Ranko Marinković

veljače">22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.), bio je hrvatski književnik i akademik.

Ranko Marinković
Fotografija Ranka Marinkovića
Rođenje	22. veljače 1913., Vis, Hrvatska
Smrt	28. siječnja 2001., Zagreb, Hrvatska
Zanimanje	književnik
Nacionalnost	Hrvat
Važnija djela :::Albatros, Ruke, Glorija, Kiklop, Never more
Nagrade :::NIN-ova nagrada Nagrada "Vladimir Nazor" za književnost Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
Portal o životopisima

Mladost i obrazovanje

Ranko Marinković rođen je u Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.

Književni i pedagoški rad

Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Političko djelovanje

Devedesetih godina 20. stoljeća bio je istaknuti podržavatelj nacionalne politike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pri kraju života bio je zastupnik HDZ-a u Skupštini Grada Zagreba. Bio je jednim od aktivnih intelektualaca koji su podržavali detitoizaciju. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg trga Maršala Tita.

Umro je u Zagrebu 2001. godine. Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.

• Albatros (1939.), drama
• Proze (1948.), prozna zbirka
• Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
• Oko Božje (1949.), prozna zbirka
• Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
• Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
• Ruke (1953.), prozna zbirka
• Glorija (1955.), dramski mirakul
• Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
• Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
• Kiklop (1965.), roman
• Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
• Zajednička kupka (1980.), roman
• Pustinja (1982.), drama
• Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua
• Never more (1993.), roman

Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008. – 2009.), izabrana djela (1981., 2002. – 2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).

Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.

• "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.

• 1965.: NIN-ova nagrada za roman Kiklop
• 1965.: Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Kiklop
• 1965.: Nagrada Vladimir Nazor za književnost
• 1975.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
• 1980.: Nagrada AVNOJ-a
• 1988.: Nagrada Fonda Miroslav Krleža
• 1993.: Nagrada Ivan Goran Kovačić za roman Never more
• 1995.: Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom
• 1998.: Plaketa Dobrojutro, more, s pjesničkih susreta u Podstrani
• Nagrada Grada Zagreba

• Nagrada Ranko Marinković, nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi njegovo ime
• Dani Ranka Marinkovića, bijenalna manifestacija koja se od 2002. godine održava u Komiži
• Gradska knjižnica "Ranko Marinković" u Komiži od 2002. godine nosi njegovo ime
• Memorijalna zbirka Ranko Marinković u Visu, osnovana 2008. godine sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo
• Poštanska marka s likom Ranka Marinkovića u seriji Znameniti Hrvati Hrvatske pošte, izdana 2013. godine povodom 100. obljetnice njegova rođenja

Bilješke i literatura