Galerija

Ona se izvorno, od drevne istočnjačke arhitekture, sastoji od niza lukova u zgradama.

Početni model galerije koristio se u sakralnoj arhitekturi: nalazile su se iznad bočnih brodova crkava bazilikalnoga tipa, bile su otvorene prema glavnome brodu i nazivale su se empore. Duge galerije su bile jako popularne u 19. stoljeću i gradile su se na katu privatnih kuća cijelom duljinom pročelja, poput hodnika koji je povezivao sve prostorije, dok je s druge strane imao niz prozora (npr. u Palači Uffizi u Firenci). Imale su višestruku ulogu za zabavu gostiju, tjelovježbu hodanja kada vrijeme nije dozvoljavalo izlazak, te kao izložbeno mjesto raznih umjetnina. Danas se nalaze u mnogim javnim zgradama većih veličina (crkve, kazališta, poslovne zgrade, knjižnice, tržni centri, itd.).

Kako je u hrvatski jezik ovaj pojam došao kao naziv za izložbene galerije u kojima su se na zidovima dugih prostorija, obično drugom stranom otvorena velikim prozorima (npr. Galerija ogledala Versajske palače) izlagala umjetnička djela, galerija je postala sinonim za umjetničku galeriju.

• Rosalys Coope, The 'Long Gallery': Its Origins, Development, Use and Decoration by in Architectural History, Vol. 29., 1986., str. 43. – 72. i 74. – 84. (engl.)