Antarktik: Polarni kontinent

Samo ime Antarktik dolazi od grčke riječi ανταρκτικός (antarktikos), i znači nasuprot Arktiku. Smješten gotovo potpuno južno od Antarktičkog kruga i okružen Južnim okeanom. Veći dio Antarktika prekriven je antarktičkim ledenim pokrivačem, prosječne debljine 1,9 km.

Antarktik
Površina	14.200.000 km2
Br. stanovnika	1,000 do 5,000 (sezonski)
Gustoća stanovništva	<0.01/km2

Poznat je kao najhladnije mjesto na Zemlji i oko 98% njegove površine je prekriveno snijegom i ledom. Antarktik se često zamjenjuje sa Arktikom koji je na sjevernom polu Zemlje. Antarktik je po veličini peti kontinent na svijetu, poslije Azije, Afrike, Sjeverne Amerike i Južne Amerike.

U prosjeku, to je najhladniji i najvjetrovitiji kontinent na Zemlji, sa najmanje padavina. Sa 14.425 miliona km², on je i treći najmanji kontinent poslije Evrope i Okeanije. Zbog male količine padavina, izuzev na samim obalama, kontinent je, tehnički, najveća pustinja na Zemlji. Ne postoji stalno ljudsko naselje na njegovoj površini, a živi svijet je predstavljen sa životinjama i biljkama posebno otpornim na hladnoću (pingvini, foke, lišajevi i veliki broj vrsta algi). To je uglavnom polarna pustinja, sa godišnjim padavinama od preko 200 mm duž obale i daleko manje u unutrašnjosti. Oko 70% svjetskih rezervi slatke vode je zamrznuto na Antarktiku, što bi, ako bi se otopilo, podiglo globalni nivo mora za gotovo 60 metara. Antarktik drži rekord za najnižu izmjerenu temperaturu na Zemlji, -89,2 °C. Priobalni regioni mogu dostići temperature preko 10 °C ljeti. Domaće vrste životinja uključuju grinje, nematode, pingvine, foke i tardigrade. Tamo gdje se pojavljuje vegetacija, uglavnom je u obliku lišajeva ili mahovine.

Ledene police Antarktika vjerovatno su prvi put viđene 1820. godine, tokom ruske ekspedicije koju su predvodili Fabian Gottlieb von Bellingshausen i Mihail Lazarev. Decenije koje su uslijedile dovele su do daljnjih istraživanja u francuskim, američkim i britanskim ekspedicijama. Prvo potvrđeno iskrcavanje bilo je od strane norveškog tima 1895. godine. Početkom 20. vijeka bilo je nekoliko ekspedicija u unutrašnjost kontinenta. Britanski istraživači prvi su stigli do magnetskog Južnog pola 1909. godine, a do geografskog Južnog pola su 1911. godine prvi put stigli norveški istraživači.

Iako su još od antičkih vremena postojale spekulacije o Terra Australis (Južnoj zemlji), prvu potvrdu postojanja kontinenta je pružila ruska ekspedicija sa Mikhail Lazarevom i Fabian Gottlieb von Bellingshausenom, međutim Antarktik je ostajao neistražen tokom 19. vijeka zbog negostoljubivog okruženja, nedostatka resursa i izolirane lokacije.

Prema odredbama sporazuma, na Antarktiku su zabranjene vojne aktivnosti, rudarstvo, nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnog otpada. Turizam, ribolov i istraživanje su glavne ljudske aktivnosti na i oko Antarktika. Tokom ljetnih mjeseci, oko 5.000 ljudi boravi na istraživačkim stanicama, a brojka se spušta na oko 1.000 zimi. Uprkos svojoj udaljenosti, ljudska aktivnost ima značajan uticaj na kontinent kroz zagađenje, oštećenje ozona i klimatske promene.

Vjera u postojanje Terra Australis, kontinenta na krajnjem jugu planete, koji bi predstavljao "balans" u odnosu na sjeverna kopna Evrope, Azije i Sjeverne Afrike, bila je prisutna još od Ptolomejevog vremena i od njegove ideje o simetričnom rasporedu kopna na Zemlji. Ucrtavanje velikog južnog kopna je bilo uobičjeno na ranijim mapama kao što je naprimjer turska Piri Reis mapa. Čak ni u kasnom 17. vijeku, nakon što je utvrđeno da Južna Amerika i Australija nisu dijelovi tog kontinenta, geografi su još uvijek vjerovali da taj kontinent postoji i zamišljali su ga mnogo većim nego što je ustvari bio.

Prva potvrda postojanja Antarktika je došla 1820. godine. Tri broda su posjetila kontinent, ruski, američki i britanski, a kapetan ruskog broda Fabian von Bellingshausen je 27 januara prvi primijetio "kopno". Bilo je to tri dana prije Britanaca i oko deset mjeseci prije Amerikanaca. Bitno je da su sve tri ekspedicije konačno utvrdile stvarno postojanje tog očekivanog kopna.

1841. istraživač James Clark Ross je prošao kroz ono što se sada zove Rossovo more i otkrio Rossova ostrva. Proplovio je i pored velikog ledenog zida koji je poslije nazvan Rosov greben. Zatim Mount Erebus i Mount Terror na Antarktiku su nazvani po njegovim brodovima HMS Erebus i HMS Terror.

Tokom ekspedicije iz 1907. vođene od strane Ernest Shackletona grupa predvođena T. W. Edgeworth Davidom je postala prva koja se popela na Mount Erebus i dosegla Južni magnetni pol. Dok je 14. decembra 1911. ekspedicija sa Roald Amundsenom na čelu, stigla do južnog geografskog pola.

Richard Evelyn Byrd je predvodio nekoliko putovanja 1930-tih i 1940-tih godina, sprovodeći geološka i biološka istraživanja. 31. oktobra 1956. ekspedicija američke mornarice predvođena admiralom George Dufekom uspješno je izvela spuštanje avionom na tom mjestu.

• Transantarktičke planine

• Sekretarijat Antarktičkog sporazuma
• Antarktička digitalna baza podataka - izvor digitalnih topografskih mapa podataka za Antarktik
• Međunarodna polarna fondacija
• Ruski državni muzej Arktikta i Antarktika
• USA Antarktički program