Banka Na Obali: Poslovni objekat (banka)

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. decembra 2009. godine, donijela je odluku da se zgrada, proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća),.

Na početku austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovini 1878. godine, projektovani su i građeni upravni, školski, zdravstveni, privredni i naročito sakralnih objekata u duhu historijskih stilova.

Do pojave stilskih elemenata secesije u arhitekturi u Bosni i Hercegovini 1898. godine, proteklo je punih dvadeset godina. Tadašnji arhitekti pratili su moderna zbivanja, i secesija je relativno brzo prihvaćena. Arhitektura Bosne i Hercegovine ušla je u novu fazu umjetničkog uticaja, ali nije uticala da se u potpunosti odbace tradicionalni stilovi, prvenstveno u izgradnji sakralnih i javnih objekata.

U početku je secesija imala formalni pristup, gdje se vanjskim efektima nastojao stvoriti arhitektonski utisak blizak secesiji, uz primjenu raznih ukrasnih elemenata. U daljnjoj fazi, doći će i do primjene geometrijskih elemenata.

Objekat Banke na Obali prema projektu arhitekte Rudolfa Teniesa sagrađen je 1913. godine. Od izgradnje namjena zgrade nije mijenjana. U periodu kada je izgrađen objekat u njemu je bila smještena filijala austrougarske banke. Poslije Drugog svjetskog rata u njoj je bila smještena Investiciona banka, a danas je sjedište Privredne banke d.d. Sarajevo.

Zgrada je pravougaona, dimenzija 43,15 x 21,30 metara. Spratnost objekta je podrum, prizemlje, dva sprata i potkrovlje.

Ulaz se nalazi sa južne strane gdje su izvedena tri portala od kovanog željeza, i predstavljaju najljepši primjer secesije u ovom objektu. Centralni dvokrilni portal se koristi kao glavni ulaz.

Iznad sva tri portala kao tjemeni (zaglavni) kamenovi predstavljeni su portreti-likovi s etničkim obilježjima. Iznad izvedena su i četiri prislonjena stuba, postavljeni na baze sa kapitelima, arhitravom i frizom od medaljona i floralnih motiva, te nose duboki timpanon sa skulpturama i grbom u sredini.

Između stupova su veliki prozori i tri balkona s plitkim erkerima i krupnim floralnim ukrasima koji se nalaze na nivou drugog sprata.

U gornjim zonama južne fasade kiparski sadržaji su na parapetima u obliku medaljona, vijenca i friza iznad arhitrava, gdje se prepoznaje bujna vegatabilna i široka plastična dekoracije. Kipovi u timpanonu imaju secesijske odlike.

Ostale tri fasade su skromnije izrade, sa ukrasima u vidu medaljona i floralnih motiva. Prilikom obnove pokrivača kupole početkom XXI vijeka, kiparska grupa na vrhu zgrade uklonjena je i devastirana.

Objekat se nalazi u stabilnom konstruktivnom stanju.

• Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
• Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
• Ibrahim Krzović -Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini“, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
• Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.