Zajednički Pothvat

Joint venture je sličan partnershipu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unaprijed određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vrijeme (makar i na više godina), dok partnership predstavlja zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove djelatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.

Za zasnivanje joint venture odnosa ne zahtijevaju se formalnosti osnivanja, ne stvara se novi pravni subjekt, a međusobni odnosi stranaka su fiducijarni, tj. svi suugovaratelji istodobno su fiducijanti i fiducijari. Prema trećima, odgovornost joint venture suugovaratelja je neograničena i može se ograničiti samo ugovorom s trećim, a ne internim sporazumom. Kako nema značajke korporacije, na joint venture se primjenjuju odgovarajuće odluke o partnershipu, pogotovo u poreznim stvarima. Stranke ugovora o joint ventureu mogu biti fizičke i pravne osobe, a najpoznatiji ugovori o joint ventureu sklapaju se u području proizvodnje i prodaje nafte, informacijskih tehnologija, automobilske industrije, mobilnih tehnologija i operaterstva, avio kompanija, bankarstva i dr.

Joint venture može se formulirati kroz niz koraka, gdje je za svaki potrebno mnogo rada, te svaki korak mora biti precizan. Ti koraci su:

• ciljevi, struktura i projiciranje forme zajedničkog pothvata, uključujući i iznos ulaganja kao i financijske aranžmane i dug
• proizvodi koje će joint venture tvrtka proizvoditi, njihov tehnički opis i uporaba
• alternativne proizvodne tehnologije
• procijenjene vrijednosti opreme
• procijenjena cijena (e) proizvoda
• cijena financijskog ulaganja
• analiza tržišta za proizvod koji će se proizvoditi, unutar i izvan terotorija
• analiza konkurencije
• projicirane prodaje i metoda distribucije
• detalji ponude, uključujući i marketing (reklamiranje), transport i skladištenje proizvoda, kao i njihovo ispitivanje kvalitete, poslovi vezani uz nus proizvode i otpad
• procijenjeni troškovi za transfer tehnologije
• strani marketing na ciljanom tržištu
• potrebno osoblje i njihova obuka
• financijska projekcija
• utjecaj na okoliš
• socijalna naknada.

Studija izvodljivost pokazuje isplativost joint venture projekta, a u nju je uključen čitav niz parametara, kao što su:

• joint venture partneri
• ciljevi i struktura joint venture tvrtke
• ulaganje i financiranje projekta
• proizvodi tvrtke te njihov opis
• tehnologija proizvodnje
• troškovi potrebne opreme
• troškovi transfera tehnologija
• cjenovna benefit analiza
• analiza tržišta
• analiza konkurencije
• troškovi opskrbe, transporta, skladištenja, nusproizvoda i otpada.
• potrebno osoblje i njihova obuka.

Neki od nedostataka u zajedničkom pothvatu mogu biti:

• različite filozofije u određivanju očekivanja i ciljeva između joint venture partnera.
• neravnoteža u visini ulaganja i stručnosti.
• neadekvatna identifikacija, podrška i kompenzacija kod višeg vodstva i menadžmentskog tima.
• prilikom udruživanja tvrtki iz različitih kontinenata, dolazi do sukoba kultura i načina rukovođenja kod JV partnera.

U Sjedinjenim Državama, da bi se osnovalo joint venture društvo, potrebna je sljedeća razina ulaganja:

• manje od 3 mil. USD; 70% glavnice moraju činiti investicije.
• više od 3 mil. USD; 50% glavnice moraju činiti investicije.
• više od 10 mil. USD; 40% glavnice moraju činiti investicije.
• više od 30 mil. USD; 33% glavnice moraju činiti investicije.

Strani investicijski partneri u SAD-u moraju uložiti minimalno 25% od ukupne vrijednosti glavnice. Kineski ulagači nemaju zakonom predviđeni minimum ulaganja.

Joint venture društvo može prestati s radom kada se:

• ostvare ciljevi JV pothvata
• ne ostvare ciljevi JV pothvata
• jedan ili oba partnera ne slažu s ciljevima zajedničke JV tvrtke
• jedan ili oba partnera počinju razvijati nove ciljeve
• istekne vrijeme zajedničkog pothvata
• zbog pravnih ili financijskih razloga
• zbog razvoja tržišnih uvjeta u kojima zajednički pothvat više nije relevantan.