Antiratni protesti u Sarajevu 1992.
Hiljade ljudi je u martu i aprilu 1992. godine izašlo na ulice Sarajeva kako bi izrazili nezadovoljstvo blokadom Sarajeva, koja je uslijedila odmah poslije referenduma o otjecpljenju Bosne i Hercegovine od Jugoslavije, te proglašenja nezavisnosti BiH 1. marta 1992. Protestanti su htjeli izraziti protivljenje ratu i oružanoj agresiji od strane JNA i paravojnih jedinica Vojske Republike Srpske[nedostaje referenca].
Snajperisti Srpske demokratske stranke (SDS) u hotelu Holiday Inn u srcu Sarajeva otvorili su vatru na masu, ubivši šest osoba, a nekoliko ih ranivši. U protestima su ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić na mostu na Vrbanji, koje su učestvovale u antiratnim protestima, te se one smatraju prvim žrtvama rata. Most na kojem su ubijene Sučić i Dilberović kasnije je preimenovan u njihovu čast. Uhapšeno je šest snajperista SDS-a, ali su razmijenjeni kada je SDS zaprijetio da će ubiti komandanta bosanske policijske akademije koji je zarobljen prethodnog dana, nakon što su srpske paravojne formacije preuzele akademiju i uhapsile ga.
Nakon Suade Dilberović i Olge Sučić, sistemski je ubijeno na desetine hiljada civila u četverogodišnjem ratu koji je uslijedio. Rat je okončan potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995.
Demonstranti su upali u zgradu parlamenta gdje su osnovali tzv. "Narodni parlament" i gdje su svima ponudili da održe dvominutni govor o tome šta dalje treba učiniti u rješavanju problema opsade. Mnogo poznatih Sarajlija govorilo je punoj sali parlamenta. Pojavio se i predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović koji se okupljenima predstavio više kao građanin nego kao predsjednik, što je izazvalo glasno navijanje i aplauz. Atmosfera je bila na vrhuncu kada se pojavio komandant Jedinice specijalnih snaga MUP-a Dragan Vikić i poručio prisutnima: "Da se naoružamo protiv srpske agresije".
Između Bošnjaka, Hrvata i Srba se spori ko su prve žrtve rata u BiH. Bošnjaci i Hrvati prvim žrtvama rata smatraju Suadu Dilberović i Olgu Sučić. Prvom žrtvom rata Srbi smatraju Nikolu Gardovića, mladoženjinog oca koji je ubijen u srpskoj svadbenoj povorci drugog dana referenduma, 1. marta 1992. na sarajevskoj Baščaršiji.
Svedočenje bivšeg generala JNA Aleksandra Vasiljevića tokom suđenja Slobodanu Miloševiću za ratne zločine u Hagu je u suprotnosti sa tvrdnjom da su vatru otvorili srpski snajperisti. Kasnije se ispostavilo da su iskazi koje je dao Vasiljević netačni.
This article uses material from the Wikipedia Bosanski article Antiratni protesti u Sarajevu 1992., which is released under the Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 license ("CC BY-SA 3.0"); additional terms may apply (view authors). Sadržaj je dostupan pod licencom CC BY-SA 4.0 osim ako nije drugačije navedeno. Images, videos and audio are available under their respective licenses.
®Wikipedia is a registered trademark of the Wiki Foundation, Inc. Wiki Bosanski (DUHOCTRUNGQUOC.VN) is an independent company and has no affiliation with Wiki Foundation.