Hodidjed

Bio je to grad moćnog vlastelina Pavla Radinovića i jedini utvrđeni grad u Vrhbosanskoj župi.

Prvi put se spominje 1428. godine kada su ga zauzeli Osmanlije. Nakratko ga je povratio hrvatski ban Matko Talovac, da bi ga vojskovođa Barak u augustu 1435. godine konačno uključio u Osmanlijsko Carstvo. Prema turskom popisu iz 1455. godine Hodidjed je imao dizdara (vratar tvrđave) i posadu od 23 vojnika dok je podgrađe Hodidjeda, Bulagaj, zavedeno kao selo. To selo vjerovatno nestalo je u požaru koji je započeo kralj Tomaš 1459. godine, nakon što nije uspio vratiti Hodidjed od Osmanlija.

Godine 1550. posada je brojala 50 vojnika. Dizdarev timar od 5700 akči bio je u selu Ljubogošći, nedaleko od grada, a u Kijevu je bilo timara mustahfiza ovog grada. Posada bila je u tvrđavi sve do perioda 1811-1833. kada prelazi u Bijelu tabiju iznad Sarajeva.

Prema podatku iz 1565. godine, u Hodidjedu pohranjeno je 8.520 drama (26,3 kg) srebra iz kreševskih rudnika pa se pretpostavlja da je u tvrđavi bila kovnica novca. Hodidjed je služio i kao tamnica.

Postoje indicije da se Hodidjed nalazio na lokalitetu današnje Bijele tabije, no prema drugim izvorima Hodidjed se nalazio na Bulozima. Prema ovoj prvoj teoriji, Bijela tabija je nastala od Hodidjeda u ranom 18. vijeku, u doba kad su bile pojačane fortifikacije Sarajeva nakon prodora Eugena Savojskog.

• Bosansko Krajište

• Hamdija Kreševljaković, Naše starine 1953 -Stari bosanski gradovi