države i Vlada na čelu sa predsjednikom Vlade, zakonodavnu vlast vrši dvodomi Parlament, dok treću granu vlasti čini nezavisno sudstvo.

Izvršna vlast u Pakistanu je podijeljena između predsjednika i Vlade. Predsjednik se smatra šefom države, on predstavlja jedinstvo države i bira se na svakih 5 godina od strane izbornog tijela koje je sastavljeno od članova dvodomnog parlamenta i članova pokrajinskih skupština. S obzirom da je islam proglašen za državnu religiju Pakistana, predsjednik mora biti musliman i ne smije imati manje od 45 godina. Predsjednik Pakistana nema široka ovlaštenja, on predlaže predsjednika Vlade u dogovoru sa parlamentarnom većinom. Na prijedlog predsjednika Vlade, ili na osnovu svoje procjene „da Vlada ne može da nastavi dalji rad u skladu sa Ustavom", on može da raspusti Parlament i raspiše parlamentarne izbore. U svim ostalim slučajevima, predsjednik postupa prema savjetima predsjednika Vlade. Trenutni predsjednik je Mamnoon Hussain.

Zakonodavnu vlast ima parlament (medžlis). On se sastoji od dva doma, nacionalne skupštine (gornji dom) i senata (donji dom). Nacionalna skupština sastoji se od 342 zastupnika, od kojih se 272 bira direktno na izborima na petogodišnji mandat.

Administrativna podjela

Pakistan je federacija od 7 administrativnih jedinica različito ranga pri čemu je 4 pokrajina, dvije autonomne teritorije i teritorije glavnog grada Islamabada.

Pakistan vrši faktičku vlast nad dijelom sporne regije Kašmir, za koju se spori s Indijom koji su organizirani kao dva posebna politička entiteta (Azad Kašmir i Sjeverna područja). Pokrajine se dalje dijele na distrikte.

Beludžistan Hajber-Pahtunva Pandžab Sindh

Islamabad Gilgit-Baltistan Azad Kašmir

 

Pakistan je zemlja koja se brzo razvija i jedna je od Sljedećih jedanaest, jedanaest zemalja koje, zajedno sa zemljama BRICSa, imaju potencijal da postanu najveće svjetske ekonomije u 21. vijeku.

Pakistan ima razvijenu poljoprivredu. Glavna poljoprivredna područja su u Pendžabu duž rijeke Ind i u Pešavarskoj kotlini. S obzirom na klimatske prilike, poljoprivreda zavisi od natapanja koje ima dugu tradiciju, a intenziviranje proizvodnje nije moguće zbog već raširene salinizacije tla. Usprkos reformama, još uvijek su nepovoljne vlasničke strukture. Glavne poljoprivredne kulture, po kojima je Pakistan veliki proizvođač u svjetskim razmjerima, jesu pšenica, riža, pamuk i šećerna trska. Još se proizvode konoplja, duhan, mahunarke, slanutak, uljarice, krompir i drugo povrće, te voće. Stočarstvo je manje značajno, bivoli se uzgajaju i za rad, a u brdovitim područjima najviše se uzgajaju ovce i koze. Stočarstvo je izvor sirovina za tekstilnu i kožarsku indudstriju.

Iako raspolaže raznolikim rudama, one su uglavnom slabije kvalitete i iskorištavanje je skromno. Najdužu tradiciju ima iskorištavanje uglja. Od ostalih prirodnih izvora iskorištavaju se cement, barit, antimon, gips, kamena so, željezna i bakrena ruda. Otkrivena su skromna nalazišta nafte, a najvažnije bogatstvo je gas, koji uglavnom zadovoljava domaće potrebe. Hidroelektrane daju oko trećinu proizvodnje elektične energije, ostalo se većinom dobija u termoelektranama. Industrija je slabo razvijena, iako posljednjih godina brzo napreduje.

Izvoz još zaostaje za uvozom. Dvije trećine vrijednosti izvoza daju tekstilni proizvodi (pamučne tkanine, vunena roba, posteljina, odjeća), a izvoze se poljoprivredni proizvodi (riža), sportska oprema (lopte, oprema za jahanje), kožarski proizvodi i dr. Uvoze se nafta i derivati, mašine, različita industrijska oprema, roba široke potrošnje, prehrambeni proizvodi. Najvažnji su partneri SAD, Saudijska Arabija, Kina, Njemačka i Malezija. Slabo razvijena saobraćajna infrastruktura jedan je od otežavajućih faktora razvoja privrede.

 

Stanovnici Pakistana pripadaju indoevropskoj grupi. Prema procjenama iz jula 2012. godine, ukupan broj stanovnika Pakistana iznosi oko 190 miliona. Pakistan je država sa velikim procentom mladog stanovništva, jer čak 35% stanovništva pripada populaciji mlađoj od 14 godina. Etnički sastav stanovništva Pakistana je veoma raznovrstan. Najbrojniji su Pandžabi 55%, Paštuni 11%, Saraiki 11% i Urdi 8%. Pandžabi žive u regionu Punjab na istoku Pakistana. Paštuni čine naseljavaju oblast zapadno od rijeke Ind, ali također naseljavaju i veće pakistanske gradove između ostalog i Karachi, a pripadnici etničke grupe Sindi žive u pokrajini Sindh na jugoistoku Pakistana.

Pripadnici drugih etničkih grupa čine 6% od ukupnog broja stanovnika u Paksitanu, i oni uglavnom naseljavaju sjever zemlje. Gustoća naseljenosti varira, ali je uočljivo da je stanovništvo većinskim dijelom smješteno u istočnom dijelu zemlje, te tako u pokrajinama Pandžab i Sind živi čak 78 % od ukupnog broja stanovnika.

Religija

 

Prema odredbama pakistanskog Ustava islam je proglašen za državnu religiju i svi zakoni u Pakistanu moraju biti u skladu sa propisima i vjerovanjima islama. Od ukupnog broja stanovnika Pakistana, 95% čine pripadnici islamske vjeroispovijesti, od kojih su 75% suniti, a 25 % šiiti.

Ostalih 5% nemuslimanskog stanovništva čine kršćani, hindusi, ahmadi i siki. Pripadnici ahmadi zajednice (ahmadi su muslimanska vjerska grupa osnovana 1889. godine. Pakistanski muslimani je smatraju heretičkom grupom, jer ahmadi propovjedaju da su postojali poslanici i poslije Muhameda) su članovi Islamskog reformističkog pokreta, frakcije unutar islama, ali im je prema Krivičnom zakonu Pakistana zabranjeno da se izjašnjavaju kao muslimani, kao i da ispovjedaju islam.

Jezik

Zvanični jezici su urdu i engleski. Urdu kao prvi jezik, zajedno sa engleskim govori 8% od ukupnog broja stanovništva. Urdu je, osim toga što je zvanični jezik, i jezik štampanih medija. Urdu jezik je u širokoj upotrebi u regiji Punjab, na jugoistoku Pakistana, i njime kao primarnim jezikom govore pripadnici etničke grupe Mohadžir, koji se takođe nazivaju i ljudi koji govore urdu jezikom.

Iako samo 8% pakistanskog stanovništva govori jezikom urdu kao svojim primarnim jezikom, on je 1947. godine proglašen za nacionalni jezik sa ciljem promoviranja nacionalnog jedinstva. Naime, urdu jezik se piše modificiranim perzijsko-arapskim pismom, njegova osnova je hindu jezik, a obogaćen je riječima iz arapskog, turskog, perzijskog i engleskog jezika. Engleski jezik se u Pakistanu smatra jezikom pakistanske elite i Vladinih institucija.

Od ostalih jezika koji se govore u Pakistanu, najrasprostranjeniji je pandžabi jezik, koji upotrebljava oko 48% ljudi, većinom u regiji Punjab na istoku Pakistana. Jezikom sindi govori 12% stanovništva Pakistana, većinom u oblasti FATA (koja se nalazi na zapadu zemlje) i oblasti Khyber Pakhtunkhwa koja se nalazi na sjeverozapadu zemlje. Jezikom siraiki govori oko 10 % pakistanskog stanovništva, dok paštu jezik govori 8% stanovništva.

 

Demografska slika Pakistana je odraz viševjekovnog miješanja kultura, religija i etničkih grupa. Kuhinja, arhitektura, odjeća i literatura je rezultat velikog utjecaja muslimanskih vladara koji su ili vladali Pakistanom ili bili u prolazu. Dubok trag u kulturi Pakistana su ostavili Moguli i Afgani, koji su između ostalog donijeli novi materijal za pravljenje odjeće i novu modu odijevanja, koje se može danas vidjeti u nacionalnoj nošnji Pakistana. Nacionalna nošnja se sastoji od širokih pantalona (svijetlih i raznolikih boja za žene i jednobojnih za muškarce) koje se zovu šalvare (na Urduشلوار قمیض). Gornji dio nošnje se sastoji od dugačke majice ili tunike koja se zove šervan (na Urdu شیروانی). Muškarac pored šalvara i šervana nosi i pravougaonu kapu na glavi (bijele, crvene ili zelene), koja se zove fes.

Muzika

Muzika Pakistana varira od regije do regije. Narodna muzika sa tradicionalnim prizvukom se naziva kavali (قوٌالی,). Usmena poezija se naziva gazal (غزل‎) i arapskog je porijekla. U modernoj muzici često dolazi do spajanja elemenata narodne muzike sa elementima zapadne muzike. Poznati pakistanski izvođači narodne muzike su Nusrat Fateh Ali Kan, Mehdi Hasan, Gulan Ali, Farida Kanum, Tahira Sid i Ikbal Bano. Po dolasku afganskih izbjeglica, pašto i perzijska narodna muzika je postala popularna u zapadnim provincijama.

Književnost

U kulturnom, jezičnom i književnom pogledu današnji Pakistan dijeli zajedničko naslijeđe sa širim prostorom Indijskog potkontinenta, posebno s Indijom. Od novoindoarijskih jezika u njemu se, osim službenog urdu jezika, govore još bengalski, pandžapski, lahndski, belučki i paštu jezik. Znatna književnost nastajala je na urdu jeziku, koja je također dio zajedničkoga naslijeđa, a i dio savremene indijske književnosti.

Nakon propasti britanske Indije i podjele zemlje na Indiju i Pakistan, kada su u augustu 1947. milioni muslimana iz Indije bježali u Pakistan, a milioni hindusa s prostora novonastalog Pakistana u Indiju, dogodila se humanitarna katastrofa velikih razmjera, koja je svojom tragičnošću zaokupila pisce. Podjela i njom izazvana stradanja su glavna tema cjelokupne književnosti u prvim decenijama nakon sticanja nezavisnosti. Najpoznatiji pakistanski pisci su: Saadat Hassan Manto, Qurratulain Hyder, Faiz Ahmad Faiz, Aziz Ahmad, Muhammad Hasan ’Askari, Nasir Kazmi i Intizar Husain. Velik broj pakistanskih pisaca piše i na engleskom jeziku te živi u zemljama Perzijskoga zaliva ili na Zapadu.

Mediji

Do 1990. godine, državna televizija PTV je dominirala medijskim prostorom, ali nakon privatizacije, pojavile su se mnoge privatne TV stanice (GeoTV, Indus TV, Xum, Državna Televizija Pakistana Arhivirano 7. 10. 2016. na Wayback Machine). Mnoge američke, evropske i azijske TV stanice su dostupne većini stanovništva Pakistana putem kablovske pretplate ili satelita. Postoji i mala filmska industrija u Lahoru i Pešavaru (lokalno se zove Lolivud i Polivud). Iako su filmovi iz Bolivuda zabranjeni, indijske filmske zvijezde su veoma popularne.

Najvećim dijelom, stanovništvo Pakistana su poliglote, znajući najmanje dva jezika. Porodica i tradicionalne vrijednosti se visoko kotiraju. U posljednjih nekoliko godina došlo je do stvaranja srednje klase u gradovima kao što su Karači, Lahor, Hajderabad, Fajsalabad i Pešavar. Ti gradovi se kreću više ka slobodnoj ekonomiji i liberalizmu , dok je sjever zemlje veoma konzervativan. Globalizacija i zapadna kultura je imala ogroman utjecaj na Pakistan. Prema Kernijevom/FP indeksu globalizacije, Pakistan je na 46. mjestu. Oko četiri miliona Pakistanaca živi van zemlje (pola miliona u SAD-u, oko milion u Saudijskoj Arabiji , i oko milion u Velikoj Britaniji..

Gastronomija

 

Kuhinja Pakistana je slična kuhinji sjeverne Indije. Geografska lokacija Pakistana također određuje kuhinju koja varira od regije do regije. Naprimjer, kuhinja zapadnog dijela zemlje ima elemente kuhinje Bliskog Istoka, dok istočni dio zemlje ima elemente kuhinje Dalekog istoka. Stanovništvo na sjevernom dijelu zemlje ne jede začinjenu hranu, ali jedu puno domaćeg hljeba. Nakon svakog obroka, slijedi šolja čaja. Kako je Pakistan pretežno muslimanska zemlja, svinjetina i svinjski proizvodi se ne konzumiraju. Najpopularnija jela se sastoje od piletine i janjetine sa roštilja. Na istoku zemlje riža je osnovni sastojak svakog ručka. Veoma popularan obrok je piletina, kuhana u sosu sa isjeckanim povrćem. Sos se kuha dok ne proključa i ne postane gust. Komadići piletine prethodno potope u jogurt, a zatim kuhaju zajedno sa sosom. Riža se služi odvojeno. Ovakav obrok se zove na engleskom Chicken Tikka Jalfrezi.

Nacionalni sport Pakistana je hokej na travi, u kojim su Pakistanci osvojili tri zlatne olimpijske medalje: 1960, 1968. i 1984. godine Pakistan je također osvojio i četiri titule svjetskih prvenstava u hokeju na travi: 1971, 1978, 1982. i 1994. godine. Međutim, kriket je ubjedljivo najpopularniji sport širom zemlje. Nacionalna reprezentacija Pakistana osvojila je i Svjetsko prvenstvo u kriketu 1992, dok su 1999. bili viceprvaci. Dva puta Pakistan je bio i domaćin svjetskog prvenstva u kriketu: 1987. i 1996. godine. Nakon što su na prvom ICC World Twenty20 turniru u kriketu 2007. godine u Južnoafričkoj Republici bili viceprvaci, te dvije godine kasnije u Engleskoj i osvojili to takmičenje, kasnije je pakistanski kriket doživio pad, jer je nekoliko timova odbilo doći u Pakistan iz straha od terorizma. Od marta 2009. nijedan tim nije gostovao u Pakistanu, od kako je kriket tim Šri Lanke napadnut od strane militanata.

• Burusho

• Vlada Pakistana
• Ured Predsjednika Arhivirano 5. 7. 2008. na Wayback Machine