Američki Jazavac

Američki jazavac
Status zaštite
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Mammalia
Red:	Carnivora
Porodica:	Mustelidae
Rod:	Taxidea Waterhouse, 1839
Vrsta:	T. taxus
Dvojno ime
Taxidea taxus (Schreber, 1777.)
Rasprostranjenost
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Pronalazi ga se diljem zapadnog i središnjeg dijela Sjedinjenih Američkih Država, sjevernog dijela Meksika i središnje Kanade. Također se nalaze kroz jugozapadni dio Britanske Kolumbije. Ova životinja daje prednost suhim otvorenim područjima s dubokim tlom koje se lako da raskopati, poput prerijskih regija.

U Meksiku, ovu životinju često nazivaju "tlacoyote". Španjolski naziv za jazavca jest "tejón", no u Meksiku, ova se riječ koristi i za nosate rakune. Ovo može dovesti do pomutnje, jer u Meksiku postoje i jazavci i nosati rakuni.

Američki jazavac član je porodice Mustelidae, raznolike porodice zvijeri koja također uključuje lasice, tvorove i gorsku kunu. Američki jazavc pripada jednoj od tri potporodice jazavaca. Najbliži srodnik američkog jazavca jest prapovijesni Chamitataxus.

Priznate vrste jesu: Taxidea taxus jacksoni, koju pronalazimo unutar zapadnog dijela regije Velikih jezera; Taxidea taxus jeffersoni, na zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država; i Taxidea taxus berlandieri, na jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih država i sjevernom Meksiku.

Američki jazavac posjeduje većinu karakterističnih obilježja koje su zajedničke svim jazavcima; zdepast i nizak s kratkim, moćnim udovima (prednji udovi oboružani su velikim kandžama, do 5 centimetara duljine) i naročitim oznakama na glavi. Mužjaci su značajno veći od ženki, mjereći duljinu od 60 do 75 centimetara, s prosječnom težinom od 9 kilograma, dok ženke teže do 7 kilograma. Zapadne podvrste, poput T. t. jeffersoni, teži su od svojih južnih rođaka. U jesen, kada je hrane u izobilju, odrasle muške jedinke mogu prijeći težinu od 11.5 kilograma.

Izuzev glave, američki jazavac prekriven je sijedim, srebrnkastim i grubim krznom. Trokutasto lice američkog jazavca pokazuje naročite crne i bijele oznake, sa smeđim i crnim oznakama na obrazima i bijelom prugom koja se pruža od nosa do baze glave. Kod podvrste T. t. berlandieri, bijela oznaka pruža se čitavom duljinom tijela, do baze repa.

Američki je jazavac samotna životinja veći dio godine. Hrani se tekunicama, miševima i ostalim manjim sisavcima, često kopajući u potjeri za plijenom u njihove jazbine, a ponekad zatvarajući ulaske jazbina predmetom. Također se hrane pticama, zmijama i kukcima. Većinom su aktivni noću, no ponekad su aktivni i tijekom dana. Ne hiberniraju, no postaju manje aktivni tijekom zime. Američki jazavac može provesti veći dio zime u stadijima obamrlosti koji traju oko 29 sati. Tijekom toplijih dana izlaze iz jazbine.

Američki jazavci ponekad će stvoriti simbiotičku vezu s kojotima. Kojoti nisu učinkoviti pri kopanju u potrazi za glodavcima i tjeranju istih iz njihovih jazbina, no učinkoviti su u njihovoj potjeri iznad tla. S druge strane, jazavci nisu dobri i brzi trkači, ali su veoma učinkoviti u kopanju. Kada love zajedno, plijenu ostavljaju malo mjesta za bijeg.

U pravilu samotne životinje, američki će jazavci proširiti granice svog teritorija u potrazi za partnerom tijekom sezone parenja. Mužjaci se mogu pariti s većim brojem ženki. Parenje se odvija tijekom ljeta, no implantacija je zakašnjela i mladunčad se koti u podzemnoj jazbini tijekom kasne zime. Okot u pravilu broji od jednog do pet mladunaca.