Turski (turski: türkçe) pripada porodici turkijskih jezika.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Turski se govori kao domaći jezik u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Kipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko miliona useljenika koji žive u Evropskoj uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 miliona koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik približno 80% turskog življa, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Lingvističke manjine u Turskoj, međutim, dvojezične su i govore turski.)
Turski jezik Türkçe | |
---|---|
Regije govorenja | Evropa Azija |
Države govorenja | Turska Bugarska Makedonija Kipar Irak, Kazahstan Rusija Njemačka, Rumunija Uzbekistan Grčka |
Jezička porodica |
|
Broj govornika | između 77 i 83 milona ljudi |
Službeni status | |
Služben u | Turska Kipar Sjeverni Kipar |
Regulator(i) | Tursko jezičko društvo |
Jezički kod | |
ISO 639-1 | tur |
ISO 639-2 / 5 | tur |
ISO 639-3 | tur |
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika |
Postoji veliki stepen međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouskih jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom", broj domaćih govornika bi bio 100 miliona, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 miliona.
Turski pripada turkijskoj porodici jezika, među kojima su turski jezik balkanskih Gagauza, gagauski i horasanski turski, uz dodatak osmanlijskog turskog. Porodica turskih jezika je podgrupa ouskih jezika, koja je opet podgrupa turkijskih jezika, za koje većina lingvista vjeruje da pripadaju porodici altajskih jezika.
Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nekad (bilo potpuno ili djelomično) bile u sastavu Osmanlijskog Carstva, kao što su Bugarska, Rumunija, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnom nivou na Kosovu) te u Sjevernoj Makedoniji.
Turski je zvanični jezik u Turskoj i jedan je od zvaničnih jezika na Kipru. Turski je također jedan od zvaničnih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.
U Turskoj, Kemal Atatürk je 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti ("Udruženje za ispitivanje turskog jezika"), koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu ("Društvo za turski jezik"). U augustu 1983, nakon vojnog puča iz 1980, poslije kojeg je zaveden vojni zakon, Društvo za turski jezik je stavljeno pod kontrolu premijera države.
Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u Provinciji Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u Provinciji Edirne), gaziantepski (govoren u Provinciji Gaziantep), urfanski (govoren u Provinciji Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu).
Turski se piše koristeći modifikovano latinično pismo, koje je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1928. kao dio pokušaja da osavremeni Tursku. Do 1928, turski se pisao modifikovanim arapskim pismom (v. Osmanlijski turski jezik), nakon čega je upotreba arapskog pisma zakonom zabranjena.
U turskom jeziku svakom slovu odgovara tačno jedan glas.
Slovo | IPA | Približan izgovor u bosanskom jeziku | Slovo | IPA | Približan izgovor u bosanskom jeziku | ||
---|---|---|---|---|---|---|---|
A | a | /a/ | kao a | M | m | /m/ | kao m |
B | b | /b/ | kao b | N | n | /n/ | kao n |
C | c | /dʒ/ | kao dž | O | o | /o/ | kao o |
Ç | ç | /tʃ/ | kao č | Ö | ö | /œ/ | kao njemačko ö |
D | d | /d/ | kao d | P | p | /p/ | kao p |
E | e | /e/ | kao e | R | r | /ɾ/ | kao r |
F | f | /f/ | kao f | S | s | /s/ | kao s |
G | g | /g/ ili /ɟ/ | kao g | Ş | ş | /ʃ/ | kao š |
Ğ | ğ | /ɣ/ | produžuje prethodni samoglasnik | T | t | /t/ | kao t |
H | h | /h/ | kao h | U | u | /u/ | kao u |
I | ı | /ɯ/ | tzv. velarno i | Ü | ü | /y/ | kao njemački ü |
İ | i | /i/ | kao i | V | v | /v/ | kao v |
J | j | /ʒ/ | kao ž | Y | y | /j/ | kao j |
K | k | /k/ ili /c/ | kao k | Z | z | /z/ | kao z |
L | l | /ɫ/ ili /l/ | kao l |
U turskom jeziku se naglašava posljednji slog uz iznimke, kad su u pitanju riječi stranog porijekla ili kombinacije riječi i pojednih nastavaka.
Imenice u turskom jeziku imaju kategoriju broja i padeža, ali ne i roda. Sistematizacijom je turski jezik sveden na 6 padeža: nominativ, genitiv, akuzativ, dativ, lokativ i ablativ. Množina imenica tvori se dodavanjem nastavka –ler/-la na nominativ jednine.
Padež | Deklinacije imenice adam (čovjek) | Deklinacija imenice oda (soba) |
---|---|---|
Nominativ | adam | oda |
Genitiv | adamın | odanın |
Akuzativ | adamı | odayı |
Dativ | adama | odaya |
Lokativ | adamda | odada |
Ablativ | adamdan | odadan |
Pridjevi u turskom jeziku su nepromjenjiva vrsta riječi, nemaju kategoriju roda, broja a ni padeža. Uglavnom stoje ispred imenice u rečenici. Kompariraju se pomoću riječi daha (još) za komparativ i riječi en (naj-) za superlativ. Primjer komparacije pridjeva u turskom jeziku:
Deklinacija ličnih zamjenica je prikazana u tabeli:
jednina | Nominativ | ben (ja) | sen (ti) | o (on, ono,ona) |
---|---|---|---|---|
Genitiv | benim | senin | onun | |
Dativ | bana | sana | ona | |
Akuzativ | beni | seni | onu | |
Lokativ | bende | sende | onda | |
Ablativ | benden | senden | ondan | |
Množina | Nominativ | biz | siz | onlarin |
Genitiv | bizim | sizin | onlarin | |
Dativ | bize | size | onlara | |
Akuzativ | bizi | sizi | onları | |
Lokativ | bizde | sizde | onlarda | |
Ablativ | bizden | sizden | onlardan |
Lokativ ličnih zamjenica se koristi da bi se izrazio vlasnički odnos. Npr.:
Turski jezik ima i specijalnu ličnu zamjenicu kendi, koja se koristi u kombinaciji sa drugim ličnim zamjenicama i poštuje njihove padežne nastavke, npr. ben kendim (samo ja), sen kendin (samo ti). Pokazne zamjenice su: bu, şu i o. Dekliniraju se po uzoru na lične zamjenice, ukoliko stoje pred imenicom imaju ulogu pridjeva. Upitne zamjenice su:
Upitne zamjenice se dekliniraju također po uzoru na lične zamjenice.
Postpozicije u turskom jeziku ispunavaju istu ulogu kao prijedlozi (prepozicije) u bosanskom. Sa padežima su povezane na sljedeći način :
için(za), kadar(kao)
önünde (pred), altında (pod), içinde (u), dışında (u), yanında (blizu), etrafında (oko), karşısında (protiv), ortasında (usred) sağında (desno) solunda (lijevo), üstünde (na),arkasında (za) arasında (među)
karşı (protiv),doğru (usmjeren protiv),kadar(k), göre (prema), dair (zbog), rağmen (preko)
sonra (po), evvel (prije nego), beri (vremensko od), öte (blizu), dolayı (za), itibaren (vremensko od) i başka (osim)
Turski jezik razlikuje priloge mjesta, vremena, načina, količine, mjere te potvrđivanja i poricanja.
yakın (blizu), uzak (daleko), solda (lijevo), sağda (desno), dışarı (vani), geri (pozadi), ileri (naprijed) i sl.
(rano), ozaman (sada), dün (jučer), bugün (danas), yarın (sutra), eskiden (kada god), ara sıra (često) itd.
(napamet), yavaşça (polako), başbaşa (u četiri oka) i sl.
fazla (više), iki misli (dvokratno), hayli (dosta) i sl.
gene (ponovno), sahi (stvarno), ok (ne) i sl.
Brojevi u turskom jeziku su promjenjiva vrsta riječi. Glavni brojevi:
Kod razlomaka se prvo čita broj u nazivniku u formi lokativa, pa onda brojnik u formi nominativa.
Većinom su pravilni (izuzetak je biti), konjugiraju se po istim pravilima, s uvažavanjem glasovne harmonije. Glagolsku osnovu, čijim modificiranjem nastaju ostali glagolski oblici, predstavlja oblik imperativ drugog lica jednine. Infinitiv se tvori dodavanjem nastavaka -mek tj. -mak pri glasovnoj harmonizaciji. Infinitiv može poprimiti sve nastavke kao imenica, tj. ifinitiv se deklinira.
Ukoliko je radnja osporena, na gore navedene oblike se dodaje nastavak -şim.
Ukoliko je radnja osporena ili neizvjesna, prezent glagola piti izgleda ovako:
Ukoliko radnja jeste upitna tj. osporena sa možda, mislim i sl. tada pluskvamperfekt glagola piti izgleda ovako:
Svojom funkcijom preteritu, je i sličan glagolski oblik imperfekt. Imperfekt glagola piti, ukoliko radnja nije osporena, niti upitna ima sljedeći oblik:
Imperativ u turskom jeziku se tvori na sljedeći način (pažnja na harmonizaciju glasova kod drugih primjera) - primjer glagol piti:
Tipična turska rečenica počinje subjektom a završava predikatom, taj poredak može da bude narušen naprimjer u poeziji ili prozi.
Specifičnost turskog jezika je tzv. glasovna harmonija. Samoglasnici u riječi se podređuju tipu samoglasnika u prvom slogu. Ako je prvi samoglasnik npr. zadnji/ prednji/ onda su i svi ostali samoglasnici zadnji/ prednji. Velarna/palatalna harmonija je nadređena labilnoj harmoniji.
Turski jezik obimno koristi aglutinaciju za formiranje novih riječi od imenica i glagola, tj. njihovih korijena.
Primjer riječi izvedene od imenskog korjena:
Turski | Komponente | Bosanski | Vrsta riječi |
---|---|---|---|
göz | göz | oko | Imenica |
gözlük | göz + -lük | naočale | imenica |
gözlükçü | göz + -lük + -çü | optičar | Imenica |
gözlükçülük | göz + -lük + -çü + -lük | optičarska firma | Imenica |
gözlem | göz + -lem | posmatranje | Imenica |
gözlemci | göz + -lem + -ci | posmatrač | Imenica |
gözle | göz + -le | posmatrati | Glagol |
gözlemek | göz + -le + -mek | posmatrati | Glagol |
Primjer tvorbe riječi na glagolskoj osnovi:
Turski | Komponente | Bosanski | Vrsta riječi |
---|---|---|---|
yat- | yat- | leći | Glagol |
yatmak | yat-mak | lijegati | Glagol |
yatık | yat- + -(ı)k | ležeći | Pridjev |
yatak | yat- + -ak | krevet, mjesto za spavanje | Imenica |
yatay | yat- + -ay | horizontalan | Pridjev |
yatkın | yat- + -gın | porast | Adjective |
yatır- | yat- + -(ı)r- | odložiti | Glagol |
yatırmak | yat- + -(ı)r-mak | odlagati | Glagol |
yatırım | yat- + -(ı)r- + -(ı)m | ulaganje | Imenica |
yatırımcı | yat- + -(ı)r- + -(ı)m + -cı | ulagač | Imenica |
Nove riječi mogu nastati također spajanjem više postojećih riječi:
Turski | Bosanski | Constituent words | Doslovno značenje |
---|---|---|---|
pazartesi | ponedjeljak | pazar ("nedelja") i ertesi ("poslije") | poslije nedjelje |
bilgisayar | računar | bilgi ("informacija") i say- ("računati, brojati") | brojač informacija |
gökdelen | neboder | gök ("nebo") i del- ("bosti") | nebo bosti |
başparmak | palac | baş ("primarni") i parmak ("prst") | primarni prst |
önyargı | predrasuda | ön ("prije") i yargı ("suđenje") | prije suđenja |
Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Commons ima datoteke na temu: Turski jezik |
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Turski jezik, which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.