Upala Pluća: Upala plućnih alveola

Simptomi obično uključuju kombinaciju produktivnog ili suhog kašlja, bolova u grudima, groznice i otežanog disanja. Ozbiljnost stanja je promjenjiva. Najčešće je uzrokuju bakterije i virusi a rjeđe drugim mikroorganizmima. Dijagnoza se često zasniva na simptomima i fizičkom pregledu. Rendgen grudnog koša, testovi krvi i kultura sputuma mogu pomoći u potvrđivanju dijagnoze. Bolest se može klasificirati prema tome gdje je stečena, kao što je upala pluća stečena u zajednici ili u bolnici ili povezana sa zdravstvenom skrbi.

Spada u teška oboljenja i pacijenti se najčešće upućuju na bolničko liječenje. Nekad je bila neizlječiva bolest s visokom stopom smrtnosti. S razvojem medicine i pronalaskom penicilina smrtnost od ove bolesti znatno je smanjena i gotovo iskorijenjena. Danas je upala pluća uglavnom izlječiva.

Faktori rizika za upalu pluća uključuju cističnu fibrozu, hroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB), bolest srpastih ćelija, astmu, dijabetes, zatajenje srca, pušenje u anamnezi, slabu sposobnost kašlja (kao što je nakon moždanog udara) i slab imunološki sistem.

Dostupne su vakcine za prevenciju određenih vrsta upale pluća (kao što su one uzrokovane bakterijom Streptococcus pneumoniae, povezane s gripom ili povezane s COVID-19). Druge metode prevencije uključuju pranje ruku radi sprječavanja infekcije, ne pušenje i socijalno distanciranje.

Liječenje ovisi o osnovnom uzroku. Upala pluća za koju se vjeruje da je uzrokovana bakterijama liječi se antibioticima. Ako je upala pluća teška, oboljela osoba se općenito hospitalizira. Terapija kiseonikom se može koristiti ako je nivo kiseonika nizak.

Svake godine od upale pluća oboli oko 450 miliona ljudi širom sveta (7% populacije) i rezultira sa oko 4 miliona smrti. Sa uvođenjem antibiotika i vakcina u 20. vijeku, preživljavanje se znatno poboljšalo. Ipak, upala pluća ostaje vodeći uzrok smrti u zemljama u razvoju, kao i među veoma starim, vrlo mladim i hroničnim bolesnicima. Upala pluća često skraćuje period patnje kod onih koji su već blizu smrti i zbog toga je nazvana "starački prijatelj".

Simptome je prvi opisao Hipokrat (oko 460. p. n. e – 370. p. n. e). Glavni su simptomi teška groznica, visoka temperatura i glavobolja, praćeni kašljem i probadanjem u prsima.