Vladimir Putin: Predsednik Rusije

Vladimir Vladimirovič Putin (rus.

Влади́мир Влади́мирович Пу́тин; 7. 10. 1952.) je ruski političar i državnik koji se trenutno nalazi na funkciji predsednika Ruske Federacije.

Vladimir Putin
Vladimir Putin

Biografija
Datum rođenja 7. 10. 1952. (1952-10-07) (71 god.)
Mesto rođenja Lenjingrad (SSSR)
Državljanstvo Vladimir Putin: Biografija, Kritike, Vidi još Rusija
Narodnost Rus
Veroispovest Pravoslavlje
Politička partija Nezavisni
Prethodno:
Jedinstvena Rusija (2008-2012)
Jedinstvo (1999-2001)
NDR (1995-1999)
KPSS (do 1991)
Supružnik razveden
Ljudmila A. Očeretnaja (u braku 1983-2013)
Potomstvo Katerina (1986) i Marija (1985)
Profesija pravnik
Potpis Vladimir Putin: Biografija, Kritike, Vidi još
Mandat(i)
4. predsednik Rusije
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 7. maj 2012.
Predsednik Vlade Dmitrij Medvedev
Prethodnik Dmitrij Medvedev
9. premijer Rusije
8. maj 2008. — 7. maj 2012.
Predsednik Dmitrij Medvedev
Prethodnik Viktor Zupkov (v. d.)
Dmitrij Medvedev
2. predsednik Rusije
7. maj 2000. — 7. maj 2008.
(v. d. od 31. decembra 1999)
Predsednik Vlade Mihail Kasjanov
Viktor Hristenko (v. d.)
Mihail Fradkov
Viktor Zupkov
Prethodnik Boris Jeljcin
Naslednik Dmitrij Medvedev
5. premijer Rusije
16. avgust 1999. — 7. maj 2000.
(v. d. od 9. avgusta 1999)
Predsednik Boris Jeljcin
(do 31. decembra 1999)
Prethodnik Sergej Stepašin
Naslednik Mihail Kasjanov
8. sekretar Saveta bezbednosti RF
29. mart 1999. — 9. avgust 1999.
Prethodnik Nikolaj Bordjuža
Naslednik Sergej Ivanov
4. direktor FSB
25. jul 1998. — 9. avgust 1999.
Prethodnik Nikolaj Kovaljov
Naslednik Nikolaj Patrušev

Biografija

Rodio se u Lenjingradu i nakon studija godine 1975. postao agentom KGB. Od godine 1985. do 1990. bio je smješten u Istočnoj Njemačkoj, a nakon ujedinjenja Njemačke opozvan u Lenjingrad gdje je KGB napustio nakon neuspjelog puča protiv Vladimira Gorbačova. Nakon raspada SSSR-a obavljao je važne političke funkcije u St. Petersburgu, a godine 1996. je pozvan u Moskvu gdje je obavljao niz dužnosti. Od godine 1998. je bio načelnik FSB, službe koja je u Rusiji naslijedila bivši sovjetski KGB.

Na iznenađenje mnogih ga je u ljeto 1999. Boris Jeljcin imenovao premijerom. Kao ličnosti bez karizme, popularnosti i političke baze mnogi mu nisu predviđali dugi mandat, ali se nakon ponovnog izbijanja neprijateljstva na Kavkazu i druge ruske invazije na Čečeniju nametnuo kao vođa. 31. 12. Jeljcin je podnio ostavku, a Putin je preuzeo njegovu dužnost, koju je potvrdio na izborima 2000. godine. Na izborima 2004. izabran je drugi put.

Njegovi mandati su, s jedne strane, bili obilježeni nastojanjem da se čečenski problem riješi vojnim putem, pri čemu su ruska vojska i sigurne službe imale više uspjeha nego Jeljcin u ratu 1994-98, ali su čečenski separatisti na to reagirali s brutalnim terorističkim napadima, od kojih su opsada teatra u Moskvi 2002. i škole u Beslanu 2004. godine kod mnogih izazvali dojam kako Putin nije u stanju svojim građanima donijeti elementarnu sigurnost. S druge strane, Putin je bio daleko uspješniji u obračunu s "oligarsima" - novopečenim bogatašima koji su pod Jeljcinom uživali podršku vlasti i postali moćniji od same ruske države. Ta je kampanja, koju mnogi na Zapadu optužuju zbog kršenja ljudskih prava, Putinu donijela veliku popularnost kod običnih Rusa koji su u Jeljcinovo doba osiromašili.

Pod Putinom je ruska ekonomija zabilježila značajni rast i životni standard je primjetno bolji nego u Jeljcinovo vrijeme. Putin je također uložio velike napore da modernizira vojsku i Rusiji povrati ugled svjetske sile. Zbog toga se s Georgeom W. Bushom sukobio oko pitanja rata u Iraku, iako su dvojica predsjednika našli zajednički jezik po pitanju rata protiv terorizma, te je Putin javno podržao Bushov ponovni izbor za predsjednika SAD 2004. godine.

Putin je predmet velikih kritika po pitanju unutrašnje politike, jer mu mnogi zamjeraju reforme s ciljem jačanja centralne vlasti, kontrole nad medijima i postupnog smanjivanja političkih sloboda. S druge strane, mnogi u Rusiji smatraju da je koncept liberalne demokracije nespojiv s ruskom tradicijom, odnosno da Rusija može nužne reforme provesti jedino pod autoritarnim vodstvom.[nedostaje referenca]

Putin je najavio kako nema namjeru mijenjati ruski Ustav, odnosno natjecati se za treći mandat. Prije nego što mu je drugi mandat istekao 2008. godine, postao je vođom stranke Ujedinjena Rusija, a nakon što je za novog predsjednika izabran njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik Dmitrij Medvjedev, imenovan je premijerom.

Njegov premijerski mandat je bio obilježen kratkotrajnim rusko-gruzijskim ratom 2008. u kojem je Ruska Federacija priznala gruzijske separatisičke regije Abhaziju i Južnu Osetiju, ali i izbijanjem Globalne recesije koja je izazvala određene ekonomske probleme.

U septembru 2011. je nakon višegodišnjih špekulacija Ujedinjena Rusija objavila da će postati njen kandidat na redovnim predsjedničkim izborima 2012. godine. Njih je dobio te mu traje treći mandat, koji bi, u skladu s izmjenama ruskog Ustava, trebao trajati do 2018. Prethodno je u ruskom zakonu bilo neustavno da se netko smije po treći put kandidrati za predsjeničku funkciju, sve dok to Putin nije izmjenio.

Putin je usvojio porez na prihod od 13%, smanjeni porez na profite te nove zakone o zemlji. Kao premijer, Putin je nadgledao široke vojne reforme i policijske reforme. Njegova energetska politika je utvrdila Rusku Federaciju kao energetsku supersilu. Putin je podupirao industrije visoke tehnologije kao što su nuklearna energija i obrambena industrija. Masovni porast stranih investicija doveo je do procvata raznih poslovnih sektora, kao što su automobilska industrija. Ipak, ekonomski razvoj Ruske Federacije doživio je privremen pad zbog međunarodnih sankcija kao odgovor na rusku vojnu intervenciju u istočnoj Ukrajini tijekom Putinova trećeg predsjedničkog mandata.

Kritike

Mnoge Putinove poteze disidenti i strani promatrači opisuju "nedemokratskim". Godine 2014. Ruska Federacija je izbačena iz skupine G8 zbog njenog pripajanja Krima. Dana 21. 1. 2016. sudac koji je je vodio britansku istragu atentata bivšeg agenta KGB-a Aleksandra Litvinjenka počinjenog 2006. godine u Londonu, objavio je izvještaj prema kojem je Putin vjerojatno odobrio to ubojstvo.

Vidi još

Izvori

Vanjske veze

Vladimir Putin: Biografija, Kritike, Vidi još U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Vladimir Putin

Tags:

Vladimir Putin BiografijaVladimir Putin KritikeVladimir Putin Vidi jošVladimir Putin IzvoriVladimir Putin Vanjske vezeVladimir Putin1952RusijaRuski jezik

🔥 Trending searches on Wiki Srpskohrvatski / Српскохрватски:

TelefonPablo EscobarOsmansko CarstvoEkologijaRadomir PutnikNuklearne sileEgipatske piramideFotosintezaHram Svetog SaveDesanka MaksimovićRegistarske oznake u EvropiBitka na SutjesciRubeolaSarajevoStefan NemanjaVatikanVodaHamburgLista državaUzbekistanVazduhĐorđe BalaševićSunčev sistemČečenijaBeli anđeoOlovoHronologija četničkih zločina 1943. godineBudimpeštaLeukemijaDrugi srpski ustanakCetinjeJacija namazZrenjaninSpisak televizijskih stanica u Republici SrbijiNikšićApostoliRomiDespotovacRabat (trgovina)Ljudsko srcePneumotoraksVraneOkruzi SrbijeBrzina hemijske reakcijeVaga (znak)Kopar (začin)Bruto domaći proizvodRDWŠvicarskaSatiraSingapurMehmed IIBarokTarzan XEpilepsijaDrugi svjetski ratKarmaMarija MagdalenaLucija ŠerbedžijaVelika seoba SrbaPacifizamDrugi čečenski ratDrogaIbarJarac (znak)Lugolov rastvorBitka na MariciMedijiGruzijaOsiguračMarketingAja SofijaIndijaKK PartizanRepublika Srpska KrajinaLista najvećih svjetskih metropolaŽ🡆 More