Biseksualnost: Romantična i/ili seksualna privlačnost osobama istog i različitog spola

Termin biseksualnosti uglavnom se upotrebljava za označavanje romantičnih ili seksualnih osjećanja prema muškarcima i ženama. Ovaj pojam jedan je od tri glavne klasifikacije seksualne orijentacije pored heteroseksualnosti i homoseksualnosti; posljednje dvije seksualne orijentacije sačinjavaju heteroseksualno-homoseksualni kontinuum. Biseksualnost ne mora isključivo označavati podjednaki nivo privlačnosti oba spola; česta je pojava da se osobe koje imaju izrazite, ali ne isključive seksualne sklonosti prema jednom spolu također izjašnjavaju kao biseksualci.

Biseksualnost se kroz historiju može pronaći u raznim ljudskim zajednicama i u životinjskom carstvu. Međutim, termini bi-, hetero- i homoseksualnost tek su se počeli koristiti u 19. stoljeću.

Seksualna orijentacija, identitet i sklonost

Biseksualnost je romantična ili seksualna sklonost prema muškarcima i ženama. Američko udruženje psihologa navodi da je "seksualna orijentacija negdje duž kontinuuma. Drugim riječima, neko ne mora isključivo biti homoseksualac ili heteroseksualac, već može osjetiti razne stepene obje orijentacije. Seksualna orijentacija razvija se kroz životni vijek svake osobe – različite osobe u raznim fazama svog života mogu shvatiti da su hetero, bi ili homoseksualci."

Moguće je da seksualna privlačnost, ponašanje i identitet budu nekongruentni jer seksualna privlačnost i ponašanje mogu biti različiti od identiteta. Neke se osobe izjašnjavaju kao hetero, homo ili biseksualci bez da su imali seksualna iskustva. Druge osobe su imale homoseksualna iskustva, ali ne smatraju da su gej, lezbijke ili biseksualci. Također je moguće da osobe koje se izjašnjavaju da su gej ili lezbijke imaju spolni odnos s osobama različitog spola, a da ne smatraju da su biseksualci. Za opis seksualnog identiteta ili prikazivanja seksualnost ponašanja također se mogu upotrebljavati termini queer, poliseksualnost, heterofleksibilnost, muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima i žene koje imaju spolne odnose sa ženama.

Neki izvori definiraju biseksualnost kao romantičnu ili seksualnu privlačnost prema svim rodnim identitetima ili kao romantičnu ili seksualnu privlačnost osobama bez obzira na biološki spol ili deklarirani spol te osobe time izjednačavajući biseksualnost s panseksualnošću. Pojam panseksualnosti namjerno odbacuje binarnost rodnog sistema, odnosno "pojam dva spola i specifičnih seksualnih orijentacija", jer su panseksualne osobe zainteresirane za odnos s osobama koje ne smatraju da su isključivo muškarci ili žene.

Biseksualna aktivistkinja, Robyn Ochs, biseksualnost je definirala kao "mogućnost da Vas privlače – romantično i/ili seksualno – osobe više od jednog spola i/ili rodnog identiteta; ne mora obavezno biti istovremeno, na isti način ili u istoj mjeri."

Prema Rosariu, Schrimshawu, Hunteru i Braunu iz 2006:

...razvoj seksualnog identiteta lezbijki, gejeva i biseksualaca (LGB) zna biti složen i težak proces. Za razliku od drugih manjina (npr. etničkih ili rasnih manjina), većina LGB pojedinaca nisu okruženi zajednicom sličnih osoba od kojih mogu više saznati o svojem identitetu i koji mogu ojačati i podržati taj identitet. Umjesto toga, LGB pojedinci često su odgojeni u zajednicama koje su neupućene ili otvoreno neprijateljski nastrojene prema homoseksualnosti.

Biseksualnost je ispitana i kao prijelazni identitet. Prema istraživanju o razvoju seksualnog identiteta mladih lezbijki, gej i biseksualnih osoba sprovedenom longitudinalnom metodom, Rosario i dr. "pronašli su pokazatelje značajne dosljednosti, kao i promjene seksualnog identiteta LGB osoba tokom vremena". Postojala je oko tri puta veća vjerovatnoća da se mlade osobe koje su se izjasnile kao homoseksualne i biseksualne osobe prije kraja istraživanja, izjasne samo kao homoseksualne osobe na kraju istraživanja. Od svih mladih osoba koje su se izjasnile kao biseksualne osobe, 60–70% njih nastavilo se tako izjašnjavati na kraju istraživanja, dok se oko 30–40% osoba počelo izjašnjavati kao homoseksualne osobe. Rosario i dr. navode da "iako je bilo mladih osoba koje su se dosljedno izjašnjavali kao biseksualne osobe tokom cijelog istraživanja, biseksualni identitet je drugim mladim osobama služio kao prijelazni identitet naknadnog homoseksualnog identiteta." Nasuprot ovome, istraživanje Lise M. Diamon, također sprovedeno longitudinalnom metodom u razdoblju od 10 godina, koje se fokusiralo na žene koje su se izjašnjavale kao lezbijke, biseksualke ili nisu koristile bilo kakva obilježja, ustanovilo je da je "više žena usvojilo identitete biseksualki ili jednostavno nije koristilo bilo kakva obilježja nego da su se odrekle tih identiteta." Istraživanje je također ustanovilo da je "više biseksualnih/neobilježenih žena imalo ukupno stabilne raspodjele privlačnosti prema istom ili drugom spolu." Lisa je također istraživala mušku biseksualnost i naglasila je da je "skoro isti broj muškaraca prešlo na homoseksualni identitet kao i s homoseksualnog identiteta na biseksualni, queer ili jednostavno na odbacivanje bilo kakvih obilježja."

Kinseyjeva skala

 

Krajem 1940-ih, zoolog Alfred Kinsey napravio je skalu za označavanje kontinuuma seksualne orijentacije kod ljudi. Proučavao je ljudsku seksualnost i smatrao je da ljudi mogu biti hetero- ili homoseksualne orijentacije čak i ako se to ne ispoljava u trenutnim okolnostima. Skala se upotrebljava za opis seksualnih iskustava osobe ili seksualnih reakcija u datom vremenu. Raspon skale počinje od nule kojom se označava da je osoba isključivo heteroseksualna, a završava sa šesticom kojom se označava da je osoba isključivo homoseksualna.

Osobe koje se plasiraju 2–4, često se smatraju biseksualnim; nije tolika česta pojava da osobe budu na bilo kojoj krajnosti skale. Sociolozi Martin S. Weinberg i Colin J. Williams pišu da u principu, osobe koje se plasiraju 1–5 mogli bi se smatrati biseksualcima.

Psiholog Jim McKnight piše da je zamisao da je biseksualnost posredna orijentacija između homoseksualnosti i heteroseksualnosti, kako je to implicitno navedeno u Kinseyjevoj skali, "značajno upitna" od objave Winbergove i Bellove knjige Homosexualities: A Study of Diversity Among Men and Women 1978.

Kinsey, u svojoj knjizi iz 1948. Sexual Behavior in the Human Male (bosanski: Seksualno ponašanje muškaraca), navodi da je "46% muškaraca imalo heteroseksualne i homoseksualne spolne odnose ili je 'reagiralo' na osobe oba spola." Kinsey nije volio da se termin biseksualac koristi za opis osoba koje imaju spolne odnose s muškarcima i ženama, već je radije htio da se termin biseksualac koristi u svom prvobitnom biološkom smislu (pogledati hermafrodit) rekavši "Sve dok se ne dokaže da sklonost u spolnim odnosima zavisi od tog da anatomija pojedinca sadrži muške i ženske spolne organe ili fiziološke kapacitete, šteta je takve pojedince nazivati biseksualcima." The Janus Report on Sexual Behavior, objavljen 1993, pokazao je da se 5% muškaraca i 3% žena izjašnjavaju kao biseksualci, dok se 4% muškaraca i 2% žena izjašnjava kao homoseksualci.

Modernija istraživanja procjene prisutnosti biseksualnosti znaju biti raznolika. Američko istraživanje iz 2002. koje je sproveo National Center for Health Statistics ustanovilo je da se 1,8% muškaraca u starosnoj dobi od 18. do 44. godine izjašnjavaju da su biseksualne orijentacije, 2,3% da su homoseksualne orijentacije, a da se 3,9% izjašnjava kao "nešto drugo." Isto istraživanje ustanovilo je da se 2,8% žena izjašnjava da su biseksualne orijentacije, 1,3% da su homoseksualne orijentacije, a da se 3,8% izjašnjava kao "nešto drugo." The New York Times je 2007. u članku u odjeljku o zdravlju napisali da se "1,5% američkih žena i 1,7% američkih muškaraca izjašnjavaju da su biseksualci." Iste godine je objavljeno da se 14,4% američkih djevojaka izjašnjavalo da "nisu isključivo heteroseksualne orijentacije", dok se 5,6% muškaraca izjašnjavalo da su homoseksualci ili biseksualci. Istraživanje žurnala Biological Psychology (bosanski: Biološka psihologija) iz 2011. ustanovilo je da ima muškaraca koji se izjašnjavaju da su biseksualne orijentacije i da se seksualno mogu uzbuditi na oba spola. Prema prvom većem istraživanju NHIS-a, objavljenom u julu 2014, koje je mjerilo seksualnu orijentaciju Amerikanaca, ustavljeno je da je svega 0,7% Amerikanaca biseksualno.

Gledajući s antropološke perspektive, postoji veliko odstupanje u prisutnosti biseksualnosti u različitim narodima. U nekim plemenima se uopće ne pojavljuje dok je u drugima općeprisutno poput u narodima Sambije, Nove Gvineje i u Melanezijskim narodima.

 

Grci i Rimljani u doba Antike nisu povezivali spolne odnose s binarnim oznakama za razliku od tog običaja danas. Muškarci koji su imali muške ljubavnike nisu označavani homoseksualcima, te su mogli imati žene i druge ženske ljubavnike.

Starogrčki religijski tekstovi koji su održavali tadašnje kulturalne prakse, sadržavali su biseksualnu tematiku. Podtekstovi su bili raznoliki, počev od mistične do poučne tematike. Spartanci su vjerovali da će ljubav i erotika između iskusnih, a i novih vojnika učvrstiti odanost u borbi, poboljšati koherziju jedinica i podstaći upotrebu herojskih taktika kako bi muškarci impresionirali svoje ljubavnike. Nakon što su mlađi vojnici dostigli zrelost, veza je trebala prestati biti seksualna, mada nije jasno koliko strogo se pratio ovaj princip. Mladići su donekle bili stigmatizirani ako su nastavili vezu sa svojim mentorima. Naprimjer, Aristofan ih je nazivao euryprôktoi, tj. "široke zadnjice", te ih je opisivao kao žene.

Slično je bilo i u Antičkom Rimu gdje spol nije određivao je li seksualni partner prihvatljiv, osim ako užitak jednog muškarca nije podrivao integritet drugog. Bilo je očekivano i čak prihvaćeno u društvu da se slobodni Rimljan seksa s ženama i muškarcima, uz uslov da je on bio zadužen za penetraciju. Moralnost ponašanja zavisila je od društvenog položaja partnera, a ne neophodno spola. Predmeti seksualne želje bili su žene i mladići, ali je bilo očekivano da muškarac van braka upražnjava svoje porive s robovima i prostitutkama (koje su često bili i robovi). Nije bilo moralno seksati se s ženom nekog drugog slobodnog čovjeka, njegovom kćerkom koja je bila sposobna za brak, njegovim maloljetnim sinom ili sa samim tim čovjekom; korištenje tuđeg roba za seksualne užitke zahtijevalo je dopuštenje vlasnika. Nedostatak samokontrole kao i upravljanje vlastitim seksualnim životom, ukazivalo je da čovjek nije sposoban upravljati drugima; upražnjavanje "zadovoljstva niske senzualnosti" bilo je štetno identitetu i smatranju eltinog čovjeka kulturnom osobom.

Biseksualnost se uglavnom negativno prikazuje u medijima; ponekad se oslanja na stereotipe i prikaz biseksualnosti kao duševne bolesti. U svom članku iz 2005. o filmu Planina Brokeback, Amy Andre govori kako je čest slučaj da se biseksualne osobe negativno prikazuju u filmovima:

"Volim filmove u kojima se biseksualci jedni drugima autuju i zaljube jedno u drugo, jer se tako nešto rijetko viđa; najnoviji primjer ovoga je romantična komedija Ljubav Jessice Stein iz 2002. Većina filmova biseksualne likove prikazuje stereotipno... Likovi su najčešće obmanjujući (Mulholland Drive), previše seksualni (The Sex Monster), nevjerni (High Art) i prevrtljivi (Tri srca), a ponekad znaju biti i serijske ubice poput Sharon Stone u filmu Sirove strasti. Drugi riječima, biseksualci su samo uzrok sukoba u filmu." – Amy Andre, American Sexuality Magazine.

Analizom preko 170 članaka napisanih u razdoblju od 2001. do 2006, sociolog Richard N. Pitt. Jr. zaključio je da mediji ponašanje biseksualnih crnaca smatraju psihološki nenormalnim, dok ignoriraju ili simpatiziraju slične postupke biseksualnih bijelaca. Smatra da je biseksualni crnac često opisan kao dvolični heteroseksualni muškarac koji prenosi HIV. Ovo upoređuje s biseksualnim bijelcem (ako ga se tako uopće kategorizira) u filmu Planina Brokeback, koga se opisuje sa žaljenjem kao viktimiziranog homoseksualca koji se morao vratiti u ormar zbog heteroseksualnog društva koje ga okružuje.

Filmovi

 

Biseksualni likovi mogu se pronaći u raznim popularnim filmovima poput filmova Crni labud, Frida, Plesačice, Tijelo kao knjiga, Aleksandar, The Rocky Horror Picture Show, Henry i June, Natjeravajući Amy, Velvet Goldmine, Ljubav Jessice Stein, Četvrti čovjek, Sirove strasti, Mulholland Drive, Nedjelja, krvava nedjelja, Something for Everyone, Pravila privlačnosti i Planina Brokeback.

Književnost

Roman Orlando: A Biography engleske književnice Virginije Woolf iz 1928. rani je primjer biseksualnih elemenata u književnosti. Priča, o čovjeku koji se preobražava u ženu bez sekunde predomišljanja, zasniva se na životu Woolfinog ljubavnika Vitae Sackvillea-Westa. Woolf je ovo preobražavanje upotrijebila da se knjiga ne zabrani zbog homoseksualnog sadržaja. Zamjenice se mijenjaju s muških na ženske baš kao i Westov spol. Ovaj nedostatak određenih zamjenica omogućava dvosmislenost i skreće pažnju s binarne podjele spolova. Njena se knjiga, Gospođa Dalloway (objavljena 1925), fokusira na dva biseksualca: muškarca i ženu koji su u heteroseksualnim brakovima u kasnijim razdobljima svojih života i nisu seksualno ispunjeni. Nakon Westine smrti, njen sin Nigel Nicolson objavljuje biografiju Portrait of a Marriage (bosanski: Portret braka) u kojoj se opisuje Westina afera sa ženom dok je još bila u braku s Haroldom Nicolsonom. Drugi rani primjeri biseksualnih elemenata u književnosti su djela D. H. Lawrencea poput Women in Love (bosanski: Žene u ljubavi, objavljena 1920) i serijal francuske književnice Sidonie Gabrielle Colette Claudine à l'école (bosanski: Claudine u školi, trajao od 1900 do 1903).

Glavni lik knjige The Twyborn Affair (objavljene 1979), australijskog književnika Patricka Whitea jest biseksualac. Savremeni romani američkog književnika Breta Eastona Ellisa poput Less Than Zero (objavljenog 1985) i The Rules of Attraction (objavljenog 1987) često prikazuju biseksualne muškarce; ovakav "ležerni prikaz" biseksualaca čest je u Ellisovim djelima.

• Heteroseksualnost
• Homoseksualnost
• Lezbijka

• Američki institut biseksualnosti (en)
• "Cijeli kontinuum" na Međunarodnoj enciklopediji seksualnosti (en)