Blagovijest

Ovaj događaj je poznat i kao Blagovijest Mejreme.

Time su bili impresionirani i čuveni slikari, kao što su Fra Angelico, Leonardo da Vinci, Sandro Botticelli i Matthias Grünewald. Dan kada je Marija / Mejrem zanijela Isusa / Isu, (25. mart) se kod kršćana svake godine slavi kao praznik Blagovijest.

Blagovjest Marije / Merjeme se spominje u Evanđelju po Luki 1:26-38. Također, ovaj događaj zauzima posebno mjesto i u Kuran'u između Âl-i Imrân Sure 45. i 51. ajeta te Merjem Sure 16. i 26. ajeta. Za razliku od Kršćana blagovjest u İslamu ne uključuje rođenje Sina Božijeg, već je Allah svojim uputama posloa Isu da upozori ljude kao pejgamber i smatra se pejgamberom.

U islamskoj terminologiji Blagovijest znači Isin tevratu, muštuluk, dobre vijesti i razloge vjerovanja koja donosi Islamski pejgamber Muhammed. Treba naglasiti da i lijepa riječ i blagovjest znače muštuluk.

Svoju simboliku Blagovijest ima i kod muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Ovoga dana je, prema njihovom tumačenju, Gavrilo (Gabrijel) posjetio Djevicu Mejrem i obavijestio je o da će roditi sina koji će se zvati Isa. Blagovijest ima svoj značaj i u narodnom kalendaru po kojem obilježava početak proljeća i buđenje zemlje, a da toga dana iz zemlje izlaze zmije, žabe, miševi i insekti. Tada se bude i pčele i medvjedi iz zimskog sna. Naši stari su vjerovali da zima traje do Balagovijesti, pa su u čast dolaska proljeća obavljali mnogobrojne obrede. Po visovima iznad naselja su se nekada palile vatre, a nakon toga (za tamnih noći) tragalo za mogućim svjetlucanjem na lokalnim uzvisinama. Ako se uoči, tumačeno je da se tu nalazi zakopano blago (blagovijest) pa su ga lakovjerni, narednih dana, pokušavali iskopati.

• Religija
• Običaj
• Stari Slaveni