John Maynard Keynes

lipnja 1883. – 21. travnja 1946.), bio je engleski ekonomist i eugeničar poznat kao tvorac makroekonomije te ideja koje su bitno utjecale na politiku mnogih vlada u XX. stoljeću. Keynes je bio zagovornik državne intervencije u gospodarstvo radi sprječavanja negativnih učinaka recesije i depresije. Prva praktična primjena tih ideja bio je New Deal u SAD-u za vlade Franklina Delana Roosevelta.

Za razliku od ostalih ekonomista njegova vremena, Keynes je Veliku depresiju gledao kao paradoks i kao izazov koji se kosio s osnovnim načelima koje su tadašnji ekonomisti shvaćali kao zdravo za gotovo. Keyness ne samo da je objasnio što se u tadašnjoj ekonomiji događalo nego je i ponudio put za izlaz tj. kako izbjeći tadašnju depresiju i kako ju izbjeći za buduća vremena.

Prvi je uveo pojam autonomno trošenje.

U svojem djelu Kraj laissez-fairea napisao je da nije točno da pojedincima pripada „prirodan sloboda” dana od Boga u gospodarskim djelatnostima. Htio je ukazati na to da svijet nije uređen tako da pojedinačni i društveni interes uvijek budu u skladu te da nije točno da je interes spoznat jer je često slučaj da su pojedinci koji teže ciljevima nedovoljno obaviješteni ili su preslabi da bi ih ostvarili.

Bio je član Britanskoga eugeničkog društva (British Eugenics Society). U govoru pred članovima Društva 14. veljače 1946., a u prigodi dodjele Galtonove medalje Alexanderu Carr-Saundersu, navodi kako je eugenika najvažnija i najpoznatija grana sociologije koja postoji. Osam godina je bio počasnim potpredsjednikom Društva. Eugenička počela zagovara i u esejima „Jesam li liberal?” (Am I a Liberal?) i „Kraj laissez-fairea” (The End of Laissez-Faire), kao i u utopijskom eseju „Ekonomske mogućnosti za naše unuke” (Economic Possibilities for our Grandchildren), nadahnut H. G. Wellsom. I Keynes i Wells su sudjelovali na svečanoj večeri o pedesetgodišnjici presude Bredlaugh–Besant 26. lipnja 1927., na kojoj je Keynes iznio neomaltuzijansko viđenje budućnosti Britanskoga otočja i čovječanstva. Keynesovi eugenički stavovi izostavljaju se u njegovim suvremenim biografijama. Pod utjecajem Margaret Sanger i njezina časopisa Birth Control Review, zalagao se za kontrolu rađanja, što je iznosio i u svojim govorima i predavanjima.