Mliječni Put: Galaksija

Naziv opisuje izgled galaksije sa Zemlje: maglovita traka svjetlosti koja se vidi na noćnom nebu formirana od zvijezda koje se ne mogu pojedinačno razlikovati golim okom. Noću ga na nebu vidimo kao svijetli trag. Sa Zemlje, Mliječni put se pojavljuje kao traka jer se njegova struktura u obliku diska posmatra iznutra. Galileo Galilei je prvi put razlučio pojas svjetlosti u pojedinačne zvijezde svojim teleskopom 1610. Sve do ranih 1920-ih, većina astronoma je mislila da Mliječni put sadrži sve zvijezde u svemiru. Nakon Velike debate 1920. između astronoma Harlowa Shapleya i Hebera Dousta Curtisa, zapažanja Edwina Hubblea pokazala su da je Mliječni put samo jedna od mnogih galaksija.

Mliječni put
Umjetnička vizija spiralne strukture Mliječnog puta
Podaci posmatranja Epoha: J2000,0
Udaljenost	26.000 sg (do središta)
Tip	Spiralna galaksija (Sb, Sbc ili SB(rs)bc)
Masa	1,4 biliona masa Sunca
Ostale oznake
Mliječna staza, Kumova slama, Rimska cesta, Galaktika
Portal Astronomija

Mliječni put je spiralna galaksija sa procijenjenim D25 izofotnim prečnikom od 26,8 ± 1,1 kiloparseka (87 400 ± 3 590 svjetlosnih godina), ali debljine samo oko 1000 svjetlosnih godina na spiralnim krakovima (više na izbočini). Nedavne simulacije sugerišu da područje tamne materije, koje također sadrži neke vidljive zvijezde, može da se proteže do prečnika od skoro 2 miliona svjetlosnih godina (613 kpc). Mliječni put ima nekoliko satelitskih galaksija i dio je Lokalne grupe galaksija, koje čine dio Superjata Djevice, koje je i samo komponenta Superjata Laniakea.

Procjenjuje se da sadrži 100-400 milijardi zvijezda i najmanje toliko planeta. Sunčev sistem se nalazi u radijusu od oko 27.000 svetlosnih godina (8,3 kpc) od Galaktičkog centra, na unutrašnjoj ivici Orionove ruke, jedne od spiralnih koncentracija gasa i prašine. Zvijezde u najdubljih 10.000 svjetlosnih godina formiraju izbočinu i jednu ili više šipki koje zrače iz izbočine. Galaktički centar je intenzivan radio izvor poznat kao Sagittarius A*, supermasivna crna rupa od 4.100 (± 0.034) miliona solarnih masa. Zvijezde i plinovi na širokom rasponu udaljenosti od Galaktičkog centra kruže oko 220 kilometara u sekundi. Čini se da je konstantna brzina rotacije u suprotnosti sa zakonima Keplerove dinamike i sugeriše da je većina (oko 90%) mase Mliječnog puta nevidljivo teleskopima, niti emituje niti apsorbira elektromagnetno zračenje. Ova pretpostavljena masa je nazvana "tamna materija". Period rotacije je oko 212 miliona godina u radijusu Sunca.

Termin Mliječni put je prijevod latinskog via lactea, sa grčkog γαλακτικός κύκλος (galaktikos kýklos), što znači "mliječni krug". From Earth, the Milky Way appears as a band because its disk-shaped structure is viewed from within. Galileo Galilei first resolved the band of light into individual stars with his telescope in 1610. Until the early 1920s, most astronomers thought that the Milky Way contained all the stars in the Universe.

Mliječni put je spiralna galaksija čija je ukupna masa trilion puta veća od mase Sunca. U Mliječnom putu je između 200 i 400 milijardi zvijezda i velika količina međuzvjezdane materije – svijetle i tamne. On je tvorevina u obliku diska ili leće prečnika otprilike 100.000 svjetlosnih godina, a u poprečnom smjeru mnogo manje. U središtu je zadebljanje prečnika oko 30.000 svjetlosnih godina. Analiza dinamike zvijezda i međuzvjezdane materije sugeriše da svijetla materija (ona koja emituje elektromagnetno zračenje) čini samo 10% ukupne mase galaksije. Ostatak čini tzv. tamna materija.

Materija nije ravnomjerno raspoređena između središta i ruba – većina je u spiralnim krakovima (četiri velika i dva manja). Spiralni krakovi su nakupine zvijezda i međuzvjezdane materije koje izgledaju kao da se "odmotavaju" od središta galaksije. Područja stvaranja zvijezda i područja ioniziranog vodika nalaze se upravo u kracima. U područjima između krakova gustoća materije je dva do tri puta manja nego u krakovima. Sunce je od središta udaljeno otprilike 26.000 svjetlosnih godina, unutar diska, na unutrašnjem rubu kraka koji nazivamo Orionov krak. Cijela galaksija u stanju je kretanja, ali ne kao čvrsto tijelo, pa stalno mijenja oblik (iako vrlo sporo za naše poimanje). Kao i ostale zvijezde, Sunce kruži oko centra galaksije. Za jedan puni krug treba mu približno 220 miliona godina i taj se period naziva kosmičkom godinom.

Iznad i ispod diska područje je nalazi galaktičkog haloa. Halo sadrži približno 150 kuglastih skupova zvijezda. Kuglasti skupovi su nakupine (aglomeracije) starih zvijezda, najstarijih u galaksiji. Vrlo je malo svijetle materije u halou u poređenju s diskom galaksije, međutim, gravitacijske studije pokazuju da je upravo u halou većina "tamne materije" u galaksiji. Tamna materija proteže se do udaljenosti od čak 300.000 svjetlosnih godina od središta i tvori galaktičku koronu.

Samo središte naše galaksije, koje je u smjeru sazviježđa Strijelac, zaklonjeno je od pogleda gustim, neprozirnim oblacima prašine. Srećom, prašina ne zaustavlja elektromagnetno zračenje u infracrvenom, radio, gama i rendgenskom dijelu spektra, pa se ta područja koriste za istraživanje galaktičkog središta. Složeni radioizvor u blizini galaktičkog centra nazvan je Sagittarius A. Smatra se da je u središtu velika crna rupa čija masa još nije precizno utvrđena – procjene se kreću od 100 do tri miliona masa Sunca.

Količina mase unutar Sunčeve orbite oko galaktičkog centra približno je 9 × 10¹⁰ puta veća od mase Sunca.