Velimir Deželić Stariji: Hrvatski književnik, leksikograf i bibliotekar

veljače">21. veljače 1864. – Zagreb, 7. veljače 1941.) hrvatski književnik, leksikograf i bibliotekar. Osim romana pisao je pjesme te je priznat i kao najbolji hrvatski katolički pjesnik. Otac je Velimira Deželića mlađeg, Mladena Deželića (oženio je kćer Albina Edera i Nade Eder-Bertić Sofiju), Stanka, Berislava, Branimira (oženio kćer Đure Šurmina Katicu), Milorada i Tihomila te kćeri Đurđicu (poslije udanu za Božidara Širolu) i Zlatu.

Velimir Deželić
Velimir Deželić
Rođenje	21. veljače 1864.
Smrt	7. veljače 1941.
Zanimanje	književnik, leksikograf i bibliotekar.
Nacionalnost	Hrvat
Portal o životopisima

Velimir Deželić rodio se u Zagrebu 1864. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu 1882. godine, upisao se na studij medicine u Beču, 1882. godine. Nakon položenih prvih rigoroza i odsluženoga vojnog roka kao liječnički elev, upisao je kliničke predmete. Tada je uvidio da liječnički poziv nije za njega. Posvetio se literarnom radu, studiju jezika i povijesti. Upravo tada stekao je Deželić bogato enciklopedijsko znanje, koje mu – kao ravnatelju kraljevske sveučilišne knjižnice – tako dobro dolazi. Deželić je naime čitave dane proboravio u javnim bečkim knjižnicama, naročito u sveučilišnoj i u dvorskoj knjižnici. Na sveučilištu polazio je predavanja povijesne struke, a u knjižnicama izučavao je modernu literaturu svih naroda. On je davno prije upoznao "secesiju" i "modernu" nego li su one struje unišle u hrvatsku književnost. Kao slavenofil izučio je ruski, poljski, češki, slovenski i bugarski jezik. To mu je dobro došlo već u Beču, gdje je često dolazio u doticaj sa slavenskim političarima i književnicima. Osim toga naučio je Deželić francuski jezik, a nešto se uputio također u engleski, španjolski, rumunjski, nizozemski i madžarski jezik. Poznavanje tolikih jezika omogućilo je kasnije Deželiću uspješan rad u hrvatskoj sveučilišnoj knjižnici. Velimir Deželić ostavio je Beč (1892.) te se upisao na zagrebačko sveučilište i to kao redoviti slušatelj prirodnih nauka na filozofskom fakultetu. Novim studijem upotpunio je dotadanje svoje znanje, a u prirodnim naukama našao je puno poezije. Svršivši filozofiju, izradi Deželić disertaciju "Foraminifere Jadranskoga mora" i položi obadva rigoroza, našto bude 24. lipnja 1896. godine promoviran na čast doktora filozofije. Zajedno s Emilijem Laszowskim utemeljio je Družbu »Braća Hrvatskoga Zmaja« 16. studenoga 1905. godine a gdje je imao čast zamjenika velikog meštra. Bio je suradnikom u izdanju knjige Emilija Laszowskoga, Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane (također uz suradništvo Janka Barlea i Milana Šenoe). Potpisivao se i pseudonimima, Branimir, Delas, Heliodor i Magnus.

Umro je u Zagrebu 7. veljače 1941. godine.

U Sveučilišnoj se knjižnici zaposlio 1894. godine kao službenik. Upravu Sveučilišne knjižnice preuzeo je 1910. godine te je od 1911. do 1920. godine bio knjižničar i ravnatelj toga zavoda. Zajedno s arhitektom Lubinskim je 1910. godine bio izaslan od Zemaljske vlade da prouči nove knjižnične zgrade po Europi te je za njegove uprave sagrađena nova zgrada Knjižnice. Zaslužan je i za suvremeno organiziranje knjižničnoga rada te stručnu obradu zagrebačkih inkunabula. Uredio je Odio za dragocjenosti hrvatske knjige do 1835. godine.

Iako je u početku bio unionist, kasnije biva saborski zastupnik Čiste stranke prava.^{[nedostaje izvor]}

Znanstveni radovi

• Hrvatska pjesmarica ili Sbirka rado pjevanih pjesama, Zagreb, 1903.
• Emilije Laszowski: o 25. godišnjici njegovoga književnoga rada, Zagreb, 1914.
• Znameniti Jastrebarčani: Benko Vinković, Rafo Levaković i Toma Mikloušić, Zagreb, 1923.
• Isusovci u Hrvatskoj: prilog kulturnoj povijesti grada Zagreba, Zagreb, 1927.
• Kardinal Haulik nadbiskup zagrebački, Zagreb, 1929.
• Bibliografija književnoga rada Emilija Laszowskoga (1889. – 1929.), Zagreb, 1930.

Romani

• U buri i oluji, Tisak i naklada Antuna Scholza, Zagreb, 1902. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
• Prvi kralj, Zagreb, 1903. (2. izd. Matica hrvatska, Zagreb, 1971., 3. izd. Verbum, Split, 2011.)
• Car Dioklecijan, Zagreb, 1906.
• U službi kalifa, Zagreb, 1907.
• Hadžibova kob, Zagreb, 1908.
• Hrvatske slave sjaj, Zagreb, 1924.
• U pandžama lava, Zagreb, 1929.
• Majka velikog kralja, 1931.
• Petar Krešimir: roman iz doba hrvatske narodne dinastije, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1932.
• Petar Krešimir / Velimir Deželić st., "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
• Hrvatske slave sjaj / Velimir Deželić st., (ilustr. preslikao, po originalima Ota Antoninija, Joseph Ahel), (pretisak izd. iz 1924.), "Tiskara Rijeka", Rijeka, 1992.
• Prokleti grad: (Maledictum castrum Medved): historijski roman iz 15. stoljeća / Velimir Deželić st. (priredila Julijana Matanović, naslovnu stranicu i crteže izradio Zvonko Grbašić), Školska knjiga, Zagreb, 1995.

Zbirke pjesama

• Pjesme, 1889.
• Kopnom i morem, 1900.
• Zvuci iz katakomba, 1902. (2. izd. 1924.)
• Petar Zrinski, 1919.
• Kraljica Hrvata, Zagreb, 1936.