Trenkovi panduri bili su postrojba hrvatskih vojnika iz Slavonije koji su sudjelovali u ratovima koje je bečki dvor u to vrijeme vodio u Europi.
Na čelu regimente pandura većinom unovačenih u Slavoniji bio je barun Franjo Trenk. Glasovitu postrojbu Trenkove pandure osnovao je 1741. godine uz podršku kraljice Marije Terezije.
Austrija se 1740. godine našla u Ratu za austrijsko nasljeđe s pruskim kraljem Fridrikom II. Velikim, kome su pristupili Bavarska i Francuska (nepriznavanje Pragmatičke sankcije), te je kraljici Mariji Tereziji bila dobrodošla vojna pomoć koju je nudio barun Trenk. Trenkova ponuda sastojala se u opremanju postrojbe od 1000 vojnika koji bi ratovali za kraljicu.
Prva postrojba Trenkovih pandura imala je 1030 vojnika:
Interes pandura bila je obrana Domovine, ali i ratni plijen, osim ratne blagajne, barjaka i topova neprijatelja, koji bi pripadali postrojbi.
Od oružja panduri su imali:
Za ono vrijeme bilo je to naoružanje “do zuba”. Sve odredbe bile su navedene u otvorenom kraljičinom pismu.
Odjeća pandura bila je vrlo slična turskoj vojnoj uniformi, što je bio i praktičan razlog jer su Turci tridesetak godina prije istjerani iz Slavonije. Trenk je to koristio i kao psihološki pritisak na protivnike.
U ratovanju koriste novu taktiku odvažnih akcija i smjelih manevara u krutim linijskim redovima tadašnjih europskih vojski. U mnogobrojnim akcijama došla je do punog izražaja genijalna inventivnost bojnika Trenka koji u taktiku uvodi razne neuobičajene, ali vrlo učinkovite poteze. Kao zapovjednik Trenk je bio vrlo strog, ali primjeran.
Mnogobrojni su bili pokušaji smjenjivanja Trenka s mjesta zapovjednika od austrijskih časnika. Panduri su imali veliko povjerenje u Trenka, te je 500 pandura, nakon jednoga od pokušaja smjenjivanja Trenka odlučilo prekinuti ratovanje. Trenk ih je stigao na pola puta kući i odgovorio od povratka.
Još tri puta Trenk je novačio pandure i husare za Trenkovu pandursku regimentu kako se poslije prozvala postrojba:
Trenkovi panduri bili su vojska na zlu glasu od Francuske do Češke, ali im nitko nije osporavao hrabrost i vještinu ratovanja, dapače neprijatelj protiv njih u jednakom omjeru broja vojnika nije imao prilike za uspjeh.
Iako im nije stizala pomoć, pred daleko brojnijim neprijateljem, 146 pandura pod zapovijedanjem satnika Erlacha, kod Weissensteina i Aua, 1741. godine, udari i razbije formaciju od 3200 Francuza i Bavaraca. (Omjer 20:1 za neprijatelja)
Za vrijeme od 5 godina ratovanja panduri su iz stroja izbacili preko 7000 Francuza i Bavaraca, te više od 3000 Prusa. Za Beč su utjerali milijune kontribucije.
Godine 1745. u Češkom selu Gablu oprostio se Trenk sa svojim pandurima, koji su i dalje nastavili ratovali, ali ne tako uspješno kao s njim.
U požeškom kraju živi duh Trenkovih pandura: "Godinama taj spava, a kad se probudi, mirni seljak i kovač oružje hvataju i kreću zdušno u rat kao da nikad nije ni prestajao."
Trenkovi panduri zadržali su svoj kontinuitet, najduži u povijesti hrvatske vojske, nakon što je Trenkova pukovnija pretvorena u slavonski bataljun 22. prosinca 1748. godine a nekoliko godina kasnije (1756. godine) slavonski bataljun pretvoren je u, 53. pješačku pukovniju postrojbu s najdužim trajanjem u Hrvatskoj vojnoj povijesti do danas, koja je s kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.
This article uses material from the Wikipedia Hrvatski article Trenkovi panduri, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 4.0 osim ako nije drukčije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Hrvatski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.