Susak: Otok u Hrvatskoj

Otok je geološki različit od ostalih hrvatskih otoka, oblikovan od slojeva prapora položenog na vapnenačkoj stijeni.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovo je glavno značenje pojma Susak. Za glavno naselje na ovom otoku, koje administrativno pripada gradu Malom Lošinju pogledajte Susak (Mali Lošinj).

Susak
Otok
Položaj
Koordinate	44°30′35″N 14°18′05″E / 44.5097°N 14.3014°E / 44.5097; 14.3014 (WD)
Smještaj	Jadransko more
Država	Hrvatska
Fizikalne osobine
Površina	3,77 km2
Duljina obale	12,921 km
Stanovništvo
Glavno naselje	Susak
Broj stanovnika	151

Velik broj suščanskih (Sansegoti) iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.

Na otoku postoje dva naselja, Donje Selo ili Spiaza, i starije, Gornje Selo. Udaljenost između tih dvaju sela je stotinjak metara, a prometnica koja ih povezuje zapravo je krivudavo kameno stubište koje ide kroz trstiku.

Gornje Selo je malo udaljenije od mora, a Donje Selo, odnosno Spiaza, kako sam naziv sugerira, je priobalno.

Jedino autohtono i apsolutno većinsko stanovništvo su Hrvati (Sansegoti).

Svojevremeno je otok bio najgušće naseljeni prostor u bivšoj SFRJ. Masovno iseljavanje s otoka je počelo 1964. godine, uvođenjem poreza na vino, inače glavnog susačkog proizvoda.

 

 

 

 

Na otok prvi dolaze Iliri, koji su na Veloj Straži, najvišoj točki otoka (98 m), sagradili obrambenu i dojavnu građevinu. Nakon Ilira dolaze Rimljani. Rimski pisac Plinije spominje Susak kao pješčani otok nedaleko od današnje Pule.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476. godine), otok dolazi pod vlast Ostrogota, a od 6. do 10. stoljeća je pod vlašću Bizanta.

Hrvati naseljavaju Susak u 8. stoljeću, a otok u 10. stoljeću postaje dio kraljevine Hrvatske. Na otok dolaze benediktinci, kojima hrvatski kralj Krešimir gradi samostan. Prvi redovnici dolaze iz Osora, a poglavar dolazi iz Monte Cassina u Italiji. Samostan ubrzo prerasta u opatiju.

Prvi pisani dokument koji spominje otok je Mletačka kronika Ivana Đakonina iz 884. godine, u kojem se Susak naziva "Sansegus"'u kojem je zapisan pod imenom.

Otok često napadaju gusari i uskoci, pa se u 12 st. gradi utvrda, čije je ruševne temelje i danas moguće vidjeti u blizini crkve.

U 14. stoljeću opatija se ukida, ali nastavlja djelovati kao samostan sve do 1770. godine. Po ukidanju opatije, otok i imovina pripada osorskom biskupu, koji na Susku osniva župu i na ostacima benediktinske opatije gradi župnu crkvu sv. Nikole. Današnji oltar Gospe Karmelske je izgrađen na svetištu opatije.

Po odlasku benediktinaca otok je imao oko 300 stanovnika.

U 18. stoljeću otok dolazi pod upravu Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske, koje gradi odmaralište, lječilište, šetnicu koja spaja dvije najveće pješčane uvale, svjetionik (1885.), te uvodi uredno vođenje zemljišnih knjiga (katastar).

Nakon Austro-Ugarske, otok potpada pod Italiju, koja provodi radikalnu talijanizaciju: talijanski postaje službeni jezik, a sva se imena i prezimena prevode na njihovu talijansku verziju.

Susak na vrhuncu svog razvoja, 1936. godine gradi vinariju, a 1940. tvornicu za preradu ribe. Krajem Drugog svjetskog rata, otok dostiže svoj demografski maksimum - 1876 stanovnika.

Završetkom Drugog svjetskog rata, Susak postaje dio Hrvatske, tj. Jugoslavije. Komunistički režim provodi nacionalizaciju i agrarnu reformu, što je imalo jako loše posljedice za otok. Tvornica za preradu riba se zatvara, a 1960-ih godina počinje masovno iseljavanje^{[nedostaje izvor]}. Čak 1395 Suščana napušta otok zbog političkih i ekonomskih razloga. Svatko tko je mogao, čamcima na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države, Hoboken, New Jersey.^{[nedostaje izvor]}

Brodskom linijom je povezan s Malim Lošinjem, Rijekom i Pulom.

Svojevremeno su 97% Suska činili vinogradi.

Otok je imao i svoju autohtonu vinsku sortu, trojišćinu.

Kao druga važna djelatnost na otoku je bilo pomorstvo; Suščani su bili poznati i kao vrsni mornari.

• Gina Picinić, hrvatska pjevačica.

Otok je zemljopisni fenomen i zaštićena spomenička baština. Zabranjena je bilo kakva gradnja.

Poznati kao zatvorena zajednica, govorilo se da su suradnici iseljenih Suščana na dokovima u New Yorku, mahom Portorikanci i Afro-Amerikanci, prije naučili pričati suščanski nego Suščani engleski.