Kata Šoljić

veljače">23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu zbog čega je dobila nadimak Majka hrabrost.

Kata Šoljić
Kata Šoljić
Pseudonim(i)	Majka hrabrost
Rođenje	23. veljače 1922.
Smrt	8. srpnja 2008.
Nacionalnost	Hrvatica
Poznat(a) po	junakinja Domovinskog rata
Portal o životopisima

U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.

Mladost

Kata Šoljić rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji Tikvić. Njezina patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.

Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.

Domovinski rat

Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od "komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina. Mediji su ju svojedobno nazvali Vukovarska majka hrabrost.

  »Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.«

()

  »Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi.«

Katine su riječi koje će ostati upamćene.

Trebalo joj je dvanaest godina da pronađe i pokopa svu četvoricu sinova. Najstariji sin Niko (pronađen je gotovo slučajno na groblju u Srijemskoj Mitrovici u Srbiji) bio je posljednji kojeg su ekshumirali.

Smrt

Umrla je 2008. godine u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a pokopana je na vukovarskom Novom groblju.

• Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
• Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata, koja joj je dodijeljena na poticaj Mladena Pavkovića, koji je o njoj snimio i nekoliko dokumentarnih filmova.
• Jedan park u zagrebačkom naselju Trešnjevka nazvan je po njoj.
• U Vukovaru je 17. studenoga 2022. godine otkriven spomenik Kati Šoljić i njezinim poginulim sinovima.

• Objavljena knjiga "Kata Šoljić - Junakinja hrvatskog Domovinskog rata", autora Mladena Pavkovića (2004.)
• Junaci Domovinskog rata
• Snimljen dokumentarni film Mladena Pavkovića "Kata Šoljić" (snimatelj Vedran Šamanović), 2009.

Bilješke i literatura