Jawaharlal Nehru

Rođen je 14. novembra 1889. u mjestu Allahabad kao sin dobrostojećeg advokata iz Kašmira.

Jawaharlal Nehru जवाहरलाल नेहरू
1. premijer Indije
Vrijeme na vlasti 15. august 1947 – 27. maj 1964.
Prethodnik	Charan Singh
Nasljednik	Gulzarilal Nanda (privremeno)
Rođenje	(1889-10-14) 14. oktobar 1889. Allahabad, Indija
Smrt	27. maj 1964(1964-05-27) (74 godine) New Delhi, Delhi, Indija
Politička stranka	Indijski nacionalni kongres
Porodica
Supruga	Kamala Nehru (1916–1936)
Djeca	Indira Gandhi
Vjera	Agnosticizam
Potpis

Nehru je odrastao u privilegijama u bogatim domovima, uključujući i raskošno imanje zvano Anand Bhavan. Njegov otac, vodeći društveni čovjek, uživao je u luksuznom i zapadnjačkom načinu života, koji je mlađi Nehru bio ohrabren da usvoji. Nehru je kasnije opisao svoje djetinjstvo kao "zaštićeno i bez događaja". Otac ga je dao školovati kod kuće od strane engleskih guvernanti i privatnih učitelja. Pod utjecajem irsko-francuskog teozofa Ferdinanda T. Brooksa, Nehru se zainteresirao za nauku, književnost i teozofiju. Porodična prijateljica, Annie Besant, koja je prvobitno preporučila Bruksa, inicirala je Nehrua u Teozofsko društvo kada je imao trinaest godina. Međutim, izgubio je interes za teozofiju nakon što je Brooks otišao i napustio društvo. Nehruova teozofska interesovanja uključivala su proučavanje budističkih i hinduističkih spisa. Imao je učitelja sanskrita, Ganganath Jha, koji je kasnije postao vodeći autoritet u indijskoj filozofiji.

U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u Cambridgeu. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od 1912. član je Indijskog nacionalnog kongresa, a 1918. izabran je u Sveindijski nacionalni komitet pa za sekretara Indijske lige za upravu. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do 1919. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od 1929. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a 1929, 1936, 1937, 1946, 1951 - 1954. predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.

Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne Indije. Javno se suprotstavljao Hitlerovom nacizmu i Mussolinijevom fašizmu. Posjetio je Barcelonu u vrijeme Španskog građanskog rata izražavajući simpatije prema španskoj republikanskoj vladi. Godine 1938. posjetio je Čehoslovačku, a nije otišao u Italiju i Njemačku gdje je bio pozvan. Od 1942. vođa je Kongresne stranke. Godine 1946., kada su Britanci otpočeli pripreme za povlačenje iz Indije, pozvan je da oformi prelaznu vladu koja će organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju. U nekoliko narednih godina Nehru će bezuspješno pokušavati spriječiti podjelu Indije na hindu državu i muslimansku državu. Usprkos njegovim velikim naporima, utemeljena je nezavisna muslimanska država Pakistan.

Dana 15. augusta 1947, kada su vršena zadnja povlačenja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog Commonwealtha, izabran je za premijera i ministra vanjskih poslova. Kada je Indija 1950. postala republika, ostao je na mjestu premijera sve do svoje smrti. Nehru je podržao rezoluciju Ujedinjenih naroda iz 1950. o Koreji, suprotstavio se britanskim i francuskim potezima 1956. u Sueskom kanalu, i 1959. agresivnoj Kini poručio je da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rješavanju unutrašnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u Bandungu 1955. U vanjskoj politici nastojao je očuvati neutralnost u hladnom ratu. U skladu sa tom političkom opcijom, s Titom i Naserom je osnovao Pokret nesvrstanih. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti što bolje odnose sa Narodnom Republikom Kinom, koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u Delhiju 27. maja 1964.

• Autobiografija (1941, u originalu: Toward Freedom)
• Otkriće Indije (1941.)
• Osvrti na svjetsku istoriju (1936.)
• Pisma ministrima (1987. - 1990, posthumno).