Fahrov Sindrom

Korištenjem CT-skeniranja, kalcifikacije se vide prvenstveno u baznim ganglijama i u drugim oblastima kao što je moždana kora.

Primarna porodična kalcifikacija mozga (Fahrov sindrom) (Porodična idiopatska baznoganglijska kalcifikacija)
Znakoviti CT-snimak kacificiranog bolesnog tkiva
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10	G23.8
OMIM	213600
DiseasesDB	32200
GeneReviews	Familial Idiopathic Basal Ganglia Calcification

Simptomi ove bolesti uključuju pogoršanje motornih funkcija i govora, napade i druge nevoljne pokrete. Ostali simptomi su glavobolje, demencija i oštećenje vida. Karakteristike Parkinsonove bolesti su također slične PFBC-u.

Bolest se obično manifestira u trećoj do petoj deceniji života, ali se može pojaviti u djetinjstvu ili kasnije u životu. Obično se ispoljava u nespretnosti, umoru, nesigurnom hodu, sporom ili nerazgovijetnom govoru, otežanom gutanju, nevoljnim pokretima ili grčenju mišića. Napadi različitih tipova su česti. Neuropsihijatrijski simptomi, koji mogu biti prve ili najizraženije manifestacije, kreću se od blagih poteškoća s koncentracijom i pamćenjem do promjena u ličnosti i/ili ponašanju, do psihoze i demencije.

Mutacije

Ovo stanje se može naslijediti autosomno dominantno ili recesivno. S njim je povezano nekoliko gena. Predložen je lokus na 14q, ali gen nije identificiran. A second locus has been identified on chromosome 8 and a third has been reported on chromosome 2. Ovo sugerira da možda postoji određena genetička heterogenost u ovoj bolesti.

Prijavljena je mutacija u genu koji kodira fosfatni transporter 2, tip III zavisan od natrija (SLC20A2) koji se nalazi na hromosomu 8.

Sa ovim stanjem povezana su i još dva gena: PDGFB na hromosomu 22 i PDGFRB na hromosomu 5. These genes are biochemically linked: PDGFRB encodes the platelet-derived growth factor receptor β and PDGFB encodes the ligand of PDGF-Rβ. Četvrti gen povezan sa ovim stanjem je XPR1. Ovaj gen nalazi se na dugom kraku koji hromosoma 1 (1q25.3).

Četvrti gen povezan sa ovim stanjem je XPR1. Ovaj gen nalazi se na dugom kraku koji hromosoma 1 (1q25.3).

Još jedan gen koji je povezan s ovim stanjem je MYORG. Ovaj gen se nalazi na dugom kraku hromosoma 9 (9p13.3). Još jedna genska spojna adhezijska molekula 2 (JAM2) povezana je s autosomno recesivnim oblikom ovog stanja.

Najčešće zahvaćena regija mozga je lentikulsko jezgro, a posebno unutrašnji globus pallidus. Takođe su česte i kalcifikacije u kaudatnom, dentatnim jezgrima, putamenu i talamusu. Povremeno kalcifikacije počinju ili prevladavaju u regijama izvan baznih ganglija.

Čini se da je kalcifikacija progresivna, jer su kalcifikacije općenito opsežnije kod starijih osoba i povećanje kalcifikacije se ponekad može dokumentirati nakon praćenja pogođenih subjekata.

Kao i uobičajena mjesta, moždana vijuga, moždano stablo, centrum semiovale i subkortekska bijela masa također mogu biti zahvaćeni. Difuzne atrofijske promjene sa dilatacijom subarahnoidalnog prostora i/ili moždanokomorskog sistema mogu koegzistirati sa kalcifikacijama. Prisutne su histološki koncentrične naslage kalcija unutar zidova malih i srednjih arterija. Rjeđe mogu biti zahvaćene i vene. Duž kapilara se mogu uočiti kalcifikacirane kapljice. Ove naslage mogu na kraju dovesti do zatvaranja lumenova krvnih sudova.

Blijede naslage pozitivno se boje na gvožđe. Difuzna glioza može okružiti velike naslage, ali značajan gubitak nervnih ćelija je rijedak. Na elektronskoj mikroskopiji mineralne naslage izgledaju kao amorfni ili kristalni materijal okružen baznom membranom. U citoplazmi neuronskih i glijnih ćelija vide se granule kalcija. Kalcifikacije koje se vide u ovom stanju ne mogu se razlikovati od onih sekundarnih zbog hipoparatireoidizma ili drugih uzroka.

Pored uobičajenih rutinskih hematoloških i biohemijskih pretraga, takođe treba izmeriti serumski kalcij, fosfor, magnezij, alkalnu fosfatazu, kalcitonin i paratiroidni hormon. Cerebrospinalnu tečnost (CSF) treba pregledati, kako bi se isključile bakterije, virusi paraziti. Ellsworth Howardov test (10-20 puta povećanje urinskog cikličkog izlučivanja AMP-a nakon stimulacije sa 200 mikromola paratiroidnog hormona) također može biti vrijedno uraditi. Također je indicirana serološka pretraga za toksoplazmozu.

Povišeni nivoi bakra, gvožđa, magnezija i cinka, ali ne i kalcija, prijavljeni su u likvoru, ali značaj ovog nalaza — ako ga ima — nije poznat.

Dijagnoza podrazumijeva da budu ispunjeni sljedeći kriteriji:

1. prisustvo bilateralne kalcifikacije baznih ganglija
2. prisutnost progresivne nervne disfunkcije
3. odsustvo alternativnog metaboličkog, infektivnog, toksičnog ili traumatskog uzroka
4. porodična anamneza konzistentna sa autosomno dominantnim nasljeđivanjem

Kalcifikacija se obično identifikuje na CT-skeniranju, ali može biti vidljiva na običnim filmovima lobanje.

Diferencijalna dijagnoza

Kalcifikacija baznih ganglija može se pojaviti kao posljedica nekoliko drugih poznatih genetičkih stanja i ona moraju biti isključena prije postavljanja dijagnoze.

Još ne postoji lijek za PFBC niti standardni tok liječenja. Dostupni tretman je usmjeren simptomske kontrole. Ako se razviju parkinsonska obilježja, općenitoo postoji slab odgovor na terapiju levodopom. Izvještaji o slučajevima sugeriraju da haloperidol ili litij-karbonat mogu pomoći kod psihotskih simptoma. Jedan izvještaj o slučaju opisuje poboljšanje uz upotrebu bisfosfonata.

Prognoza za bilo koju osobu sa PFBC je promjenjiva i teško je predvidjeti. Ne postoji pouzdana korelacija između starosti, obima depozita kalcija u mozgu i neurološkog deficita. Budući da pojava kalcifikacije ovisi o dobi, CT-skeniranje može biti negativno kod nositelja gena koji je mlađi od 55 godina.

Bolest je prvi zabilježio njemački patolog Karl Theodor Fahr 1930.. Manje uobičajen naziv za ovo stanje je Chavany-Brunhesov sindrom i Fritscheov sindrom, prvi nazvan po Jacquesu Brunhesu i Jeanu Alfredu Émilu Chavanyju, dok je kasnije nazvan po R. Fritscheu.

Manje od 20 porodica prijavljeno je u literaturi do 1997.

• Primroseov sindrom