Vladimir Putin: 2. i 4. predsjednik Rusije

Vladimir Vladimirovič Putin (ruski: Влaдимир Владимирович Путин; rođen 7.

oktobra 1952) jest ruski političar. Predsjednik je Rusije bio u periodu od 2000. do 2008. godine, te od 7. maja 2012. pa do danas. Između njegovih predsjedničkih mandata bio je i premijer Rusije pod njegovim bliskim saradnikom Dmitrijem Medvedovim. Studirao je pravo na Lenjingradskom državnom univerzitetu, gdje je diplomirao 1975.

Vladimir Putin
Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera
Predsjednik Rusije
Vrijeme na vlasti
7. maj 2012 –
PrethodnikDmitrij Medvedev
Vrijeme na vlasti
7. maj 2000 – 7. maj 2008.
31. decembar 1999 – 7. maj 2000 (v. d.)
PrethodnikBoris Jeljcin
NasljednikDmitrij Medvedev
Premijer Rusije
Vrijeme na vlasti
8. maj 2008 – 7. maj 2012.
PrethodnikViktor Zubkov
NasljednikDmitrij Medvedev
Vrijeme na vlasti
9. august 1999 – 7. maj 2000.
PrethodnikSergej Stepašin
NasljednikMihail Kasjanov
Rođenje
Vladimir Vladimirovič Putin

(1952-10-07) 7. oktobar 1952 (71 godina)
Lenjingrad, SSSR
(sada: Sankt Peterburg, Rusija)
Politička strankaNezavisan
Porodica
SuprugaLjudmila Škrebnjeva (1983–2014)
Djeca2
VjeraPravoslavlje
PotpisVladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera
Veb-sajtputin.kremlin.ru

Za vrijeme Sovjetskog Saveza bio je 16 godina agent tajne službe FSB. Dostigao ​je čin potpukovnika prije nego što je 1991. godine podnio ostavku da stupi u politiku u Sankt Peterburgu. Preselio se u Moskvu 1996. godine i pridružio se administraciji predsjednika Borisa Jeljcina. Brzo je napredovao i postao je vršilac dužnosti predsjednika 31. decembra 1999. godine, kada je Jeljcin dao ostavku.

Tokom svog prvog predsjedavanja, ruska ekonomija je rasla osam godina, a BDP mjeren kupovnom moći porastao je za 72%. Ovaj privredni uspon je rezultat naglog rasta cijena robe i sirovina tokom 2000-ih, oporavka nakon raspada Sovjetskog Saveza, finansijske krize iz 1998., te razborite ekonomske i fiskalne politike. Putin je u septembru 2011. najavio da će tražiti treći mandat za predsjednika. On je pobijedio na predsjedničkim izborima u martu 2012. sa 64% glasova. Pad cijena nafte u kombinaciji sa međunarodnim sankcijama protiv Rusije uvedenim početkom 2014. godine. Nakon pripajanja Krima Ruskoj Federaciji i vojne intervencije u istočnoj Ukrajini, došlo je do smanjenja BDP-a za 3,7% u 2015. godini. Iako se ruska privreda oporavila u 2016. sa rastom BDP-a od 0,3% i službeno je izašla iz recesije. Putin je osvojio 76% glasova tokom izbora za predsjednika Ruske Federacije u martu 2018. godine i ponovo je izabran na šestogodišnji mandat koji će se završiti 2024. godine.

Rane godine

Putinovi roditelji, Vladimir Spiridonovič Putin i Maria Ivanovna Putina (djevojačko Šelomova)

Vladimir Vladimirovič Putin rođen je 7. oktobra 1952. u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg), Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika, SSSR. Bio je najmlađi od troje djece Vladimira Spiridonoviča Putina (1911–1999) i Marije Ivanovne Putine (1911–1998). Njegovom rođenju prethodila je smrt dvojice braće Viktora i Alberta, rođenih sredinom 1930-ih godina. Albert je umro u djetinjstvu, a Viktor je umro od difterije tokom opsade Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Putinova majka bila je radnica u fabrici, a otac je bio vojni obveznik u sovjetskoj ratnoj mornarici, služeći u podmorničkoj floti početkom 1930-ih. Rano u Drugom svjetskom ratu, njegov otac je služio u bataljonu istrebljenja NKVD-a. Kasnije je prebačen u regularnu vojsku i teško je ranjen 1942. Putinova baka po majci ubijena je od strane njemačkih okupatora u Tverskoj oblasti 1941. godine, a njegovi ujaci sa majčine strane nestali su na ratnom frontu.

Putin je 1. septembra 1960. počeo svoje obrazovanje u školi br. 193 u Baskovoj ulici, blizu njegove kuće. Bio je jedan od nekolicine u školskom razredu od oko 45 učenika koji još nije bio član organizacije Pioniri Vladimira Iljiča Lenjina. Sa 12 godina počeo je vježbati sambo i džudo. Nosilac je crnog pojasa u džudou i nacionalni je majstor sporta u sambo-u. Želio je da oponaša obavještajne oficire koji su u to vrijeme bili prikazivani u sovjetskoj kinematografiji. Putin je učio njemački jezik u lokalnoj srednjoj školi u Sankt Peterburgu i tečno govori ovaj jezik.

Studirao je pravo na Lenjingradskom državnom univerzitetu (sada Sankt-Peterburški državni univerzitet) 1970. i diplomirao 1975. Njegova teza bila je na temu "Načelo najpovlaštenije trgovine u međunarodnom pravu". Za vrijeme studija bio je obavezan da se pridruži Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza u kojoj je ostao član do decembra 1991. Putin se susreo sa Anatolijem Sobčakom, asistentom profesorom koji je predavao poslovno pravo. Profesor Sobčak je bio jedan od autora Ustava Ruske Federacije i bio je veoma utjecajan u kasnijoj Putinovoj političkoj karijeri.

Karijera u KGB

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin u KGB uniformi, oko 1980.

Putin se 1975. godine pridružio KGB-u i obučavao u 401. KGB školi koja se nalazila u gradskom okrugu Okta, u Lenjingradu.

Poslije obuke, radio je u Drugoj glavnoj upravi (kontraobaveštajnoj), pre nego što je prebačen u Prvu glavnu direkciju, gde je nadgledao strance i konzularne službenike u Lenjingradu. U septembru 1984. Nakon toga je poslan u Moskvu na dalje usavršavanje u Institutu Crvenog znaka Jurija Andropova.. Od 1985. do 1990. godine služio je u Drezdenu u Istočnoj Njemačkoj koristeći identitet prevodioca. Maša Gesen, Amerikanka ruskog porijekla koja je napisala biografiju o Putinovim izjavama, napisala je da:

Putin i njegove kolege bili su svedeni uglavnom na prikupljanje novinskih isječaka, čime su doprinijeli planinama beskorisnih informacija koje je proizveo KGB.

Prema Putinovoj zvaničnoj biografiji, tokom pada Berlinskog zida koji je počeo 9. novembra 1989. godine, spalio je KGB-ove dosjee kako bi spriječio demonstrante da dođu do njih. Nakon raspada komunističke istočnonjemačke vlade, Putin se vratio u Lenjingrad početkom 1990. godine, gdje je oko tri mjeseca radio u Odsjeku za međunarodne odnose Lenjingradskog državnog univerziteta, izvještavajući prorektora Jurija Molčanova. Tamo je tražio nove regrute KGB-a, gledao studentsko tijelo i obnovio svoje prijateljstvo sa svojim bivšim profesorom Anatolijem Sobčakom, koji će uskoro postati gradonačelnik Lenjingrada. Putin tvrdi da je podnio ostavku u činu potpukovnika 20. avgusta 1991. godine, drugog dana pokušaja sovjetskog državnog udara iz 1991. protiv sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova. Putin je jednom prilikom izjavio:

Čim je državni udar počeo, odmah sam odlučio na kojoj sam strani

, iako je također napomenuo da je izbor bio težak, jer je najveći dio svog života proveo sa organima vlasti.

Godine 1999., u jednoj svojoj izjavi opisao je komunizam kao "slijepu ulicu, daleko od glavnih tokova civilizacije".

Politička karijera

Rad u administraciji Sankt Peterburga 1990–1996

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Vladimir Putin, Ljudmila Narusova i Ksenija Sobčak na sahrani Putinovog bivšeg mentora Anatolija Sobčaka, gradonačelnika Sankt Peterburga od 1990–1996.

U maju 1990. Putin je bio imenovan za savjetnika za međunarodne poslove kod gradonačelnik tadašnjeg Lenjingrada Anatolija Sobčaka. U razgovoru sa američkim režiserom Oliverom Stoneom iz 2017, Putin je izjavio da je 1991. godine podnio ostavku u KGB, nakon puča protiv Mihaila Gorbačova, jer se protivio sa onim što se dogodilo i nije želio biti dio obavještajne službe u novoj upravi. To je opisao u dokumentarnoj serijir Olivera Stonea pod nazivom "Razgovori sa Putinom".

28. juna 1991. godine postao je šef Odbora za vanjske odnose u Uredu gradonačelnika, gdje je bio odgovoran za promoviranje međunarodnih odnosa, strana ulaganja i registraciju poslovnih pothvata. Međutim, protiv njega je bila povedena istraga zbog nepravilnosti u radu. U to vrijeme Lenjingrad je imao problem sa nedostatkom prehrambenih proizvoda. Istraga (koja je trajala godinu dana) je bila predvođena tadašnjim poslanikom zakonodavne skupštine Lenjingrada Marinom Salje. Zaključeno je da je imao potcijenjene cijene i dozvolio izvoz rijetkih metala u vrijednosti od 93 miliona dolara u zamjenu za stranu pomoć u hrani koja nikada nije stigla. Uprkos preporuci istražitelja da Putin bude otpušten, Putin je ostao šef Odbora za vanjske odnose do 1996. Od 1994. do 1996. godine radio je na nekoliko političkih i vladinih poslova u Sankt Peterburgu.

U martu 1994. godine Putin je imenovan za prvog zamjenika predsjednika vlade Sankt Peterburga. U maju 1995. godine organizovao je ogranak provladine političke partije "Naša domovina - Rusija", liberalnu partiju koju je osnovao premijer Viktor Černomirdin. Godine 1995. vodio je izbornu kampanju za tu stranku, a od 1995. do juna 1997. bio je vođa ogranka u Sankt Peterburgu.

Rana karijera u Moskvi od 1996–1999

U junu 1996. Sobčak je izgubio ponudu za reizbor na mjesto gradonačelnika u Sankt Peterburgu, pa se Putin preselio u Moskvu, gdje je bio imenovan za zamjenika načelnika odjeljenja za upravljanje imovinom koji je predvodio Pavel Borodin. Na tom političkom položaju je bio do marta 1997. godine. Tokom svog mandata bio je odgovoran za stranu državnu imovinu i organizovao je povratak nekadašnje imovine Sovjetskog Saveza i Komunističke partije u Rusku Federaciju.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin na mjestu direktora Savezne sigurnosne službe Ruske Federacije (FSB) 1998. godine

Predsjednik Boris Jeljcin je 26. marta 1997. godine imenovao Putina za zamjenika šefa predsjedničkog štaba, a na ovom poslu je ostao do maja 1998. godine. Također, bio je šef Glavne kontrolne direkcije Odjeljenja za upravljanje predsjedničkom imovinom do juna 1998. godine. Njegov prethodnik na ovom političkom poslu bio je Aleksej Kudrin, a nasljednik je bio Nikolaj Patrušev, budući istaknuti političari i Putinovi saradnici.

Putin je 27. juna 1997. u Institutu za rudarstvo u Sankt Peterburgu, pod vodstvom rektora Vladimira Litvinenka, odbranio svoju doktorsku disertaciju iz ekonomije pod nazivom "Strateško planiranje regionalnih resursa u formiranju tržišnih odnosa". Ovaj primjer predstavlja nastavak običaja u Rusiji da mladi zvaničnik u usponu napiše akademski rad u sred svoje karijere. Kada je Putin kasnije postao predsjednik Rusije, njegova disertacija je postala meta optužbi za plagijat od strane kolega sa Instituta Brookings. Iako su optužbe odnosile na disertaciju, akademici sa Instituta Brookings tvrdili su da ona predstavlja plagijat iako možda nenamjeran. Komisija za disertaciju je kasnije odbacila sve optužbe.

Putin je 25. maja 1998. godine imenovan za prvog zamjenika šefa predsjedničkog štaba za regione, zamjenjujući na tom mjestu Viktoriju Mitinu. Dana 15. jula iste godine, imenovan je za šefa komisije za pripremu sporazuma o razgraničenju ovlašćenja regiona i saveznog centra koji je povezan sa predsjednikom, zamjenjujući Sergeja Shakhraya. Nakon imenovanja Putina, komisija nije zaključila takve sporazume, iako je tokom Shakhray-ovog mandata na čelu Komisije potpisano 46 sporazuma. Kasnije, nakon što je postao predsjednik, Putin je otkazao sve te sporazume.

Jeljcin je 25. jula 1998. imenovao Putina za direktora Savezne službe bezbjednosti (FSB), glavne obavještajne i bezbjednosne organizacije Ruske Federacije i nasljednika KGB-a.

1999: Prvi mandat na mjestu premijera

Putin je 9. avgusta 1999. godine imenovan za jednog od tri prva zamjenika premijera, a kasnije istog dana predsjednik Jeljcin ga je imenovao za vršioca dužnosti premijera Vlade Ruske Federacije. [68] Jeljcin je također najavio da želi da Putin postane njegov politički nasljednik. Kasnije istog dana, Putin je pristao da se kandiduje za predsjednika Ruske Federacije. [69] Dana 16. avgusta, Državna duma je odobrila njegovo imenovanje za premijera sa 233 glasa za (84 protiv, 17 uzdržanih), [70] dok je bila potrebna obična većina od 226, što ga je učinilo petim ruskim premijerom za manje od osamnaest mjeseci. O njegovom imenovanju malo ko je očekivao da će Putin, praktično nepoznat široj javnosti, trajati duže od njegovih prethodnika. U početku je bio smatran Jeljcinovim lojalistom. Kao i kod drugih premijera Borisa Jeljcina, Putin nije sam izabrao ministre, njegov kabinet je odredila predsjedničke administracija. [71] Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov su već vodili kampanju za predsjedničke izbore. Oni su se snažno borili da spriječe Putinovo pojavljivanje kao moguċeg nasljednika bolesnog predsjednika. Nakon bombaških napada na ruske stanove, Putinov ugled kao čovjek reda i zakona i njegov neumoljivi pristup Drugom čečenskom ratu protiv Čečenske Republike Ičkerije, pomogli su mu u podizanju njegove popularnosti i omogućili mu da pobijedi sve njegove političke protivnike.

Iako nije bio formalno povezan sa bilo kojom strankom, Putin je obećao svoju podršku novoosnovanoj Stranci jedinstva, [72] koja je osvojila drugi najveći postotak narodnih glasova (23,3%) na izborima za ruski parlament (Duma) u decembru 1999. godine, a zauzvrat je dobio podršku te stranke.

Privremeni predsjednik 1999–2000

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin kao privremeni predsjednik Ruske Federacije 1999. godine.

Dana 31. decembra 1999. godine Jeljcin je neočekivano podnio ostavku, a prema Ustavu Ruske Federacije imenovao je Putina za privremenog predsjednika. Po preuzimanju te dužnosti, Putin je otišao na ranije zakazanu posjetu ruskim vojnim jedinicama u Čečeniji. Prvi predsjednički dekret, koji je Putin potpisao 31. decembra 1999., nazvan je "O garancijama za bivšeg predsednika Ruske Federacije i članovima njegove porodice". Ovo je osiguralo da "optužbe za korupciju protiv predsjednika koji odlazi i njegovih rođaka" neće biti pokrenute. To je bilo najupečatljivije u slučaju Mabetexovog podmićivanja u koje su bili uključeni članovi Jeljcinove porodice. Dana 30. avgusta 2000. godine odbačena je krivična istraga (broj 18 / 238278-95) u kojoj je Putin bio jedan od osumnjičenih kao član gradske vlade Sankt Peterburga.

Zatim je 30. decembra 2000. godine, još jedan predmet protiv glavnog tužioca odbačen "zbog nedostatka dokaza", uprkos hiljadama dokumenata koje je donijelo švicarsko tužilaštvo. Putin je 12. februara 2001. godine potpisao sličan savezni zakon koji je zamijenio dekret iz 1999. godine. Sudski postupak protiv Putinove navodne korupcije u izvozu rijetkih metala iz 1992. godine ponovo je pokrenula Marina Salye, ali je bila ušutkana i prisiljena da napusti Sankt Peterburg. Dok su se njegovi politički protivnici pripremali za izbore u junu 2000., Jeljcinova ostavka krajem 1999. godine je dovela do toga da ruski predsjednički izbori budu održani nakon tri mjeseca 26. marta 2000. Putin je sa 53% osvojenih glasova pobijedio u prvom krugu izbora.

Prvi predsjednički mandat 2000–2004

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Vladimir Putin prilikom polaganja zakletve za predsjednika u maju 2000. godine. Pored njega stoji dotadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin.

Ceremonija preuzimanja predsjedničke dužnosti Vladimira Putina dogodila se 7. maja 2000. godine. Putin je imenovao dotadašnjeg ministra finansija, Mihaila Kasjanova za premijera. Prvi veliki izazov Putinovoj popularnosti došao je u avgustu 2000. godine, kada je kritikovan zbog navodnog pogrešnog postupanja prilikom nesreċe na podmornici Kursk. Ta kritika je uglavnom zbog toga što je on ostao na godišnjem odmoru još nekoliko dana nakon nesreċe na podmornici i još nekoliko dana prije nego što je posjetio scenu.

Između 2000. i 2004. godine, Putin je krenuo u obnovu i popravljanje privrednog stanja u osiromašenoj zemlji. Istovremeno, ostvario je i pobjedu u borbi za moć s ruskim oligarsima, postižući s njima "veliku nagodbu." Ova nagodba omogućila je oligarsima da zadrže većinu svojih ovlaštenja, u zamjenu za njihovu punu podršku i usklađivanje s Putinovom vladom.

Godine 2003. održan je referendum u Čečeniji, usvajanjem novog ustava kojim je proglašeno da je Republika Čečenija dio Rusije, a s druge strane, ovo područje je steklo autonomiju. Čečenija je postepeno stabilizovana održavanjem parlamentarnih izbora i uspostavljanjem regionalne vlade. Tokom Drugog čečenskog rata Rusija je ozbiljno onesposobila čečenski pobunjenički pokret. Međutim, sporadični napadi pobunjenika i dalje se pojavljuju na cijelom sjevernom Kavkazu.

Vanjska politika

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Vladimir Putin sa predsjednikom Palestinske Autonomije Mahmoudom Abassom 2005.

Tokom svog prvog mandata na mjestu predsjednika, Putin je pokušao da ojača odnose sa zemljama koje su neposredno u blizini Rusije. Prihvatio je pristup baltičkih država NATO-u. Konkretno, kao rezultat bliskih veza između Evropske Unije i NATO, on je pojačao kontakte sa Bjelorusijom i Ukrajinom kao bivšim dijelovima SSSR-a.

Predsjednik je iznenadio mnoge Ruse, pa čak i svog ministra odbrane, kada je nakon napada na SAD 11. septembra, dopustio da američka vojska koristi vojne baze u bivšim sovjetskim republikama u Centralnoj Aziji prije i za vrijeme napada pod vodstvom SAD-a na talibanski režim u Afganistanu. U okviru državne posjete Putin je 25. septembra 2001. godine održao govor u njemačkom Bundestagu, koji je nakon kratkog uvoda na ruskom jeziku, nastaviouglavnom na njemačkom jeziku. Putin je bio protiv rata u Iraku 2003. godine.

Drugi predsjednički mandat 2004–2008

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Vladimir Putin sa Junichirom Koizumijem, Jacquesom Chiracom, Gerhardom Schröderom, Silviom Berlusconijem, Georgom W. Bushom i drugim državnicima u Moskvi, 9. maja 2005.

Dana 14. marta 2004. godine Vladimir Putin je na izborima za predsjednika Ruske Federacije ponovo izabran za predsjednika, dobivši 71% glasova.Kriza talaca u školi u Beslanu dogodila se u septembru 2004, u kojoj je poginulo više stotina osoba. Mnogi u ruskoj štampi i međunarodnim medijima upozorili su da bi smrt 130 talaca u spasilačkoj operaciji specijalnih snaga tokom krize sa taocima u moskovskom teatru 2002. godine ozbiljno ugrozila popularnost predsjednika Putina. Međutim, ubrzo nakon završetka opsade, ruski predsjednik je uživao rekordno dobre ocjene javnog mnijenja - 83% Rusa izjavilo je da su zadovoljni Putinom i njegovim rješavanjem opsade.

Desetogodišnji period koji je prethodio usponu Putina nakon raspada sovjetske vladavine bio je period prevrata u Rusiji. U govoru u Kremlju iz 2005. Putin je okarakterisao kolaps Sovjetskog Saveza kao "najveću geopolitičku katastrofu 20.-og vijeka, te da je epidemija raspadanja zahvatila i samu Rusiju." Nekadašnje sovjetske stabilne mreže socijalne zaštite je nestalo i životni vijek stanovništva je opao u vremenu koji je prethodio Putinovoj vladavini. U 2005. godini pokrenuti su nacionalni prioritetni projekti za poboljšanje zdravstvene zaštite, obrazovanja, stanovanja i poljoprivrede u Rusiji.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u martu 2008.

Nastavak krivičnog gonjenja tada najbogatijeg čovjeka Rusije, predsjednika naftne i gasne kompanije Yukos Mihaila Hodorkovskog, zbog prevare i utaje poreza, međunarodna štampa je smatrala odmazdom za donacije Hodorkovskog liberalnim i komunističkim protivnicima Kremlja. Vlada je izjavila da je Hodorkovski "korumpirao" veliki dio Dume kako bi spriječio promjene u poreznom zakonu. Hodorkovski je uhapšen, Yukos je bankrotirao, a imovina kompanije prodata je na dražbi ispod tržišne vrijednosti, pri čemu je najveći udio imovine kupila državna kompanija Rosneft. Sudbina Yukosa smatrana je znakom šireg pomaka Rusije ka sistemu državnog kapitalizma. Ovo je naglašeno u julu 2014. kada je akcionarima Yukosa dodijeljeno 50 milijardi dolara odštete od strane Stalnog arbitražnog suda u Hagu.

Dana 7. oktobra 2006. godine, Ana Politkovska, novinarka koja je izložila korupciju u ruskoj vojsci i njeno ponašanje u Čečeniji. Ubijena je u predvorju njene stambene zgrade, na Putinov rođendan. Smrt Politkovske izazvala je međunarodne kritike, sa optužbama da Putin nije uspio zaštititi nove nezavisne medije u zemlji. Sam Putin je rekao da je njena smrt vladi donijela više problema nego njeni spisi.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin, Bill Clinton i George H. W. Bush na sahrani Borisa Jeljcina u Moskvi.

Godine 2007. "Marševe nesaglasnih" je organizovala opoziciona grupa Druga Rusija koju je predvodio bivši šahovski šampion Garry Kasparov i nacionalno boljševički vođa Eduard Limonov. Nakon prethodnih upozorenja, demonstracije u nekoliko ruskih gradova praċene su policijskom akcijom, koja je uključivala ometanje putovanja demonstranata i hapšenje 150 ljudi koji su pokušali probiti policijske linije

Putin je 12. septembra 2007. godine raspustio vladu na zahtjev premijera Mihaila Fradkova. Fradkov je komentirao da je predsjedniku trebalo dati "slobodnu ruku" uoči parlamentarnih izbora. Viktor Zubkov je imenovan za novog premijera.

U decembru 2007. godine, stranka Jedinstvena Rusija je osvojila 64,24% glasova građana u njihovoj kandidaturi za Državnu Dumu prema preliminarnim rezultatima izbora. Pobjedu Jedinstvene Rusije na izborima u decembru 2007. mnogi su smatrali pokazateljem snažne podrške naroda tadašnjem ruskom rukovodstvu i njegovoj politici.

Politika prema bivšem sovjetskom prostoru

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin sa ukrajinskim ministrom-predsjednikom Mikolom Azarovim 2011.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Rusija nije više bila u stanju da gradi status supersile. Tokom Jeljcinovog problematičnog mandata, čak je i očuvanje statusa velike sile izgledalo upitno.

Putin je težio da zadrži ili proširi isti status Rusije kao velike sile. Stoga je radio na stabilizaciji i ojačanju ruskog utjecaja u državama nasljednicama Sovjetskog Saveza i državama bivšeg Varšavskog pakta. Istovremeno, sve veći utjecaj Zapada, a posebno SAD-a u ovom regionu, prema Putinu treba biti ograničen ili potisnut. Raspad Sovjetskog Saveza on je u jednoj izjavi za novinare opisao kao "najveću geopolitičku katastrofu" 20. vijeka. Anatolij Čubais je 2003. godine zahtijevao "liberalno carstvo" u namjeri da vrati u svoju sferu utjecaja vladavinu prava, slobodu i demokratiju i vlastitu privlačnost za zemlje izgubljene zbog raspada Sovjetskog Saveza. Prema njegovoj izjavi:

Putin danas nudi drugačije, neslobodno carstvo.

Putin je otvoreno podržao predsjedničke izbore u Ukrajini i njegovog favoriziranog kandidata Viktora Janukoviča u novembru 2004. godine. Janukovič se založio za bliže povezivanje Ukrajine sa Rusijom, a ne sa Zapadom ili EU. Nakon izbora u sjeni manipulacije na obje strane, Janukovič je prvi put proglašen pobjednikom. To je dovelo do nekoliko sedmica protesta jednog dijela ukrajinskog stanovništva, koji je uz podršku zapadnih država, ali i od strane OSCE-a pozvao na nove izbore bez manipulacije. Putin je čestitao Janukoviču kao prvi šef države na pobjedi. Zvanično priznanje izbornog rezultata od strane ruskog predsjednika trebalo bi da dovede u pitanje legitimnost izbornih rezultata. Međutim, Vrhovni sud Ukrajine zabranio je službeno objavljivanje zvaničnog rezultata. Predsjednik Leonid Kučma otputovao je u Moskvu da se sastane sa Vladimirom Putinom, koji je podržao Kučmu u njegovom zahtjevu da ponovi pune izbore. Na ponovljenim izborima u februaru 2010. pobijedio je prozapadno orijentisani Viktor Juščenko. Iako je Putin ponovo potvrdio svoju želju da sarađuje sa Juščenkom, poraz kandidata Viktora Janukoviča, koji je bio blizak Kremlju, smatra se Putinovim vanjskopolitičkim porazom.

Povodom Putinovog 60. rođendana 2012. godine, njemački časopis Fokus je analizirao Putinovu politiku u šest oblasti (stabilnost, sovjetska nostalgija, modernizacija, snažna Rusija, oligarsi, demokratija), navodeći:

Što duže Putin drži ogromno carstvo silom i protivi se demokratizaciji, tim je veća opasnost od njegovog raspada.

Politika prema Zapadu

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Vladimir Putin i George W. Bush tokom samita G8 u Heiligendammu 2007. godine.

Putin je 25. aprila 2005. izazvao iritaciju na Zapadu i kod svojih saveznika kada je slučaj Sovjetskog Saveza opisao kao "najveću geopolitičku katastrofu vijeka" u govoru na nacionalnoj televiziji u Dumi. Iako je kasnije objasnio da je ova primjedba poslužila kao puko pojašnjenje političkih i društvenih posljedica ovog događaja i da se ne treba shvatiti kao nostalgija. Tokom krize na Krimu 2014. godine, ovu primjedbu su ponovo uzeli razni mediji, kao naprimjer, američki časopis The Wall Street Journal: On je također doveo u pitanje legalnost ukrajinskog glasanja o nezavisnosti 1991. godine.

Putin je bio prvi ruski predsjednik koji je službeno održao govor na engleskom jeziku u službenom govoru 6. jula 2005. godine u Moskvi kao mjestu održavanja Olimpijskih igara 2012. godine.

Dana 8. septembra 2005. u Berlinu je potpisan sporazum u prisustvu njemačkih i ruskih šefova vlada za izgradnju baltičkog gasovoda sjeverni tok. Potpisnici sporazuma su bili predsjednici njemačkih korporacija BASF i E.ON, a na ruskoj strani ruska kompanija Gazprom. Sporazumom se uspostavlja saradnja između tri kompanije za izgradnju sjevernoevropskog gasovoda, koji će teći od ruske luke na Baltičkom moru Viborg do njemačke baltičke obale na udaljenosti od 1.200 km kroz Baltičko more. Putinov bliski prijatelj Gerhard Schröder, koji je u vrijeme objave još uvijek bio njemački kancelar, trebalo je da preuzme predsjedavanje konzorcijumom za gasovod, izazvavši kritiku opozicije.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin i Angela Merkel tokom sastanka u sibirskom gradu Tomsku 2006. godine.

Približavanje cijena gasa za Ukrajinu evropskom nivou, objavljeno u martu 2005. godine, široko je prošireno od strane zapadnih medija u vrijeme rusko-ukrajinskog gasnog spora koji je izbio u decembru 2005. godine kao Putinova reakcija na politički razvoj u susjednoj zemlji. Kasnije je, međutim, Moskva izvršila prilagođavanje cijena savezničkim državama kao što je Bjelorusija.

Putin je 17. novembra 2005. godine zajedno sa turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoğanom i italijanskim premijerom Silviom Berlusconijem otvorio rusko-turski plinovod Blue Stream u Samsunu (Turska).

Putin dodatno proširuje ruske zahtjeve za svjetski utjecaj, koristeći potražnju za energijom u Evropi. Putin je 21. oktobra 2006. uvjerio 25 lidera EU na samitu u Lahtiju u Finskoj da je Rusija otvorena za energetsko partnerstvo sa Evropskom unijom, ali je odbacio potpisivanje Energetske povelje Zapada. Na taj način je zadržao kontrolu nad ruskim gasovodnim sistemom za Evropljane. Putin je u svom govoru na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu u februaru 2007. formulisao oštro odbacivanje Zapada. Ovo partnerstvo se očekivalo zbog učešća Rusije u međunarodnim institucijama. "Povratak hladnom ratu?", Pod naslovom BBC opisao je utisak mnogih učesnika na ovoj konferenciji. U augustu 2007. godine, ruski bombarderi prvi put nakon 15 godina su letjeli blizu obala Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država.

Drugi mandat na mjestu premijera 2008–2012

Po ustavu Ruske Federacije Putin nije mogao da se kandiduje za treći uzastopni predsjednički mandat. Prvi zamjenik premijera Dmitrij Medvedev izabran je za njegovog nasljednika. Tokom prebacivanja vlasti 8. maja 2008. godine, samo dan nakon predaje predsjedništva Medvedevu, Putin je imenovan za premijera Rusije, zadržavajući svoj politički utjecaj.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin sa Dmitrijem Medvedevim u martu 2008.

U jednom razgovoru sa novinarima Putin je izjavio da je prevazilaženje posljedica svjetske privredne krize jedno od dva glavnih dostignuća tokom njegovog drugog premijerskog mandata. Drugo dostignuċe je bio stabilizacija brojnosti ruskog stanovništva između 2008. i 2011. godine nakon dugog perioda demografskog kolapsa koji je počeo 1990-ih.

Na kongresu Jedinstvene Rusije u Moskvi 24. septembra 2011. godine, Medvedev je zvanično predložio da Putin bude predsjednik 2012. godine, što je Putin prihvatio. Imajući u vidu gotovo potpunu nadmoċnost u ruskoj politici stranke Jedinstvena Rusija, mnogi svjetski posmatrači su vjerovali da je Putin bio siguran u treći predsjednički mandat. Tim potezom Medvedev se oslanjao na ulaznicu za Jedinstvenu Rusiju na parlamentarnim izborima u decembru 2011. godine, s ciljem da postane premijer na kraju svog predsjedničkog mandata.

Poslije parlamentarnih izbora 4. decembra 2011, desetine hiljada Rusa učestvovalo je u protestima zbog navodne izborne prevare, najvećih protesta tokom Putinove vladavine. Demonstranti su kritikovali Putina i Jedinstvenu Rusiju i zatražili poništenje izbornih rezultata. Ti protesti izazvali su strah od obojene revolucije u društvu. Putin je navodno organizovao nekoliko paravojnih grupa odanih njemu i Ujedinjenoj Rusiji u periodu između 2005. i 2012. godine.

Treći predsjednički mandat 2012–2018

Produženi mandat i izbori

Putin je pobijedio na predsjedničkim izborima 4. marta 2012. godine u prvom krugu izbora. Preuzimanje mandata izvršeno je 7. maja 2012. godine. Mandat ruskog predsjednika već je produžen 2010. za tadašnjeg budućeg predsjednika na 6 godina, a sljedeći predsjednički izbori održavaju se 18. marta 2018. godine. Ponovni izbor Putina 2018. godine uslijedio je zbog nadmoċnosti pristalica u Dumi nakon parlamentarnih izbora 2016. kao sigurnih. Prema mišljenju posmatrača, problem legitimnosti predsjednika proizašao bi iz odsustva alternativa i političke apatije stanovništva zbog ove nepromjenljivosti. Pored ponekad dugogodišnjih suparničkih kandidata objavljenih u oktobru 2017. godine, poput Ksenije Sobčak koja je objavila svoju kandidaturu, zbog koje su izbori prema istom mišljenju zanimljiviji: povećanje političke težine izbora u očekivanim debatama i očekivano veće učešće birača bilo je u interesu Kremlja. Dok Putin nije komentarisao svoju kandidaturu do 6. decembra 2017, Sobčakovu kandidaturu, koja je očigledno dobro prihvaćena od strane državnih medija, komentarisana je kao "fasada" (prema časopisu Der Spiegel), kao pomoć Kremlju, te "uvažavanje privida demokratije" (prema NZZ). Također, pošto je njena kandidatura započela mjesec dana ranije od predsedničke administracije, smatrana je kao "kandidatura Putinove milosti" ili kao kandidat za opoziciju opozicije, što je također isto tako viđeno u nezavisnim ruskim medijima. Rostislav Turovski je njenu kandidaturu nazvao pitanjem koje je dogovoreno sa vlastima, dok je Arkadij Dubnov napomenuo da bi kandidatura bez obzira na pozadinu administracije bila korisna. Predsjednikova najava njegove vlastite kandidature je bila očekivana u više navrata. Prema ruskom poslovnom časopisu Vedomosti, "jedina napetost ovih izbora" završena je 6. decembra 2017. "Estetika susreta sa radnim ljudima" izabrana je na sastanku sa radnicima "GAZ-a", kako je komentarisala Novaya Gazeta. Britanski časopis The Independent je opisao predizbornu kampanju, koje nije ni bilo: nije bilo predizbornih poruka, već jednostavno perspektiva "da će predsjednik djelovati predsjednički".

Intervencija u Siriji

Dana 30. septembra 2015., predsjednik Putin odobrio je rusku vojnu intervenciju u sirijskom građanskom ratu, nakon formalnog zahtjeva sirijske vlade za vojnu pomoć protiv pobunjeničkih i džihadističkih skupina.

Ruske vojne aktivnosti sastojale su se od zračnih udara, udara krstarećih raketa i upotrebe savjetnika na prvoj crti i ruskih specijalnih snaga protiv militantnih grupa suprotstavljenih sirijskoj vladi, uključujući sirijsku opoziciju, kao i Islamsku državu Iraka i Levanta (ISIL), front al-Nusra (al-Qaeda na Levantu), Tahrir al-Sham, Ahrar al-Sham i osvajačka vojska. Nakon Putinove najave 14. marta 2016. da je misija koju je postavio za rusku vojsku u Siriji "u velikoj mjeri ostvarena" i naredio povlačenje "glavnog dijela" ruskih snaga iz Sirije, ruske snage raspoređene u Siriji nastavile su aktivno djelovati u znak podrške sirijskoj vladi.

Rusko miješanje u američke izbore

U januaru 2017. godine, procjena američke obavještajne zajednice izrazila je "veliko povjerenje" da je Putin lično naredio "kampanju utjecaja", u početku da ocrni Hillary Clinton i našteti njenim izbornim šansama i potencijalnom predsjedništvu, a zatim razvija "jasnu preferenciju" za Donalda Trumpa. I Trump i Putin dosljedno negiraju bilo kakvo rusko miješanje u američke izbore. The New York Times izvijestio je u julu 2018. godine da je CIA dugo njegovala ruski izvor koji se na kraju popeo na položaj blizak Putinu, omogućavajući izvoru da 2016. prenese ključne informacije o Putinovoj direktnoj umiješanosti. Sada se izvještava da osumnjičeni CIA-in krt, nazvan Oleg Smolenkov, živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Razvoj sistema

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin u razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom, njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom, 17. oktobar 2014.

Nakon izbora, kao i uoči inauguracije, u Moskvi su održani masovni protestni skupovi protiv Putina. Tokom godina koje su uslijedile, umjetne partije i (mladi) pokreti su stvoreni da podrže Putina kao dio "vođene demokratije". 2015. u Moskvi su povodom promjene vlasti u Ukrajini organizovani masovni protesti protiv Euromajdana. Prema mnogim posmatračima, moguća demokratizacija Ukrajine bila bi prijetnja Putinovom sistemu, što bi bio glavni razlog destabilizacije Ukrajine od strane Rusije. Propaganda protiv disidenata bila je potaknuta u državnim medijima, a disidenti su osuđivani kao izdajnici i koji su bili sistematski oklevetani. U međuvremenu, lokalna politika je ostala jedina oblast u kojoj opozicija nije bila potpuno isključena.

Nakon višegodišnjih dobrih rezultata u razvoju ruske privrede, Putin je 2015. u godišnjoj anketi agencije Direct Wire odgovorio na pitanja sa "upornim sloganima, selektivnom statistikom i tiradama protiv Zapada". On je spomenuo stručnjake koji su mislili da je Rusija već prošla kroz nisku tačku krize sa inflacijom od 11,4 odsto. [88] Putin je u aprilu smijenio ministra poljoprivrede Nikolaja Fjodorova zbog rasta cijena, koje su imale zadatak da ruske uvozne sankcije protiv Zapada pretvore u prednost za rusku poljoprivredu. U maju 2015. godine, oko četvrtine Rusa je prema anketama novinara smatralo da je došlo do pozitivnih promjena u privredi. Spremnost da se prihvate ograničenja "spoljnog neprijatelja" odbijena je.

Putin je u ljeto 2015. napravio lične izmjene kojima se nastojao distancirati (prema riječima Leonida Berschidskog, bivšeg prvog urednika novina Vedomosti) "od stvorene oligarhije". Prioriteti između Putina i njegovih drugova više se nisu podudarali sa pripajanjem Krima Ruskoj Federaciji i novom globalnom ulogom Rusije kojoj su težili, napisao je direktor Moskovske fondacije Carnegie. Vladimir Ivanovič Jakunjin koji je bio Putinov bliski povjerenik otišao je iz javne kancelarije. U augustu 2016. Putinov šef tužilaštva Sergej Ivanov prešao je na daleko manje uticajan položaj kao Specijalni predstavnik za očuvanje prirode i transport. Više visokih radnih mjesta preuzeli su mlađi predstavnici ruskih obavještajnih agencija. Moć se prebacila sa birokratije na predsjednika. U ljeto 2016. godine, smijenjena su četiri regionalna guvernera, četiri okružna guvernera i jedan direktor carinskog organa. Stvaranje Nacionalne garde u aprilu 2016. također je doprinijelo daljnjoj preraspodjeli vlasti u predsjedništvu. Prema mišljenju ruskog političkog naučnika Gleba Pavlovskog "demonstracija moći", te "disciplinsko tijelo" protiv moguċih nelojalnih osoba iz svog okruženja dovelo je da je Fabijan Thunemann imenovao poželjne političke kandidate. Većina autokrata je oborena socijalnim a ne vojnim udarima. U vezi sa pisanjem u Vedomostima, stvaranje Nacionalne garde, neposredno podređene predsjedniku, proglašeno je kao odgovor na pojavu novog "unutrašnjeg neprijatelja".

Vanjska politika

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin tokom posjete Sevastopolju, Krim 9. maja 2014. godine, povodom 70. godišnjice oslobođenja ovog grada od nacističke Njemačke.

Već u aprilu 2013. ruski dopisnik lista Die Zeit je napisao:

Za sada je Rusija završila sa Zapadom. Politika zbližavanja sa Evropom, koja je tokom 1990-ih bila progonjena na Zapadu i Istoku - iako bez predrasuda - odavno je zaboravljena.

Prema analizi grupe autora Die Zeit-a u novembru 2014. godine, Putin je težio tome da brani cijlu vlast i da proširi sferu utjecaja Rusije.

Od novembra 2013. godine, događaji na euromajdanu u Ukrajini povećali su napetosti sa Zapadom, nakon čega je uslijedila kriza oko pripajanja Krima Ruskoj Federaciji i rat u istočnoj Ukrajini od 2014. godine. Angela Merkel je govorila o silama koje "zanemaruju snagu zakona" i nazvala je "ilegalno pripajanje" Krima "starim razmišljanjem o sferama utjecaja, sa kojim se gazi međunarodno pravo." Prvi put nakon Drugog Svjetskog Rata, pod Putinom 2014. godine, "evropska država je pripojila teritoriju suverene susjedne države kršeći međunarodno pravo".

Također, zbog sankcija koje su nametnute Rusiji, rublja je naglo pala krajem 2014. godine, a Putin je okrivio strane zemlje za pad cijena nafte. Na svojoj godišnjoj konferenciji za štampu 2014. godine, on je iznio brojne tvrdnje protiv Zapada, kao i veliki događaj krajem 2014. godine.

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin se sastaje s američkim predsjednikom Barackom Obamom u New Yorku, 29. septembar 2015.

Pod vodstvom Putina, Kremlj podržava krajnje desničarske i desničarske populističke stranke u zemljama Zapadne i Istočne Evrope. U septembru 2014. godine, ruska banka u vlasništvu Putinovog povjerenika odobrila je Nacionalnom frontu kredit od 9,4 miliona eura. Kremlj je tražio podršku od Nationalnog fronta šest mjeseci prije referenduma o Krimu u martu 2014. godine i obećao novčanu naknadu. Putin je pozvao Marine Le Pen i druge predstavnike desničarskih evropskih stranaka u Moskvu da posmatraju referendum o Krimu odatle. Nacionalni front, Slobodarska stranka Austrije (Freiheitliche Partei Österreichs - FPÖ) i britanska Stranka za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) nazvali su pripajanje Krima Rusiji legitimnim. U martu 2015. na poziv Putinove bliske saradničke stranke Rodine predstavnici grčke desničarske stranke Zlatne zore (Chrysi Avgi), Britanske nacionalne partije i njemačkog Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD) sastali su se u Rusiji kako bi razgovarali o očuvanju "tradicionalnih vrijednosti", kao što su porodica i hrišćanstvo. Pored toga, Kremlj održava kontakte sa partijom Jobbik u Mađarskoj, Slovačkoj nacionalnoj stranci i Ataka u Bugarskoj. Podrška desničarskih ekstremističkih snaga u državama EU ima za cilj da oslabi Evropsku uniju, koja se želi suprotstaviti Putinovoj "euroazijskoj uniji" pod vodstvom Rusije. Antiamerikanizam i negativan stav prema Evropskoj uniji i njenim vrijednostima dijele Putin i predstavnici desničarskih stranaka. Putinov kulturni konzervativizam, koji se manifestuje u donošenju zakona protiv "homoseksualne propagande", također se susreće sa odobravanjem u desničarskim populističkim krugovima. Le Pen je pohvalila Putina što se nije predao "međunarodnom homoseksualnom lobiju", opisujući Putina kao branioca "hrišćanske baštine evropske civilizacije".

Rusija je 2014. suspendovana iz grupe G8 kao rezultat aneksije Krima. Međutim, u junu 2015. Putin je rekao da Rusija nema namjeru napasti NATO.

Putin je 5. novembra 2014. branio Hitler-Staljinov pakt (Pakt Ribbentrop-Molotov mladim naučnicima i nastavnicima historije i kritikovao Poljsku. Putin je na konferenciji za novinare u maju 2015. ponovio svoje viđenje tog historijskog događaja. Prema historičaru Timothyju Snyderu, Putinova historijska objašnjenja ciljaju na podjelu Evrope.

Od septembra 2015. godine, ruske vojne snage daju podršku sirijskom predsjedniku Bašaru el Asadu kao "jedinom istinskom borcu protiv terorizma ​​Islamske Države." Vojna kampanja je također smatrana pokušajem da se oslobodi međunarodne izolacije zbog agresije u Ukrajini. Putinov strah je bio vodič za takvu aktivnost i bio je pozvan da trpi istu sudbinu kao i drugi smijenjeni predsjednici.

Putin je 9. novembra 2016. čestitao Donaldu Trumpu na tome što je izabran za 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

U decembru 2016. američki obavještajni službenici (na čelu s Jamesom Clapperom) koje je citirao CBS News izjavili su da je Putin odobrio hakiranje e-pošte i cyber napade tokom američkih izbora protiv demokratske predsjedničke kandidatkinje Hillary Clinton. Glasnogovornik Putina demantirao je izvještaje. Putin je u više navrata optužio Hillary Clinton, koja je bila američka državna sekretarka od 2009. do 2013. godine, za miješanje u ruske unutrašnje poslove, a u decembru 2016. godine Clinton je optužila Putina da ima ličnu zamjerku prema njoj.

Izborom Trumpa, Putinova naklonost u SAD-u se povećala. Gallupova anketa u februaru 2017. otkrila je pozitivan stav o Putinu među 22% Amerikanaca, najveći od 2003. Međutim, Putin je izjavio da su američko-ruski odnosi, koji su već na najnižem nivou od završetka Hladnog rata, nastavili da se pogoršavaju nakon što je Trump stupio na dužnost u januaru 2017. godine.

Četvrti predsjednički mandat 2018–danas

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putin i novoimenovani premijer Mihail Mišustin sastaju su se sa članovima Mišustinovog kabineta, 21. januar 2020.

Putin je na predsjedničkim izborima 2018. godine pobijedio sa više od 76% glasova. Njegov četvrti mandat zvanično je započeo 7. maja 2018., a trajati će do 2024. godine. Istog dana, Putin je pozvao Dmitrija Medvedeva da formira novu vladu. Učestvovao je 15. maja 2018. u otvaranju pokreta duž dionice autoputa Krimskog mosta. Putin je 18. maja 2018. godine potpisao uredbe o sastavu nove vlade. 25. maja 2018., Putin je najavio da se neće kandidirati za predsjednika 2024. godine, opravdavajući to u skladu s ruskim ustavom. 14. juna 2018. otvorio je 21. Svjetsko prvenstvo u nogometu koji se po prvi put održalo u Rusiji.

U septembru 2019. godine, Putinova administracija se umiješala u rezultate ruskih regionalnih izbora širom zemlje i manipulirala njime eliminirajući sve kandidate u opoziciji. Događaj koji je imao za cilj doprinos vladajućoj stranci, pobjedi Jedinstvene Rusije, također je doprinio poticanju masovnih protesta za demokratiju, što je dovelo do velikih hapšenja i slučajeva policijske brutalnosti.

Dana 15. januara 2020, Dmitrij Medvedev i cijela njegova vlada dali su ostavke nakon obraćanja Putina Federalnoj skupštini. Putin je predložio glavne ustavne amandmane koji bi mogli proširiti njegovu političku moć nakon predsjedanja. U isto vrijeme, u ime Putina, nastavio je vršiti svoje ovlasti sve do formiranja nove vlade. Predsjednik je predložio Medvedevu da zauzme novostvoreno mjesto zamjenika predsjednika Vijeća sigurnosti.

Istog dana, Putin je za premijera nominirao Mihaila Mišustina, šefa Federalne poreske službe u zemlji. Sutradan ga je Državna duma potvrdila na to mjesto i Putinovom uredbom imenovala premijerom. Ovo je prvi put da je premijer potvrđen bez ijednog glasa protiv. 21. januara 2020. godine, Mišustin je predstavio Putinu nacrt strukture svog kabineta. Istog dana, predsjednik je potpisao dekret o strukturi kabineta i imenovao predložene ministre.

Pandemija COVID-a 19

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Predsjednik Putin u posjeti pacijentima oboljelih od koronavirusa u moskovskoj bolnici 24. marta 2020.

Putin je 15. marta 2020. godine naložio formiranje Radne grupe Državnog vijeća za suzbijanje širenja koronavirusa. Putin je za šefa Grupe imenovao gradonačelnika Moskve Sergeja Sobjanina.

Putin je 22. marta 2020., nakon telefonskog poziva sa italijanskim premijerom Giuseppeom Conteom, dogovorio rusku vojsku da pošalje vojne medicinare, specijalna vozila za dezinfekciju i drugu medicinsku opremu u Italiju, koja je bila evropska zemlja najteže pogođena pandemijom COVID-a 19.

Putin je 24. marta 2020. godine posjetio bolnicu u moskovskoj Kommunarki, u kojoj se nalaze pacijenti sa koronavirusom, gdje je razgovarao s njima i ljekarima. Počeo je raditi na daljinu iz svog ureda u Novo-Ogaryovu. Prema Dmitriju Peskovu, Putin svakodnevno prolazi testove na koronavirus i njegovo zdravlje nije u opasnosti.

Predsjednik Putin je 25. marta u televizijskom obraćanju naciji najavio da će ustavni referendum od 22. aprila biti odgođen zbog koronavirusa. Dodao je da će sljedeća sedmica biti plaćeni odmor u cijeloj zemlji i pozvao Ruse da ostanu kod kuće. Putin je također objavio listu mjera socijalne zaštite, podrške malim i srednjim preduzećima i promjene u fiskalnoj politici. Najavio je sljedeće mjere za mikropreduzeća, mala i srednja preduzeća: odgađanje plaćanja poreza (osim ruskog poreza na dodatu vrijednost) za narednih šest mjeseci, smanjivanje veličine doprinosa za socijalno osiguranje na pola, odlaganje doprinosa za socijalno osiguranje, odlaganje zajma otplate za narednih šest mjeseci, šestomjesečni moratorijum na novčane kazne, naplatu dugova i zahtjevi povjerilaca za bankrot preduzeća dužnika. Pored toga, novi porez na dohodak od velikih depozita uvest će se 2021. godine, a porez na inozemstvo će se povećati. Putin je 2. aprila ponovo izdao adresu u kojoj je najavio produženje neradnog vremena do 30. aprila. Putin je borbu Rusije protiv COVID-19 usporedio s ruskom bitkom s invazijom nomada Pečenega i Kume u stepama u 10. i 11. vijeku. U anketi Levade od 24. do 27. aprila, 48% ruskih ispitanika izjavilo je da ne odobrava Putinovo postupanje s pandemijom koronavirusa, a njegova stroga izolacija i nedostatak vodstva tokom krize naširoko se komentirsalo kao znak gubitka njegove "slike moćnika".

Vladimir Putin: Rane godine, Karijera u KGB, Politička karijera 
Putinov prvi zamjenik šefa kabineta Sergej Kirilenko (lijevo) zadužen je za rusku unutrašnju politiku.

Ustavni referendum i amandmani

Putin je potpisao izvršnu naredbu 3. jula 2020. o službenom uvođenju amandmana u ruski Ustav, što mu omogućava da se kandiduje za dva dodatna šestogodišnja mandata. Ove izmjene i dopune stupile su na snagu 4. jula 2020.

Od 11. jula u Habarovskom kraju na ruskom Dalekom istoku održavaju se protesti u znak podrške uhapšenom regionalnom guverneru Sergeju Furgalu. Protesti u Habarovskom kraju 2020. postali su sve više anti-Putinovi. Anketa Levade iz jula 2020. pokazala je da je 45% ispitanih Rusa podržalo proteste.

Dana 22. decembra 2020. Putin je potpisao zakon kojim se ruskim bivšim predsjednicima daje doživotni imunitet. Nacrt zakona daje bivšim predsjednicima i njihovim porodicama imunitet od krivičnog gonjenja za zločine počinjene tokom njihovog života. Također, prema tom zakonu, bivši predsjednici Rusije neće moći biti podvrgnuti policijskim ispitivanjima i istragama, a policiji neće biti dozvoljeno da vrši pretres njihovih domova. Prije donošenja ove odluke bivši predsjednici bili su pošteđeni krivičnog gonjenja samo za djela koja su počinili tokom trajanja mandata. Ono što je također novost u novom zakonu jeste da postoji mogućnost ukidanja imuniteta nekom bivšem predsjedniku, samo ukoliko je optužen za veleizdaju ili druga teška krivična djela. Bivšim predsjednicima će izglasavanjem novog zakona biti omogućeno da imaju mjesto u Gornjem domu Parlamenta, koje također nudi imunitet.

Reference

Vanjski linkovi

Tags:

Vladimir Putin Rane godineVladimir Putin Karijera u KGBVladimir Putin Politička karijeraVladimir Putin ReferenceVladimir Putin Vanjski linkoviVladimir Putin7. majDmitrij MedvedevPredsjednik RusijePremijer RusijeRusijaRuski jezik

🔥 Trending searches on Wiki Bosanski:

LuksemburgEl-FatihaMartGrlić matericeRavnodnevnicaZumbulAfrički kup nacijaWilliam ShakespeareRasterska grafikaVisokoBrčko distriktSrebrenicaIslamski svijetSpisak elektrana u Bosni i HercegoviniRat u HrvatskojHaram i halal u islamuSpisak rijeka u EvropiViseći vrtovi u BabilonuDejtonski sporazumSpisak predsjednika Sjedinjenih Američkih DržavaHedonizamSpisak latinskih izrekaLeblebijaMost Golden GateSrčani zalisciRukaBugojnoKlavirAmoksicilinŠerijatVlasenicaNacizamEpiglotisMuderrisBangladešSrebrenikHamza ibn Abdul-MuttalibSrceBranko ĆopićIslamski šartiImanski šartiArgentinaPortugalBosanska KrupaŠarplaninacEvropsko prvenstvo u nogometu 2024.BokvicaĆirilo i MetodijeGaudeamus igiturJevrejiVladimir PutinPandaOdbojkaNuhOmer-paša LatasBoksViskoznostKanadaSeksVukČetaKrvotokIndijaLikvorMilan PavlovićJednakostranični trougaoVolkswagen Golf VDelije (vojska)Spisak 1000 prostih brojevaItikafKlebsijelaAlbanijaBitka kod GalipoljaLukomirAnatomska terminologijaŠpanijaRamazan🡆 More