Zemljina Atmosfera

Atmosfera (starogrčki ἀτμός (atmós) 'para', i σφαῖρα (sphaîra) 'sfera' ) je sloj plina ili slojeva plinova koji obavija planetu, a drži se na mjestu gravitacijom planetarnog tijela. Planeta zadržava atmosferu kada je gravitacija velika, a temperatura atmosfere niska. Zvjezdana atmosfera je vanjski dio zvijezde, koji uključuje slojeve iznad neprozirne fotosfere ; zvijezde niske temperature mogu imati vanjsku atmosferu koja sadrži složene molekule.

Atmosfera Zemlje se sastoji od azota (78%), kiseonika (21%), argona (0,9%), ugljen-dioksida (0,04%) i gasova u tragovima. Većina organizama koristi kiseonik za disanje ; munje i bakterije vrše fiksaciju dušika kako bi proizveli amonijak koji se koristi za proizvodnju nukleotida i aminokiselina ; biljke, alge i cijanobakterije koriste ugljični dioksid za fotosintezu . Slojeviti sastav atmosfere minimizira štetne efekte sunčeve svjetlosti, ultraljubičastog zračenja, sunčevog vjetra i kosmičkih zraka kako bi zaštitili organizme od genetskih oštećenja. Trenutni sastav Zemljine atmosfere proizvod je milijardi godina biohemijske modifikacije paleoatmosfere od strane živih organizama. [1]

Prosječan hemijski sastav atmosfere je: oko 78% dušika, oko 21% kisika, oko 0,93 vol.% argona, oko 0,003% ugljik dioksida, dok ostatak čine: neon, helij, kripton, metan i vodik, dok su amonijak, ugljik (II) oksid, vodik sulfid i ozon u primjesama i vrlo promjenjivog sadržaja.

Atmosfera predstavlja vazdušni omotač oko Zemlje. Život u atmosferi se može uporediti sa životom u hidrosferi. Temperatura i pritisak atmosfere se mijenjaju s porastom visine od površine zemlje. Prvi sloj atmosfere (do visine od 12 km) se zove troposfera i temperatura u tom sloju se snižava do -60 °C u odnosu na prosječnu temperaturu površine zemlje od 20 °C. Iznad troposfere, sa porastom visine, temperatura ponovno raste i dostiže maksimalnu vrijednost na visini od oko 50 km. Taj sloj atmosfere se zove stratosfera. Daljim povećanjem visine, temperatura se ponovo smanjuje i dostiže minimum na visini od 85 km u sloju koji se zove mezosfera. Na većoj visini se nalazi omotač sljedeći sloj - termosfera, u kome temperatura ponovo raste. Dijelovi atmosfere u kojima temperatura dostiže maksimalne ili minimalne vrijednosti se zovu pauze (tropopauza, stratopauza, mezopauza), a slojevi između pauza zovu se sfere (troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera).

Egzosfera

Egzosfera predstavlja najviši sloj Zemljine atmosfere sa potpuno razrijeđenim zrakom na visinama iznad 800 km. Donji sloj se graniči s termosferom.

Termosfera

Termosfera (gr. thermos – toplo, sphaira – kugla) je sloj Zemljine atmosfere koji se proteže od 80-800 km. Iznad 800 km se graniči sa egzosferom.

Mezosfera

Mezosfera (gr.: mesos (sredina) und sphaira (kugla))je na visinama atmosfere od oko 45 do 80 km. Vazduh u njoj je razrjeđeniji i lakši. Zbog rijetkog vazduha i nedostatka ozona temperature zraka se snižavaju i do -80 °C, a posebna karakteristika su snažni vjetrovi brzina i preko 250 km/h.

Stratosfera

Stratosfera (gr. stratum: strop, sphaira: kugla )je sloj zemljine atmosfere koji se nastavlja na troposferu, na visini od 150 km visine i tankog sloja zvanog tropopauza.Ovdje sa nalazi i ozonski omotač.

Troposfera

Troposfera (gr. trope (okretaj, promjena)) je prvi sloj zemljine atmosfere koji se nastavlja na tropopauzi.U troposferi se stalno razmjenjuju topli i hladni slojevi vazduha, odatle joj i naziv. Voda koja isparava zadržava se u troposferi a i većina vremenskih nepogoda odvija se upravo ovdje

• Avijacija
• Biosfera
• Protokol iz Kjota
• Litosfera